Forenzičari MUP-a KS otkrivaju: Sve je trag – barut, dlaka, slovo, otisak…

U arhivi Infobiroa, kojoj Fokus.ba ima pristup, pronašli smo zanimljiv tekst o forenzičarima MUP-a Kantona Sarajevo.

Tekst je objavljen već davne 2004. godine u magazinu “Start”, a potpisuje ge Ekrem Tinjak.

Tekst prenosimo u cjelosti i bez intervencija.

Adil H., bugojanski autoprevoznik, nikako nije mogao podnijeti da mu se starija kćerka zabavlja sa V. B. To joj je i rekao: nemoj da te ikada više vidim s njim! Tako je veza ovo dvoje mladih ljudi pukla.

Nedugo zatim, stiglo je pismo za Adila. Neobično ispisano i prijetećeg sadržaja. No, on to nije uzimao za ozbiljno. Mislio je da se neko s njim šali. Ipak, nekada šale znaju biti gorke.
Adil se, na žalost, u to uvjerio nakon tri dana što je dobio pismo. Njegova najmlađa, trogodišnja kćerka, šetala se dvorištem. Nogom je zakačila žicu i ne znajući da je na jednom njenom kraju mina A2. Djevojčica je ostala bez nogu.

Slovo, pečat i čep

Policijski uviđaj s lica mjesta nije nudio mnogo dokaza. Ali trag je postojao. Ramiz Čaldarević, vještak grafolog krim-tehnike MUP-a Kantona Sarajevo, pred sobom je imao zaista neobično pismo.

Sadržaj prijetnje bio je ispisan na cijeloj strani kockastog papira. Autor pisma se iznimno potrudio. S velikom pažnjom pratio je svaku liniju kocke ispisujući slova upravo u tom obliku.

– Zar može biti nešto teže za grafologa? On je namjerno skrivao svoj trag, sjeća se grafolog Čaldarević.

Ali, nekada stvari ipak ne završe tako perfektno kako su zamišljene. Trenutak nepažnje, dekoncentracija, zamor… Na kraju je ipak izgubio koncentraciju. Tako je za razliku od cijelog sadržaja pri samom dnu nonšalantnije, ne držeći se više kocke, ispisao riječi: vidjećeš ti… kaže Čaldarević.

To je bilo dovoljno da Čaldarević zatraži izuzeće privatnih rukopisa V. B. Kada je dobio njegove sveske uporedio je ispisane rečenice sa riječima vidjećeš ti. V. B. je nedugo poslije priveden i priznao je svoj zli naum.

Ramiz Čaldarević osim grafolologije, vještaci falsifikovanje potpisa, falsifikovanje novčanica, dokumenata, pečata…

Najviše se falsifikuju novac i diplome, ali i saobraćajne dozvole kaže Ramizov kolega Ismet Katana. Zanimljivo je da u posljednje vrijeme sve više imaju posla oko vještačenja čepova i markica raznih alkoholnih i osvježavajućih pića.

Njihovo vještačenje često dovede do ilegalne punionice. Ali ovih dana policija je imala izuzetan ulov. Jedno lice imalo je preko 150 lažnih pečata.

On ih je proizvodio i njihovu upotrebu masno naplaćivao kaže Čaldarević. Imao je pečate za zeleni karton, pečate općina čak i iz predratnog vremena, a između ostalog i pečat auto-moto saveza. Grafološkim vještačenjem utvrdilo se da su pečati falsifikovani. Čaldarević priča da u ovom poslu zna biti i smiješnih situacija.

– Jednom sam vještačio pečat koji je bio skoro savršen. Međutim, majstor je umjesto Tuzlansko-podrinjski kanton ispisao Tuzlansko-policijski kanton kaže Čaldarević.

Čaldarević i Katana rade i na poligrafu (detektor laži op.a.). Osumnjičene osobe prema zakonu ne moraju prihvatiti ovaj način ispitivanja, niti se rezultati poligrafa koriste na sudu kao dokaz. Ali, prema Kataninim riječima, promjena pulsa, disanja… koje pokazuje čovjek priključen na poligraf, mogu izuzetno pomoći prilikom istrage.

Čaldarević i Katana su samo dio forenzičkog tima MUP-a Kantona Sarajevo.

Pucnjem da ti kažem

Prije dvije godine na Ilidži je ubijen bračni par, kineski državljani. Na licu mjesta, osim leševa, pronađene su i čahure. Policijski istražni timovi zbog blizine entitetske granice nisu imali uspjeha, čak ni osumnjičenih.

