Bh. privreda trpi zbog neprovođenja zakona

Novi zakon o carinskoj politici donosi mnoge prednosti za privrednike, počevši od lakšeg prevoza preko granica, do povlastica za uvoz mašina.

Iako je Zakon o carinskoj politici BiH donesen u julu 2015. godine, sa odredbom da se u roku od šest mjeseci donesu provedbeni akti, nijedan taj akt nije donesen ni godinu i po kasnije, što znači da ni sam zakon nije u implementaciji. Upozorili su na ovo prije nekoliko dana iz Vanjskotrgovinske komore BiH, odakle kažu kako novi zakon o carinskoj politici donosi mnogo prednosti za privrednike, počevši od lakšeg prevoza preko granica, carina, ovlaštenog operatera, a ima i povlastice za uvoz mašina neophodnih za modernizaciju same proizvodnje.

Razvoj industrije

– To je ključno za domaću privredu koja pokušava da podigne nivo proizvodnje i kvalitet svojih proizvoda. Postoje dva provedbena akta koja treba donijeti, a to je odredba o provođenju zakona o carinskoj politici i odluka o uslovima i načinima utvrđivanja povlastica na uvoz mašina. Ta odluka pogađa sve naše industrijske grane pošto se, naprimjer, u metalnoj industriji najviše i uvoze mašine iz trećih zemalja koje su im potrebne. Ako je već zakonom propisano da postoji jedan provedbeni akt koji će na mali način dati poticaj industriji da se razvije i modernizuje u tehnologiji, Komora apeluje da to bude što skorije, kazala je direktorica Sektora privrede Vanjskotrgovinske komore BiH Ognjenka Lalović.

Naime, kako je kazala Lalović, da bi se donio provedbeni akt – odluka o uslovima i postupcima za poticaje i uvoz mašina, bilo je potrebno uraditi tehničko usklađivanje zakona o PDV-u sa novim zakonom o carinskoj politici.
– Prije petnaestak dana su tek usaglašene tehničke izmjene, što znači da se otvara prostor da se makar jedna od ovih odluka, na kojoj privreda insistira, što prije donese, poručila je Lalović.

Gubici

Tačne cifre o gubicima privrede, o štetama koje su joj nanesene neprovođenjem ovih akata trenutno je, dodala je, nemoguće dati, ali treba uzeti u obzir da jedna kompanija koja se razvija, pogotovo u tekstilnoj, obućarskoj ili metalnoj industriji, u dvije godine uveze minimalno dvije mašine koje su minimalne vrijednosti od 200 do 300 hiljada eura. Iz ovoga zaključujemo da njihovi gubici i nisu baš mali.

– Usaglašavali smo tarife sa zemljama EU kada je u pitanju uvoz materijala iz trećih zemalja i tu smo puno uradili. Tim činom smo rasteretili firme u pogledu plaćanja carina na uvoz materijala, a isto to treba uraditi i sa mašinama jer su vrlo visoke carinske stope, što predstavlja i velika opterećenja privredi. Mi se borimo da dođemo do bescarinskog uvoza, a on može biti samo ako pripadamo odgovarajućoj grupaciji ili ako imamo bilateralne sporazume sa zemljama iz kojih se uvozi. Međutim, BiH obično nema ili nema pravovremeno ažurirane sve zakone i sporazume sa tim zemljama, tako da vrlo često trpimo zbog toga, kazao je Amir Međić, predsjednik Udruženja tekstila, obuće i kože u BiH.