Austrija traži “sezonce”, kuhare, konobare, recepcionere, sobarice…

Na austrijskim skijalištima traže se kuhri, konobari, recepcioneri, sobarice… Riječ je o sezonskim poslovima, od 15. novembra, odnosno od 1. decembra do prve polovine aprila, zavisno od poslodavca i njegovih potreba. Radi se šest dana nedjeljno, od 48 do 52 radna sata, piše Slobodna Dalmacija. Posla ima kao u priči pa ko god barata s nešto njemačkog, mogao bi pristojno zaraditi.

Stipe Erceg, hvarski ugostitelj sa dugogodišnjim iskustvom rada u inostranstvu, vanjski je saradnik kompanije koja posreduje pri zapošljavanju hrvatskih radnika u Austriji.

“Radi se o sezonskim poslovima. Smještaj i hrana su obezbjeđeni”, kaže Erceg, i napominje da su poslodavci u Lechu, gdje je i on sam radio u zimskim mjesecima kada posla na Hvaru nema ni približno kao ljeti, obezbjedili radnicima sezoncima čitav niz pogodnosti kako bi ih privoljeli da im se stalno vraćaju.

“Većina austrijskih poslodavca svojim radnicima je omogućila upola jeftinije skijaške karte ili kurseve jezika. Konkretno, savez vlasnika hotela i ugostitelja u Lechu je za radnike izborio povlasticu da uz predočenje “Lech carda” imaju popust na večere, piće, masaže, žičaru… Na sve načine se ljudi stimulišu da ostanu da rade”, kaže Erceg.

On pojašnjava da se ova vrsta rada nikako ne sme upoređivati s odlaskom mladih u Irsku ili Njemačku.

“Oni koji odu da rade na skijališta vrate se kući za pet ili šest mjeseci, a kako ne moraju plaćati stan, hranu i režije, većina ih uštedi priličan novac. Naravno, oni koji žele odraditi i ljetnju sezonu, slobodno se mogu angažovati kod istih hotelijera”, napominje Erceg.

A kako se kreću plate? Može li se za pola godine rada dobro zaraditi u Austriji?

“S obzirom na to da su svi troškovi boravka radnicima pokriveni i da se svi prekovremeni radovi plaćaju – može. Pomoćni konobari su plaćeni od 1.500 do 1.700 eura neto. Šefovi sekcija u hotelu imaju plate od 1.800 do 2.000 mjesečno”, objašnjava Erceg.

Radni staž u Austriji računa se za ostvarivanje penzije u toj zemlji, bez obzira što je riječ o sezonskim poslovima.

“Gore se stvarno radi, ljudima zna biti psihički teško nakon kojeg odrađenog mjeseca, ali kad se sve sabere i oduzme, prođe se jako dobro. Steknete dragocjeno poslovno iskustvo, jer su to odreda hoteli najviše kategorije, a donesete kući i priličnu ušteđevinu. Radnicima su, što je takođe važno, obezebjeđene trinaesta i četrnaesta plata”, objašnjava Erceg.

Pomoćni konobari moraju znati tek osnove njemačkog, konobari ga moraju znati bolje, a voditelji sekcija odlično. Kako su kuhari jako tražen kadar, često im se toleriše nepoznavanje njemačkog, pa je dovoljno da se s kolegama i gostima sporazumijevaju na engleskom jeziku.