Nekad i sad
Propali bh. gigant: U Jugoslaviji radio punom parom, sada se koristi i za vjenčanja
Nakon rata gomilaju se problemi i dugovi radnicima ‘Bilećanke’. Uprava prodaje mašine za tkanje pod staro željezo, a unovčeni su i parking prostor i vozni park. Nikada nije objelodanjeno gdje je novac završio.
Oslonjena na metaloprerađivačku, tekstilnu i prehrambenu industriju, privreda Bileće prije rata bila je generator razvoja, ali i života u ovom dijelu Hercegovine.
Oko pet hiljada radnika svakodnevno je punilo fabrike koje danas nakon rata i privatizacije uglavnom zjape prazne ili se koriste kao magacini za robu, piše Capital.ba.
Jedno od njih je bilećka „Kovnica“ u kojoj je uoči rata radilo oko 900 radnika.
Najveći dio otkovaka „Kovnica“ je plasirala na strano tržište posredstvom „Energoinvesta“ u čijem je sastavu poslovala.
Osnovana je osamdesetih godina prošlog vijeka na oko 55 hiljada kvadratnih metara i u njoj su se pravili visoko kvalitetni otkovci, dijelovi armatura, prirubnice.
U svom programu imala je kovanje u kalupima, valjanje prstenova, košuljica ležajeva, a fabrika je bila jedna od najopremljenijih na prostoru bivše Jugoslavije.
Kovnica je privatizovana 2007. godine kada je 83,4 odsto kapitala kupio biznismen Branko Vučković iz Travnika, vlasnik preduzeća „Senfner Group“.
On se obavezao kako će u fabriku uložiti najmanje četiri miliona KM, da će zadržati radnike i djelatnost preduzeća najmanje pet godina.
Obećao je i uvezati radni staž radnicima i uplatiti im zaostale plate i doprinose.
To su bili zahtjevi radnika koji su do tada bili vlasnici većinskog paketa akcija.
Međutim, ništa od toga nije ispunio. Gomilao je obaveze, a radnici su ga optužili da prodaje osnovna sredstva za rad, mašine, ali i pojedine proizvode kao staro željezo.
Vučković je tvrdio da je prije njegovog dolaska dosta toga bilo pokradeno.
Agonija je iz dana u dan bila sve veća, pa su radnici odlučili da je prekinu tako što su u oktobru 2010. godine pokrenuli stečajni postupak.
U tom procesu je utvrđeno da su obaveze preduzeća oko 11 miliona maraka, dok je imovina procijenjena na 7,5 miliona KM.
Nakon pet bezuspješnih prodaja, u aprilu 2017. godine cjelokupna imovina prodata je firmi „Unis tok“ iz Kalesije čiji je vlasnik Sead Džafić, aktuelni gradonačelnik ove lokalne zajednice i to za 1,9 miliona KM.
Kako je Džafić priznao, stanje u pogonima bilo je mnogo lošije nego što je pretpostavljao.
Džafić je 2018. godine pokrenuo probnu proizvodnju i tako podgrijao nade radnika, ali i svih u Bileći da bi fabrika ponovo mogla stati na noge.
Posjetili su ga i neki od najviših zvaničnika Republike Srpske koji su obećali podršku.
Međutim, širenja posla nije bilo, pa je rad ponovo obustavljen.
Džafić je prošle godine obavijestio lokalnu vlast kako ne odustaje od ideje da oživi fabriku, ali da stanje na tržištu trenutno nije povoljno.
Sličnu sudbinu doživjela je i „Bilećanka“ koja je u najboljim danima zapošljavala čak 2.000 radnika.
Osnovana 1962. godine, proizvodila je po kvalitetu nadaleko poznate industrijske tepihe i zavjese.
Nakon rata gomilaju se problemi i dugovi radnicima. Uprava prodaje mašine za tkanje pod staro željezo, a unovčeni su i parking prostor i vozni park. Nikada nije objelodanjeno gdje je novac završio.
„Bilećanka“ je privatizovana 2005. godine kada je 30 odsto kapitala na berzanskoj aukciji kupila grupa bivših rukovodilaca preduzeća za 80.500 KM.
Do 2010. godine preduzeće je u potpunosti upropašćeno. Akumulirani gubitak bio je 27,5 miliona KM, a dugovi 8,5 miliona maraka, pa su radnici, kao i u slučaju „Kovnice“, podnijeli zahtjev za stečaj.
U aprilu 2013. godine dio pogona je kupilo Javno preduzeće „Nikola Tesla“ iz Banjaluke nakon čega je počelo proizvodnju.
Međutim, direktor Dragan Vučetić, savjetnik Milorada Dodika u koga se vlast Republike Srpske klela, uništio je preduzeće i pobjegao, a građanima RS ostavio da vraćaju milionske kredite.
Danas je slobodan čovjek, a Republiku Srpsku zaobilazi u širokom luku, jer se protiv njega vode brojne istrage.
Objekte „Bilećanke“ kupili su lokalni privrednici koji ih danas koriste za proizvodnju, skladištenje robe, ali i za vjenčanja, jer je u jednom od njih otvoren svadbeni salon.