Ali situacija se nakon nekoliko dana promijenila. Policija iz Srbije zatražila je od sarajevskog MUP-a podatke o dvojici Kineza koji su ilegalno prešli granicu i kod kojih su pronašli oružje. Opravdano sumnjajući, iz forenzičarsko-balističkog odjela MUP-a KS od srbijanske policije zatražili su da im pošalju zaplijenjeno oružje.

Policajci susjedne države nisu pristali na to, ali su ipak poslali čahure ispaljene iz pištolja kojeg su pronašli kod Kineza.

– Balističkom obradom i upoređivanjem čahura nedvojbeno smo utvrdili da je to oružje korišteno za ubistvo kineskog bračnog para na Ilidži, kaže Dino Osmankadić, forenzicar-balističar.

On i njegov kolega Nijaz Smajić ispričat će sve što mnogi ne znaju o pištoljima. Objašnjavaju da svako oružje ima opšte i individulane karakteristike. Individulane su zanimljivije.

Recimo, svaka udarana igla pištolja je, za nepovjerovati, kao otisak prsta čovjeka. Glavni alat balističara je specijalni mikroskop. Tragove koje putem njega pronađu, obično su nevidljivi za ljudsko oko.

Njihova balsitička pretraga, kada su u pitanju ubistva, na sudu služi kao krunski dokaz. Tada pored toga što utvrde iz kojeg oružja je pucano, na osnovu prikupljenih tragova, rekonstrušu cijeli događaj: iz koje daljine je pucano, u kojem položaju je bio ubica, u kojem žrtva…

Ali, Dino napominje, nije to kao u krim-serijama.

Scenariji za te serije, prema njegovim riječima, nemaju veze sa stvarnošću. Na sudu njihovim dokazima uglavnom nisu zadovoljni ni tužioci ni branioci.

– Ta naša distanca uvijek izazove negodovanje jedne strane. Ali mi smo samo na strani tragova. Taj odnos je najbolji odnos kaže Nijaz Smajić.

On dodaje da u ovom poslu nema subjektivizma i kaže da bi samo u slučaju da njegov sin nešto uradi, istragu prepustio svome kolegi. Toliko o subjektivnosti kaže on.

Istina, obojica dodaju da nikada nisu imali pritisak bilo koje vrste. Ono što je zanimljivo jeste da su svaki slučaj riješili kada su kao tragove imali pištolj i čahure. Medutim, kada nadu samo čahure onda je situacija teža. No, bez obzira na to, oni u arhivi imaju sve te čahure za koje nije utvrđeno iz kojeg oružja su ispaljene.

Kada policija na bilo koji način dode do nekog oružja (racije i slično) balističari čahure iz arhive uporeduju s tim oružjem. Kažu, zna se desiti i da nakon tri godine na taj način dođu do pištolja s kojim je počinjeno krivično djelo. A time i do osobe koja je to uradila.

Medutim, ova dvojica mašinskih inžinjera ne rade samo balističke pretrage. Njihov posao je otkrivanje mehaničkih tragova, recimo kod lomljenja brava prilikom provale u stan.

Potom, vještačenje prilikom saobraćajnog udesa.

– Mi možemo utvrditi da li je guma pukla prije, za vrijeme ili poslije udesa. Znate, često ljudi kada izazovu nesreću, kao alibi navedu rečenicu: pukla mi guma – kaže Nijaz Smajić.

I ne samo to. Ova dvojica forenzičara otkrit će i ako neko promijeni broj šasije i motora na automobilu. Bez obzira da li je osoba koja je to učinila izbrusila stari broj, potpuno izmijenila lim gdje je bio broj ili automobil prepolovila i od dva vozila napravila jedno.

Od njihovih metoda nisu sigurni ni razbojnici koji sakriju sve tragove, ali zaborave da su ostavili trag cipele u snijegu, blatu, prašini…

Posebnom metodom rekonstruišu otisak cipele i predaju ga istražnom timu.

– To ne mora biti dokaz, ali istražiteljima pomažemo tako što im kažemo ne tražite tipa sa tenama, on je imao cipele tog i tog broja, kaže Dino.

Kada je prošle godine polomljena nekoliko nadgrobnih spomenika na groblju Sveti Josip u Sarajevu, upravo trag cipele jednog od vandala, kojeg je ostavio na nadgrobnoj ploči, pomogao je policiji da otkriju grupu.

I Nijaz i Dino kažu da su im komplikovaniji slučajevi zanimljiviji. Primjera radi, tamo gdje je bilo 20 čahura i pet pištolja, a samo jedan pištolj iz kojeg je recimo neko ubijen.

