Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Pogled na “Oluju” iz Beograda i Zagreba 20 godina poslije: Za jedne ponos, za druge zločin

oluja

Svake godine 5. august i obilježavanje vojno-redarstvene akcije “Oluja” izazove suprotne reakcije u Beogradu i Zagrebu. I 20. godišnjica “Oluje”, koja će biti obilježena i velikim vojnim mimohodom zagrebačkim ulicama, nije jednako dočekana u dva najveća grada u regiji, javlja Anadolu Agency (AA).

Anketirani građani Zagreba sumnjaju da je tokom “Oluje” 667 osoba srpske nacionalnosti ubijeno i 220 hiljada protjerano, ali znaju da je zločina bilo, osuđuju ih i smatraju kako se izbjegli trebaju vratiti svojim domovima.

Za sve njih, akcija “Oluja” je bila legitiman vojni čin oslobađanja hrvatskog teritorija.

Zločina je bilo

Zagrepčanin Slobodan kaže da istina uvijek ima dva kraja.

“To su podaci Hrvatskog helsinškog odbora, a Srpsko narodno vijeće sa njima barata 20 godina nakon rata. Ne znam… Sigurno je bilo zločina. Neki su procesuirani, neki nisu procesuirani, spaljeno je ne znam koliko kuća, u Lici pogotovo. Bože moj, bilo je paljeno i prije. Tako da se tim uopće ne bih zamarao”, rekao je Slobodan.

Na pitanje bi li se izbjegli Srbi trebali vratiti u svoje zavičaje, Slobodan kaže:

“To je njihova stvar. Vratili su se uglavnom stari ljudi. Oni valjda čuvaju mjesta mlađima. Ali je činjenica da se onima koji su za ‘Oluje’ izašli, da im se kuće obnavljaju, kao i hrvatskim građanima. Na koncu, oni i jesu hrvatski građani. Ne vidim tu nekakav problem.”

“To je trajalo tri-četiri dana i nakon toga je mirno pripojena istočna Slavonija, bez kapi prolivene krvi”, zaključuje Slobodan.

Konobar i sam hrvatski branitelj Robert Mihaljević kaže kako su zločini sa hrvatske strane u “Oluji” procesuirani, ukoliko ih je bilo.

“Procesuirani su oni koji su napravili zločin. Mislim da to sve dokazuje”, rekao je Mihaljević.

Kaže kako nije prošao rok da se preostali izbjegli vrate.

“Ako se žele vratiti, tko im brani. Tko se nije ogriješio i okrvario ruke, neka se slobodno vrati. Ne vidim zbog čega bi se nekom sprečavalo da dođe u svoj dom”, mišljenja je Mihaljević.

Kaže kako ne zna zbog čega su Srbi otišli, i sam je, kaže, bio hrvatski vojnik u “Oluji” i njegova postrojba nije počinila nikakav zločin.

Parada je bespotrebna

Olga je doseljenica u Hrvatsku iz Ukrajine, u Zagrebu živi više od četiri godine, gdje je jedno vrijeme radila u veleposlanstvu.

“Svaka država ima svoju viziju tih događaja. Tako je i sa događajima koji se događaju u Ukrajini sada. Ukrajinci misle na jedan način o tom ratu, Rusija na drugi način. Svakako podržavam to da je ‘Oluja’ bila akcija koja je pomogla da Hrvatska stekne svoju državnu neovisnost”, kaže Olga.

Na pitanje treba li omogućiti povratak izbjeglima, Olga kaže kako je to stvar državne politike koja uvijek mora naći kompromis.

Olga je protiv raskošne vojne parade u Zagrebu zbog ekonomskih uvjeta u državi. Kaže kako bi ta proslava trebala biti puno skromnija i da bi se taj novac trebao dati u građanima potrebne svrhe.

aa_picture_20150804_5988185_web

Željko je također bio hrvatski branitelj 1992. godine, ali ne i u “Oluji”.

“Mislim da je ‘Oluja’ bila legitimna akcija i da je učinila ono što je morala učiniti, da natrag spoji Hrvatsku”, kaže Željko.

Govoreći o broju ubijenih i izbjeglih, kaže:

“Mislim da je ta brojka jako napuhana, da je to samo s jedne strane brojka, a da nije pitano nas kolika je ta brojka. Mislim da je puno manja.”

Željko je upoznat kako su prije “Oluje” Srbi sami tražili da napuste Hrvatsku i ne zna u kojoj mjeri su otišli zbog poziva iz Srbije, a koliko zbog hrvatske akcije “Oluja”.

Beograđani krive Tuđmana i Miloševića

Građani Beograda koji su odgovarali na pitanja AA o akciji “Oluja” saglasni su da je zbog politike najveći teret snosio nevini narod te da su najveći vinovnici tih tragičnih događaja tadašnji lideri u Srbiji i Hrvatskoj, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman.

“Mislim da je bruka i sramota onih koji to uveličavaju i slave. Nisam učestvovao, ali moj narod je učestvovao i to je jako teško”, rekao je penzioner Mirko kojeg smo zatekli u Knez Mihailovoj dok je čitao dnevne novine.

Šezdesetogodišnjak Branko, inače izbjegao iz Zagreba 1991. godine, istakao je u razgovoru za AA težak položaj njegove porodice nakon dolaska u Srbiju u kojoj mu niko, prema njegovim rečima, nije pomogao te da njemu sada nije “ni do žalovanja, ni slavlja”.

“Liju krokodilske suze za nama krokodili koji su nas u to uvalili. Oni koji su nas u to uvalili sada žaluju, sramota, a nije mi nimalo pomogao niko od tog establišmenta. Ovi koji slave, to je njihov problem. Ja sam se njih ratosiljao, rekli su što misle o meni i to uradili. Ovi su rekli da me vole, da sam njihov i ‘šuknuli’ mi više nego oni. Ja sam ovde upropastio 24 godine života”, rekao je Branko i dodao:

aa_picture_20150804_5988184_web

“To su dva idiotska establišmenta gde jedni uživaju u slavlju, a drugi u žalosti. Neiskreno, naročito ovi u žalosti.”

Ljiljana iz Beograda ističe da je jako tužno i žalosno to što se dogodilo narodu u operaciji “Oluja”.

“Proslavljaju svoj zločin, kao i sve ubice, nema se šta drugo reći”, rekla je Liljana komentarišući obilježavanje “Oluje” u Hrvatskoj.

Njena sugrađanka Mirjana smatra da su od ‘90-ih svi isti izuzev onog što su “ga svesno skinuli” (Zoran Đinđić op.a.)

“Najveći Srbin Milošević je bio izdajnik mladosti. Sve su se dogovorili u Karađorđevu”, rekla je beograđanka Mirjana ističući da je za sve događaje na prostoru bivše Jugoslavije tokom ratova devedesetih najviše kriva politika u kojoj prednjači Slobodan Milošević.

Beograđanka Sonja, koja smatra da je “Oluja” dio sistematskog protjerivanja Srba sa prostora Hrvatske, rekla je da je to bilo protjerivanje Srba za ceo život.

“Tuga za naš narod. Došlo je do toga zbog teške politike, narod je ispaštao zbog politike dvoje ljudi”, kazao je beograđanin Goran.