Beč zamijenili životom na selu u BiH: Mnogi su bili skeptični, sada nam zavide

Oni su odlučili da turbulentni život u Beču zamijene seoskom idilom u semberskom selu Zagoni.

Sonja i Miladin Savić vratili su se prije četiri mjeseca i okrenuli se prirodi, zdravoj ishrani i miru u kojem žele da odgajaju svoje dvije kćerke.

Oni su pokazali da svoju budućnost vide u zavičaju za razliku od mnogih mladih ljudi koji teže da odu iz BiH, vjerujući da u evropskim zemljama imaju bolju perspektivu.

Savići za „EuroBlic“ navode da, iako žive dosta skromnije od onoga što su imali u Austriji, nisu se pokajali na odluku da se vrate u Semberiju jer su, kako kaže, srećni, zadovoljni i ispunjeni.

Svakodnevna trka za poslom, koju je trebalo uskladiti i sa sve većim školskim obavezama oko djece i bez pomoći najbližih, počela se odražavati i na zdravlje što je bio signal da trebaju nešto promijeniti u dosadašnjem načinu života.

U Miladinovom rodnom selu Zagoni, prije sedam godina, na jednom hektaru zasadili su lješnik, a potom na drugoj parceli aroniju i jagode. Nabavili su presu za hladno cijeđenje ulja i sokova i hrane se isključivo onim što sami proizvedu.

– Na jednom hektaru gustom sadnjom zasađeno je 900 sadnica nekoliko sorti lješnika. Bili su u ekstenzivnom rastu, nisam ih prihranjivao mnogo mineralima tako da nisu mnogo ni veliki. Ali to što rodi je odličnog kvaliteta. Za sada plod ne prodajemo kao sirovinu pošto smo nabavili mašinu za lomljenje ljuske lješnika. I namjeravamo da ljusku iskoristimo za pelet i grijanje domaćinstva i staklenika – priča Miladin.

Kaže da nije bilo lako prilagoditi se novom načinu života ali da se uz mnogo volje i ljubavi sve može. Navodi da prate najnovija dostignuća te da se jagoda odlično pokazala na njihovoj zemlji.

Objašnjava da kada su kupili mašinu za hladno cijeđenje ulja znali su samo za ljekovita svojstva lana, potom su otkrili blagodeti kokosovog ulja kojeg, takođe, sami prave, ulja od lješnika koje je odlično za rješavanje problema sa aknama, bundevinog i suncokretovog ulja.

Sonja Savić kaže da se njihov život u potpunosti promenio nego prije godinu dana.

– Seoski mir i priroda su ono što nam sada odgovara. Živimo u skladu sa prirodom, bez stresa. Sve što proizvodimo to je bez pesticida i drugih hemijskih sredstava. Mnogi su bili skeptični kada smo rekli da ćemo se vratiti u zavičaj. Sada nam zavide na hrabrosti što smo to učinili i sve češće slušamo komentare naših prijatelja iz inostranstva da razmišljaju da postupe isto – kaže Sonja.

Naglašava da su, kada su odlučili da se vrate u Semberiju, znali da ne mogu da sjede skrštenih ruku i da će morati da nešto rade.

– Odlučili smo se za ovu proizvodnju, jer nije mnogo zastupljena na ovim prostorima. Pokazalo se da su laneno, lješnikovo, kokosovo hladno cijeđena ulja zdravi. Ovi proizvodi djeluju dobro na čovjekov organizam i traženi su na tržištu. Učimo sa interneta, iz knjiga. Svi nas pitaju kako i od čega pravimo kokosovo ulje. Tajna je u tome što se u mašinu sipa kokosovo brašno i dobije se kokosovo ulje. Kada je temperatura iznad 25 stepeni kokosovo ulje je u tečnom stanju, a kada je niža temperature zgusne se kao mast. Koristi se za ten, skidanje šminke, za njegu kose i tijela, a čak je odlično i protiv peruti – kaže Sonja.

Sonja i Miladin Savić pričaju da nemaju velikog iskustva u poljoprivredi te da svaki dan nešto novo nauče. Planiraju da prošire zasade do veće proizvodnje zdravih proizvoda što im u budućnosti garantuje opstanak i egzistenciju.