Dubrovački dnevnik: Ko je ustvari Dino Merlin, opasni “koljač Hrvata” i mudžahedin
Pjevač Edin Dervišhalidović, poznatiji kao Dino Merlin, posljednjih je dana vjerovatno jedna od osoba o kojima se najviše govori na krajnjem jugu Hrvatske. Ne toliko u kontekstu dočeka na Stradunu nego neizostavne “đe si bijo devedeseprve” teme.
Dio Bošnjaka zamjerio mu je što je tokom rata bio u Švedskoj, a Dražen Žerić Žera iz Crvene jabuke prozvao ga je kako “tokom rata nije ispalio ni metka” i kako “nije dovoljno pomogao Bošnjacima”.
I za dio Srba je Merlin trn u oku pa su u svojim nacionalnim medijima pisali kako je pjevač tokom ratnih godina govorio kako mu je najdraža pjesma Thompsonova “Bojna Čavoglave” i kako je izjavio kako će “u Beograd doći jedino kad po njemu počnu padati granate”.
Pojedini hrvatski “eksperti za historiju” također imaju svoju priču – devedesetih je klao Hrvate po BiH i bio je opasan mudžahedin. Naposljetku, upravo to je osvanulo na Facebook profilu don Ivice Sinanovića koji je kasnije demantovao kako je on autor objave te kazao kako mu je profil hakovan.
A u statusu je pisalo sljedeće – “Dragi moji Dubrovčani! Žalim i duša mi žalosna kada čujem da vas u Novu godinu uvodi pjevač iz Bosne, Dino Merlin! Kada već plaćate velike novce čovjeku kojeg uopće ne poznajete, mogli ste ugostiti neku hrvatsku glazbenu zvijezdu, a ovako plaćate čovjeka koji je ubijao i borio se protiv Hrvata! Njegovo zavijanje je slično zavijanju hodže s džamije pa bujrum gospari”.
“Koljač” koji je čistio smeće po Pelješcu
Šta je od ovoga svega istina? Najvjerovatnije samo to kako je tokom rata bio u inostranstvu i kako u ratu nije ispalio ni metka. Osobno ne mogu govoriti o Merlinovom ratnom putu. Ne mogu govoriti ni o Merlinu kao osobi. Mogu govoriti jedino o svom dojmu koji sam o njemu stekla kroz kratko druženje, piše novinarka Ivona Butjer.
Merlina sam upoznala lani, na Pelješcu, u jednom izdanju u kojem ga se ne može vidjeti baš često. Stigao je sa kačketom na glavi i u radnom izdanju, a prvo pitanje koje je postavio bilo je – kako mogu pomoći. Naime, toga dana se skupila ekipa koja je sjekla stabla u Trsteniku koji je izgorio u požaru kojeg se nažalost svi dobro sjećamo, a u kojem pjevač ima vikendicu. Također, s plaža se čistio otpad iz susjednih zemalja koji je zatrpao pelješke plaže.
Puno mršaviji i dosta niži od ostalih muškaraca koji su sudjelovali u akciji, krenuo je sanirati štetu kako bi svi zajedno mjestu vratili stari sjaj. Ostali mještani su bili pomalo skeptični jer kako će im pomoći jedan krhki umjetnik kojemu je, ruku na srce, umjetničko pero puno srodnije od motike. Ali, on je bio ustajan u svojim namjerama te im je pomagao kako god je to mogao.
Novinare nije očekivao, nije se htio medijski eksponirati, a izjavu je dao na nagovaranje. Bio je zatečen, ali ipak susretljiv. Nije htio da se u tom trenutku njegov doprinos izdvaja od rada ostalih mještana jer on tu nije došao kao poznati pjevač nego kako bi bio dio Pelješana i kako bi bili ujedinjeni u nevolji koja ih je pogodila.
Taj “veliki koljač Hrvata” i “opasni mudžahedin” bio je poprilično shrvan zbog svega što se dogodilo na Pelješcu. Družio se s mještanima, suosjećao i pomagao im.
Neobično jednostavan za jednu pjevačku zvijezdu, susretljiv, skroman i pristojan, takav je zapravo taj “opasni mrzitelj svega hrvatskog”. I takvog su ga doživjeli svi koji su ga tog dana upoznali, ali i mještani koji ga poznaju nešto duže.
Ko sumnja u odaziv, nek’ se sjeti Revelina iz 2015. godine
S obzirom na to kako su “veliki” eksperti za historiju vrlo često i “veliki” eksperti za umjetnost, preplašili su se kako bi koncert s Merlinom na Stradunu mogao biti fijasko.
Kako kažu, za taj novac u Grad se moglo dovesti Olivera i Gibonnija. Ne sjećaju se, valjda, kako su ova dva zaista velika dva umjetnika već nastupala na Stradunu koji je uz taktove “Tempere” nešto iza ponoći već bio prazan. Doduše, te večeri je bilo i nešto kiše, ali ne toliko kako bi se Grad ispraznio nedugo nakon odbrojavanja.
Koliko je Dino Merlin poznat i koliko je njegov rad priznat na području bivše Jugoslavije, ali i šire sudeći po brojnim inostranim koncertima i turnejama, najbolje govore podaci.
Koncert na stadionu Koševo posjetilo je 80 hiljada ljudi. Na dočeku uz Merlina u Sarajevu bilo je sto hiljada ljudi. Rasprodana zagrebačka arena. Rasprodana beogradska arena, i to tri dana zaredom. A Dubrovnik? Merlinov koncert u Culture clubu Revelin koji je održan 3. januara 2015. godine vjerovatno je jedan od najuspješnijih, kad se u obzir uzmu regijski izvođači. U klubu je bila ogromna gužva, nije bilo mjesta za sve zainteresirane, a mnogi koji su na koncert stigli izvođača su čuli, ali od gužve ga nisu uspjeli vidjeti.
Kome zapravo smeta Merlin?
U Facebook objavi koja je osvanula na profilu Ivice Sinanovića Merlinovo se pjevanje uspoređuje sa, kako je navedeno, “zavijanjem hodže”. U komentarima ispod te i mnogih drugih objava Merlina su komentatori prozvali hodžom. Kao da je molitva muslimana i biti muslimanski svećenik nešto užasno sramotno i neprihvatljivo.
Ali, Hrvatska je demokratska država prema čijem su Ustavu svi jednaki, bez obzira na rasu, spol, nacionalnu ili vjersku pripadnost i ostale različitosti. Jedan istinski hrvatski domoljub utoliko bi trebao poštivati demokratska načela na kojima mu je izgrađena zemlja i na kojima leži temeljni zakon iste pa se držati one stare prema kojoj svoje voli, a poštuje tuđe.
A Merlin pjeva o svom Sarajevu i svojoj Bosni i Hercegovini i to je čini se cijeli problem koji oko ovog pjevača postoji kod pojedinaca. Jer jedan Hrvat smije voljeti svoju zemlju, opjevavati svoju Dalmaciju i Slavoniju, voljeti klapu i tamburicu te biti ponosan na svoje naslijeđe i kulturu, ali jedan Bošnjak muslimanske vjeroispovijesti to očito ne smije. Njegov hodža zavija, a njegova ljubav prema zemlji u kojoj živi mora biti ekstremizam.
Ali umjetnost je uvijek spajala, a ne razdvajala. Stoga je sasvim izvjesno kako će pjesma pjevača koji je napunio nebrojeno arena, stadiona i koncertnih dvorana naći put do srca brojne dubrovačke publike i začepiti usta pojedinaca iz kojih izlazi mržnja. Začepit će ih pjesmom o ljubavi.