Bh. gigant koji je zapošljavao 40.000 radnika na više kontinenata je na izdisaju

Sarajevski „Energoinvest“ baštini svoje zlatno doba u osamdesetim godinama prošlog stoljeća kao jedno iz plejade jugoslovenskih preduzeća koja su uspješno gradila na nekoliko kontinenata.

Osnovan je 1951. godine. Kompanija je na vrhuncu zapošljavala preko 40 hiljada radnika i držala je predstavništva u Etiopiji, Tajlandu, Alžiru, Libiji, Iraku, Meksiku, Maleziji i Rusiji.

Nakon rata, preduzeće je podijeljeno po entitetskim linijama. Iz njega su izdvojeni neki od najvrednijih dijelova kao što su “Aluminijski kompleks“ Mostar, “Glinica“ Zvornik, Rafinerija nafte Brod i Rafinerija ulja Modriča.

Rastakanje “Energoinvesta”

Unutar FBiH nastavljeno je dalje rastakanje „Energoinvesta“. Iz konglomerata izdvojen je „Energopetrol“, kao i druge fabrike poput „Tvornice dalekovodnih stubova“ sa značajnim nekretninama u Sarajevu i okolini.

„Energoinvest“ se danas bavi uglavnom projektovanjem energetskih objekata i uvozom prirodnog gasa u FBiH. U kompaniji Vlada FBiH ima vlasnički udio od 67 odsto, piše Capital.

Vizionar kakav je bio Blum teško bi se snašao u sprezi politike i privrede koja vlada u poslijeratnoj državi. Koliki je to bio gigant da se i decenijama poslije krčme njegove poslednje mrvice.

Bivši direktor „Energoinvesta“ Enes Čengić platio je 2013. godine novcem kompanije aranžman i putovanje na fudbalsku utakmicu Slovačka – BiH nekim od najviših entitetskih i državnih funkcionera. Zbog ove rastrošnosti na račun kompanije, Tužilaštvo Kantona Sarajevo je protiv bivšeg direktora podiglo optužnicu za zloupotrebu položaja.

U periodu u kojem je Čengić bio na čelu kompanije, „Energoinvest“ je izabran za izvođača radova na izgradnji dalekovodne mreže između Kosova i Albanije. Godinama kasnije, novinari su otkrili da je „Energoinvest“ godinu dana prije potpisivanja ugovora isplatio 3,6 miliona eura na račun ofšore firme u Dubaiju koja je u vlasništvu poznatog albanskog biznismena. Nakon te transakcije, “Operator prenosnog sistema Albanije” potpisao je ugovor vrijedan 29 miliona eura sa “Energoinvestom”.

Zbog teškog stanja u preduzeću kompanija se 2018. godine odlučila na prodaju dijela reprezentativne poslovne zgrade u naselju Pofalići u Sarajevu.

Jedini zainteresovani kupac je bila država. Vlada FBiH je uplatila 54 miliona KM „Energoinvestu“ za poslovnu zgradu „B“ kako bi riješila “trajni smještaj Vlade FBiH u Sarajevu”. „Energoinvest“ je veliki dio tog novca potrošio na vraćanje kredita bankama. Vlada FBiH je kompaniju još „počastila“ uplativši doprinose za PIO za 356 radnika za posljednja tri mjeseca 2018. godine.

Incident iz 2019.

Da prodaja nekretnina za kompaniju „Energoinvestovog“ kalibra ne znači nužno i prestanak odgovornosti pokazuje i radijacijski incident koji se desio 2019. godine u sarajevskom naselju Stup. Nakon što je privatnom investitoru prodato zemljište na lokalitetu „Energoinvesta“, kompanijski „Institut za materijale i kvalitet“ imao je zadatak da izmjesti opasne materije koje su se nekada koristile za sprovođenje radiografskih ispitivanja.

Tokom te osjetljive operacije u decembru 2019. godine, procurio je radioaktivni izotop Cezij-137. Nakon što je javnost iz medija saznala za ovaj incident došlo je do velikog uznemirenja mještana. Kontaminirani objekat je kasnije obilježen i obezbijeđen od neovlaštenog pristupa.

Iz Blumovog doba potiče i jedinstvena oprema u ovom dijelu Evrope. Stanica za ispitivanje dalekovodnih stubova dominira nad naseljem “Alipašin most” u Sarajevu. Kompanije iz Turske, kao i drugih evropskih zemalja, su izabrale baš nju da testiraju svoje stubove koje će ugraditi na gradilištima od Ruande do Perua.