Mario Stanić: Bježao sam iz Sarajeva s dvoje gaća, majicom i pasošem (FOTO)

Mario Stanić je čovjek iz “raje“ i to ne skriva. Uvijek jednostavan i pristupačan. Nikad elitist. Moglo bi se reći da je Stana ono najbolje od Bosne i Hercegovine. Hercegovački kameni geni i sarajevski šlif za raju, uvijek su ga obilježavali u životu i karijeri, piše zagrebački Večernji list.

Kakav je bio kao nogometaš, takav je i nakon karijere. Uspješan i skroman. Mnogi su teško prebrodili prijelaz u civile, no Mario Stanić primjer je čovjeka s vizijom i idejom.

I, što je još važnije, s voljom za rad i napredovanje. Stanić često boravi na Bijači. Malome mjestu u Hercegovini uz granicu s Hrvatskom. Reklo bi se odsječenom od svijeta. Ipak, Stanić ima poseban odnos s tim područjem. Uvijek rado ističe svoje hercegovačke korijene. Taj krš i kamen dio su njega. No, on je u tom kršu, kamenu i drači vidio nešto više.

Ne samo vidio nego je tu viziju pretočio i u prekrasno zdanje.

Kompleks s dvije kuće, vinskim podrumom, s oko 5.000 sadnica loze, sportskim terenima i još brojnim atrakcijama. Hercegovina “progovara“ iz njegovih dvora. Svaki korak tog zdanja ono je najbolje što Hercegovina nudi.

– Hercegovina je dugo bila neiskorišteni dijamant. Mnogi su stoljećima, zavarani kamenom i kršem, previđali taj potencijal. No, ja smatram da ovdje postoji veliki turistički potencijal. Hercegovina je posebna na svoj način i takvu je treba prezentirati – kaže Stanić.

Kaže da treba mijenjati mentalitet jer bez toga nije moguće napraviti velike iskorake.

– Ljudi moraju naučiti cijeniti svoju zemlju i svoj kraj. Žalosti me što ne koristimo dovoljno što nam ova škrta zemlja daje. Nigdje u svijetu nema ljepšeg divljeg šipka, smokve ili masline. To su posebnosti ovoga kraja i potrebna je dobra volja da se on pokrene. Nije to samo stvar turističke promocije. Treba dati razloga mladima da ostaju. Ne smijemo to tretirati kao spaljenu zemlju i bježati. Hercegovina je skriveni biser koji treba tek otkriti u pravom svjetlu.

Njegovo imanje to oslikava u najboljem smislu. Nagrađivano velikim brojem arhitektonskih nagrada, nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

– Ovo je zamišljeno kao jedna baza u kojoj se mogu skloniti od svakodnevnih obaveza i stresa. No, na nagovor ljudi iz struke koji su projekt prijavili za neke nagrade, pristao sam na to. Drago mi je da je projekt dobio mnoge nagrade i to je svakako jedna satisfakcije za sve one koji su ugradili dio sebe, svoga rada i truda u ovo.

Za sebe će uvijek reći da je hercegovački Sarajlija.

– To Sarajevo me je odgojilo u neku ruku i dalo mi pečat. Kad sam krenuo igrati u Želji, dobio sam neke vrijednosti koje te niko ne može naučiti. Baš zato ću uvijek isticati Željezničar kao svoju prvu i vječnu ljubav.

Morao je Stanić kao i mnogi tada proći strahote rata. Mnogi se danas olako hvataju te riječi i tih događanja.

– Bježao sam iz Sarajeva s torbom, majicom, dvojim gaćama i pasošem. Ja sam imao dovoljno sreće da se spasim. Mnogi nisu. To me svakako obilježilo u životu i naučilo cijeniti neke stvari. Volio bih da više cijenimo jedni druge. Mislim da bismo tada svi bili zadovoljniji u životu.

Rado se sjeti svojih nogometnih početaka u Sarajevu.

– Bio sam u klubu gdje su se uvijek cijenile radne navike i etike. Svi smo živjeli Želju. Živjelo se za derbi sa Sarajevom. Volim reći da nema ništa slađe od gradskih derbija. Žao mi je što je danas opala kvaliteta nogometa u Bosni i Hercegovini pa tako i u Želji i Sarajevu. No, uprkos tome, uvijek rado pogledam vječiti derbi. To je poseban događaj za svakog Sarajliju.

Njegov život i karijera pokazali su da je uvijek imao stav o onome što razumije. Nekad i nije u pravu, ali će uvijek jasno argumentirati svoj stav. Reći će da će se sa svakim upustiti u raspravu ako je vođena argumentima.

Njegov je stav jasan i koncizan. Kao igrač bio je beskompromisan, takav je i danas. Ima svoja načela i nije ih spreman kompromitirati ni zbog čega. Reći će često da ga je nogomet u jednu ruku odgajao.

– Od mojih početaka u mom Želji pa do Chelseaja, svakim novim treningom učio sam i usvajao znanja. I sportska i ljudska. Moj put je bio težak, prožet i tragičnim trenucima rata, dokazivanjima diljem Evrope, ali su karakter i volja bili moji asovi kojima sam došao do najvećih nivoa. Igrao sam u tada dvije najjače lige svijeta. Jako sam ponosan na to i opet bih sve ponovio da se opet rodim.

Mariju Staniću ništa nije došlo slučajno. Igrao je sve moguće pozicije u karijeri. Uvijek koristan i prilagodljiv. Znao je i legendarni Ćiro reći da je Stanić ono što je on odgajao u svakom od bivših Vatrenih. Mnogi će se sjetiti njegovih igračkih dana i uspjeha. Igrao je u najsjajnijim danima Serie A u Parmi s imenima kao što su Buffon, Cannavaro i drugi. Pamte se i godine u Engleskoj, kao jedan od pionira novog Chelseaja.

– Ne bih se zvao pionirom novog Chelseaja, ali u svakom slučaju mi je drago da sam bio dio te priče. Imao sam povlasticu da završim karijeru u takvom klubu. Uživao sam u Italiji i Engleskoj. Možda sam mogao više, a možda i manje. Kao što sam rekao, nema garancija u nogometu. Puno se stvari treba poklopiti za jednu uspješnu karijeru.

Sam Stanić okušao se i u menadžerskim vodama. Kad govori o tome, voli izbjeći riječ menadžer.

– To kod nas predstavlja nešto negativno. Neku vrstu muljanja. Mislim da je savjetovanje i vođenje puno zahvalniji termin. Pokrenuo sam tu priču s Goranom Vlaovićem i Borisom Živkovićem. To je svakako jedno zanimljivo i korisno iskustvo. Ipak, mislim da ću polako dizati sidro iz te priče. Previše je obaveza s druge strane da bih se i tome posvetio stopostotno, a ne volim nešto raditi polovično.

Komentirajući neke pojave koje je vidio kroz takav projekt, ističe kako je danas izazovno raditi s mladim generacijama.

– Teško je generalizirati, no dojma sam kako danas mladi igrači prerano odlaze van. Kao i za sve u životu, i u nogometu je potrebno sazreti. Previše se gleda finansijska strana priče, a premalo sportska. Mišljenja sam da kroz sportsko napredovanje i finansijski dio priče dođe sam po sebi. Svi žele biti Luka Modrić, ali niko ne želi njegov put. Prečesto se gleda na one koji su uspjeli, a premalo na one talente koji iz raznoraznih razloga nisu. Moramo educirati mlade igrače i usaditi im radne navike i etiku. Danas se nigdje ne prolazi na sam talent, kazao je između ostalog Stanić u intervjuu za zagrebački Večernji list.