Istina, priznaju da ih to i zamori. Ono što ih zabrinjava jeste jedna druga činjenica.

– U 1997. godini imali smo oko 2.000 slučajeva. A ove godine samo za prvih šest mjeseci oko 3.600! – kaže Nijaz.

Otisak najvredniji dokaz

Kada je nedavno obijena poslovnica Kompasa u centru Sarajeva, četvorica pljačkaša nisu ni slutili da će tako brzo biti pronađeni. Sve su dobro uradili osim jednog. Bez buke su otvorili bravu, uzeli plijen i udaljili se a da ih niko nije primijetio. Ipak su u poslovnici zaboravili nešto. Otiske!

Munibu Dedoviću, Milojki Krtalić i Emiri Plavšić nije bilo teško da sa stopostotnom sigurnošću identifikuju četvoricu lopova. Oni su dio forenzičkog tima zadužen za daktiloskopiju.

– Na sudu je identifikacija na osnovu otiska prsta najvrjedniji dokaz – kaže Milojka Krtalić, koja u ovom odjelu radi više od 20 godina.

Gotovo da nema površine s koje se ne može skinuti otisak. Istina, najlakše ih je skinuti sa glatkih površina kao što su staklo, stol, vrata… ali se mogu skinuti i sa papira, pa čak i sa tkanine. Čak i profesionalni obijači stanova često zaborave kada dodirnu vrata da to može biti kobno za njih. Ni atentatori koji rade s eksplozivom nisu dovoljno pažljivi.

Kada je prije četiri godine pronađen eksploziv ispod auta jednog visokog opžinskog dužnosnika u Travniku put do atentatora vodio je preko otisaka.

– Pod auto je bio postavljen plastični eksploziv, vitezit, upakovan u foliju i zalijepljen. Na njemu je bilo i previše tragova – kaže Dedović.

Situacija je teža kada eksplozivna naprava eksplodira. Vatra uništava tragove otisaka.

U kartoteci ovog odjeljenja je preko 80.000 otisaka (otisci se uzimaju sa svakog prsta), što znači da se radi o oko 8.000 osoba koje su privedene u MUP Kantona Sarajevo. U slučajevima kada se radi o prvom krivičnom djelu forenzičari daktiloskopi pretražuju kartoteke u kojima su ostavljeni otisci prilikom izdavanja lične karte. A to je već veliki posao.

– U posljednje vrijeme imamo veliki problem, pogotovo kada su u pitanju provale u stanove, jer su u velikom broju slučajeva počinici maloljetnici – kaže Dedović.

Od daktiloskopičara se može saznati da papilarne linije na jagodicama prstiju nastaju u petom mjesecu fetusovog razvoja. Naravno i onu poznatu činjenicu da se otisak razlikuje
kod svakog čovjeka. Me|utim, svakodnevno upoređivanje otisaka prstiju u spomenutom odjeljenju dovelo je, moglo bi se reći, i do jednog fenomena.

Munib, Milojka i Emira otiske pojedinih osoba sklonih čestom posjećivanju policijskih odaja, mogu prepoznati bez upoređivanja.

U Forenzičkom timu kantonalnog MUP-a Sarajevo uposleni su još i biolozi i hemičari. Oni nažalost nisu bili prisutni za vrijeme naše posjete. Ali, o kakvim se stručnjacima radi dovoljno je spomenuti dva već poznata načina otkrivanja počinioca nekog zlodjela: recimo, na osnovu sperme ili na osnovu dlake.

Kada policija razriješi neki slučaj u javnosti se uglavnom zna da je ubica taj i taj, te da je motiv taj i taj. Ipak, malo ljudi zna da iza tog rezultata stoji veliki broj profesionalaca. Među njima su i forenzičari čiji dokazi su često ključni.

– Krim tehnika ili zanimanje forenzičar podrazumijeva razne grane nauke. A za takav posao zaista morate imati stručnjake – kaže Muhamed Hadžisadović, načelnik krim tehnike Kantona Sarajevo.

Istina, njihov rad nije kao u filmu, ali je film na neki sebi svojstven način.

INFOBIRO Digitalni Arhiv možete pretraživati na internet adresi www.infobiro.ba. Za korištenje ove usluge i kupovinu tekstova, potrebno je da posjedujete neku od mogućih vremenskih opcija pretplate na INFOBIRO sa odgovarajućim brojem kredita za download textova.

Riječ je o izdanju Mediacentra Sarajevo koji podržava razvoj nezavisnog i profesionalnog novinarstva u BiH.