Bh. biznismen, nakon vila u Dubrovniku, kreće s gradnjom zgrada u Pločama

Tihomir Brajković, jedan od najbogatijih biznismena Bosne i Hercegovine, sprema se započeti gradnju zgrada na atraktivnoj parceli na Pločama.

Kako piše Dubrovački dnevnik, Tihomir Brajković, jedan od najbogatijih biznismena Bosne i Hercegovine, sprema se započeti gradnju na atraktivnoj parceli na Pločama odakle puca sjajan pogled na staru gradsku jezgru i Lokrum.

Podsjetimo, Brajković je u Dubrovniku već vlasnik jednog zemljišta, onog poviše Uvale Lapad, o čemu je Dubrovački dnevnik prvi pisao, a gdje je nedavno započela gradnja luksuznih vila.

Još jedno zemljište

Brajković je prošle godine kupio česticu zemlje 1535/6 k.o. Dubrovnik (u novoj izmjeri oznaka je 3172/2 k.o. Dubrovnik) na Pločama ukupne površine 1120 metara kvadratnih. Biznismen iz Kiseljaka zemljište je kupio od bivših vlasnica Ane Ljumović, Nade Ljumović i Ljerke Bašić za milion i 120 hiljada eura.

Početkom ovog stoljeća, čestica zemlje u Uvali Lapad na kojoj će Brajković danas graditi vile bila je više-manje bezvrijedna. U tada važećem Urbanističkom planu Dubrovnika nalazila se u zoni pejzažnog zelenila – tako su svojevremeno kazali iz Grada Dubrovnika – a bila je u vlasništvu Dubrovnik Babin kuka, firme koja je upravo prošla kroz proces privatizacije, a kao predsjednik Uprave vodio ju je Niko Koncul.

U aprilu 2001. godine Dubrovnik Babin kuk i Urbanistički institut sklopili su Ugovor za pružanje inženjering i konzalting usluga, odnosno, bili su poslovni partneri. Tri godine kasnije, u ljeto 2004. godine, sklopit će aneks tom Ugovoru za pružanje usluga – ali i ne samo to –  Dubrovnik Babin kuk i Urbanistički institut u isto vrijeme sklapaju Ugovor o kupoprodaji nekretnine, odnosno čestice 1093 (koja će se kasnije dobiti dodatak kroz jedan).

I u Ugovoru pored broja čestice stoji kako je riječ o šumi, a ne građevinskom području. Kupoprodajna cijena je 869 hiljada kuna, a Urbanistički institut je može platiti putem prijeboja.

U februaru 2005. godine – devet mjeseci prije nego što će Gradsko poglavarstvo izglasati izmjene i dopune dubrovačkog GUP-a – Dubrovnik Babin kuk i Urbanistički institut sklapaju Dodatak I. Ugovoru o kupoprodaji nekretnine. U Članku 2. tog Ugovora stoji:

„Ukoliko Institut u okviru svojih ugovorenih aktivnosti postigne da donesenim Generalnim urbanističkim planom Grada Dubrovnika bude omogućena izgradnja najmanje 100 hiljada metara kvadratnih bruto korisne površine na zemljištu koje je u vlasništvu naručitelja (Dubrovnik Babin kuk op.a.), naručitelj se obvezuje, pored ugovorenih naknada iz članka 7. osnovnog ugovora, isplatiti Institutu posebnu nagradu“.

Znači, ukoliko se u novom GUP-u proširi mogućnost gradnje Dubrovnik Babin kuku temeljem aktivnosti Urbanističkog instituta (odnosno Programa za izradu Urbanističkog plana uređenja Babinog kuka na kojemu rade i koji će se uskoro naći pred gradskim vijećnicima), dodijelit će mu se nagrada. A ta nagrada bila je – čestica zemlje 1093/1 na kojoj sada niču vile poviše Uvale. Zar ovo nije bio klasični sukob interesa?

Eto, tako se radio taj Šuičin GUP iz 2005. godine gdje su preko noći brojne parcele dobivale na vrijednosti, jer su prebačene iz zelene zone u građevinsko područje. Kasnije će u izmjenama i dopunama GUP-a još dobar dio istih takvih zona ući u građevno područje, pa tako i ova na Pločama gdje će Brajković uskoro započeti gradnju, piše Dubrovački dnevnik.

Ko je Brajković i kako se obogatio?

Ko je, inače, Tihomir Brajković i kako je postao jedan od najbogatijih ljudi BiH? Prema podacima bh. portala Biznis Info, rođen je 1972. godine u selu Oglavku kod Brestovskog, na granici Fojnice i Kiseljaka. Porodica mu se u bivšem sistemu bavila poljoprivredom, i to vrlo uspješno. Zemlju su od tadašnjih zadruga uzimali u najam, a sve što bi proizveli prodavali su u Sarajevu i okolini.

U ratu je Brajković bio obični vojnik HVO-a, ali su poljoprivredu, od koje su do tada dobro živjeli on i njegovi, zamijenili – trgovinom. Kiseljak je bio punkt iz kojega se opskrbljivalo opkoljeno i gladno Sarajevo. Nije izostala dobra zarada, pisala je svojevremeno Slobodna Bosna.

Prvi veći poratni biznis bio je onaj s mesom. Brajkovići su osnovali firmu “Meso-Impex” i krenulo im je više nego dobro. Kasnije se bavio izgradnjom malih hidroelektrana, te nekretninskim biznisom, među ostalim, u Sarajevu je gradio brojne zgrade.

Osuđen je za utaju poreza. Zatvorsku kaznu zamijenio je za novčanu. Platio je ukupno 2,7 miliona maraka i nastavio poslovati.

-Ko radi, taj i griješi. Želim da se završi to, da se riješi ovo, stavi tačka, da se ide raditi – rekao je tom prilikom na suđenju o čemu je iscrpno pisao Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).