Beogradska “Politika”: Tiho nestajanje Republike Srpske
Tragom volšebnog nestanka desetak hiljada nezaposlenih osoba s evidencija Zavoda za zaposlenje Republike Srpske, koji su brisani iz evidencije, ali tako da, po svemu sudeći, nisu nigdje zaposleni, javnost se iznova podsjetila epidemijskih razmjera ekonomskih migracija, koji skupa s izrazito nepovoljnim natalitetom čine poprilično sumornu demografsku sliku srpskog naroda u BiH, piše beogradska “Politika“.
Trenutno, prema podacima Zavoda za zapošljavanje RS, broj onih koji su na evidenciji nezaposlenih uistinu jeste na historijskom minimumu, to jest prijavljene su 126.274 osobe, što je primjetno manji broj onih koji traže posao nego ranijih godina.
Mediji su uz sarkastičnu opasku primjetili kako su vlasti propustile da se “pohvale” tim rekordnim podatkom, istovremeno primjetivši i to kako Porezna uprava RS ne bilježi veći broj zaposlenih, kako bi to logika nalagala.
Znajući da se godinama broj prijavljenih na Zavodu za zaposlenje kretao uglavnom oko 140.000 nezaposlenih, nerijetko i više, mediji su pokušali da dokuče kuda su nestali donedavni tragaoci za poslom. Nije bilo teško pretpostaviti kako je najvjerojatnije riječ o onima koji su iz RS otišli u inostranstvo.
– Gdje su se ti ljudi zaposlili nije moguće utvrditi jer je broj radnika krajem 2015. i 2016. ostao potpuno isti, to jest oko 274.000 zaposlenih”, uočava banjalučka Alternativna televizija, koja tim povodom prenosi izjavu ministra rada RS Milenka Savanovića, koji prepričavajući žalbe poslodavaca o nedostatku radne snage, uslijed sve primjetnijih emigracija iz RS, privrednicima odgovara sugestijom: „Povećajte plate radnicima i taj problem će biti manji.”
Vlada RS odgovara kako je protekle godine s evidencije nezaposlenih posao dobilo 38.151 osoba, dok su 31.792 s tog spiska brisane po drugom osnovu, uz 60.685 novoprijavljenih na evidenciju, što je dovelo do manjka od desetak hiljada.
– Mi naprosto nikoga ne možemo zaustaviti da ode, poručuje ministar Savanović.
Ma šta bila pozadina ovog statističkog rebusa i nepostojanja podataka o emigrantima, ona ne može sakriti tragične podatke da je broj stanovnika RS iz godine u godinu sve manji.
Demografi godinama upozoravaju na veoma nepovoljne pokazatelje, ne samo zbog izuzetno niskog nataliteta već i radi primjetnog porasta interesiranja za odlazak u inostranstvo, uslijed potrebe za zaposlenjem. Popis stanovništva, po podacima koje je objavila RS, pokazali su da u RS živi 1.170.342 stanovnika.
Zvanični podaci potvrđuju da je natalitet od kraja rata sve nepovoljniji. Na primjer, 1996. su u RS rođene 12.263 bebe, a već 1999. čak i nešto više, kada je rođeno 14.500 beba, da bi 2000. bio rođen 14.191 mališan.
Od te godine pa sve do 2010, u RS se rađalo tek nešto malo više od deset hiljada djece godišnje, da bi napokon 2011. broj rođenih pao ispod deset hiljada rođenih na godišnjem nivou.
Rekordno nizak broj novorođenih bio je 2014. kada je rođeno 9.335 beba, da bi 2015 podaci bili tek neznatno povoljniji, kada je rođeno 9.357 beba.
Uporedo kako je broj rođenih bivao sve manji, tako je iz godine u godinu rastao broj umrlih. Od 1996, kada je u RS umrla 10.931 osoba, a taj se broj postepeno uvećavao iz godine u godinu, 2015. je broj umrlih iznosio 15.059, što je najveći stopa mortaliteta za dvije decenije.
Na prelazu iz komunističkog u demokratski poredak i prvim poslijeratnim godinama nešto veći broj rođenih i manji broj umrlih razlog su zbog kog je u RS prirodni priraštaj bio pozitivan, sve do 2001, otkad je neprestano negativan, s rekordnom razlikom u 2015, kada je razlika bila 5.702 više umrlih u odnosu na rođene, dok je godinu prije, u 2014, broj umrlih bio veći od broja rođenih za 5.074.
Konkretnih podataka o broju onih koji su napustili ove prostore u potrazi za poslom nema, pominju se desetine hiljada godišnjih odlazaka na nivou BiH, jer oni koji odlaze preko zvaničnih kanala posredstvom agencija za zapošljavanje jesu tek manji dio stanovnika koji samoinicijativno nalaze posao u stranim zemljama.
Ništa bolja situacija u pogledu emigracija nije ni u drugom entitetu Federaciji BiH, izuzev nešto vedrijih podataka kad je riječ o broju novorođenih, u odnosu na RS.
Ne čude stoga neke projekcije Ujedinjenih nacija da bi broj od oko 3,3 miliona stanovnika, koliko živi u BiH (iako posljednji popis pokazuje 3,5 miliona zbog uvrštavanja i nerezidenata) do 2100. godine okvirno mogao biti i preplovljen.
