Ubijen u Sarajevu pred desetinama svjedoka, a zločin još nije riješen
Ubistvo Pavla Bezeka u ljetnoj bašti kafića u Štrosmajerovoj ulici u centru Sarajeva, koje se desilo prije 15 godina, vjerovatno je jedno od najčudnijih ubistava u Sarajevu. I pored toga što je bašta bila puna svjedoka, njegov ubica nije identifikovan do danas, a sudeći po svemu, ovo ubistvo i dalje će ostati nerazriješeno, piše Oslobođenje.
Iz Tužilaštva i policije mogli su se čuti istovjetni odgovori – zbog nespremnosti očevidaca da sarađuju sa organima gonjenja, nije se sa sigurnošću mogao utvrditi počinilac, te se upravo zato ovo ubistvo smatra jednim od nerazjašnjenih ubistava u Sarajevu.
Bašte su bile pune posjetilaca tog 26. augusta 2003. Oko 23.30 sati, u kafiću Kangaro, čiji je vlasnik bio Muharem Feratović i u kojem je Bezek radio na obezbjeđenju, došlo je do svađe i tuče, koja se prenijela napolje i nastavila ispred ljetne bašte Monument u Štrosmajerovoj ulici. Odjednom je ispaljen hitac, nakon kojeg je tada 23-godišnji Pavle Bezek ostao da leži na tlu sa ranom na sljepoočnici.
Samo ubistvo, kako u policiji pretpostavljaju, vidjelo je najmanje 50, a možda i 100 osoba. Oni koji su nešto znali o ovom zločinu, odmah su pobjegli s lica mjesta, a ostali, koji nisu imali saznanja, nisu mogli pomoći policiji. Sumnja da je počinio ovo ubistvo pala je na jednog mladića, koji je sin od sestre tada jednog od najjačih kriminalaca u gradu, što je mnogima bio znak da ne pomišljaju da progovore. Navodno su tokom istrage privođeni i neki stranci koji su trebali da obave prepoznavanje osumnjičenih, ali to, ko zna zašto, nije urađeno.
Nakon ubistva moglo se čuti nekoliko verzija ovog događaja. Jedna od njih je da je Bezeka prije ubistva uporno tražio nepoznati mladić i raspitivao se za njega, dok je prema drugoj verziji Bezek izgubio život nakon svađe sa dvojicom poznanika koja je prerasla u masovnu tuču.
Otežavajući faktor u rasvjetljavanju tog zločina bila je činjenica da je uoči tog zločina stupio na snagu novi Zakon o krivičnom postupku, prema kojem je ukinuta funkcija istražnog sudije i istraga je pala na pleća tužioca. Zbog još neuhodanog sistema, navodno je u istrazi počinjeno nekoliko procesnih grešaka, a organi istrage su cijelu tu noć čitali zakon kako bi utvrdili šta po zakonu mogu uraditi, a šta ne.
Nakon istrage, Tužilaštvo je protiv Admira Žunića, Kenana Efendića i Bezekovog prijatelja Mirze Vajzovića, te Muharema Feratovića podiglo optužnicu zbog neprijavljivanja krivičnog djela i za učestvovanje u tuči. Žunić je potom potpisao sporazum o priznanju krivice za učestvovanje u tuči te je osuđen na uslovnu kaznu, a ostali su oslobođeni.
