Lađe Himze Bužimkića iz Bosanske Krupe plove Veronom, Temzom, Murom…

Himzo Bužimkić (50), jedan od najboljih lađara Bosanske Krupe i šire, izradom ovog prepoznatljivog simbola Unsko-sanskog kantona i cijele države, izradom lađa se bavi još od 16. godine. Prvu lađu je napravio još kao dječak ‘80-tih godina. Od tada pa do danas je napravio, kako kaže, više od hiljadu lađa. Danas plove i krase rijeke u Sloveniji, odnosno u Ljubljani, zatim ih ima i na Muri, u Italiji, a jedna, priča, završila je i na Temzi u Londonu.

Ekipa Anadolu Agency (AA) pronašla je Himzu u njegovoj radionici, pored porodične kuće u Bosanskoj Krupi. Sa svoja dva sina Salihom i Ahmedom radi na novoj lađi. U izradi im pomaže i sin jednog komšije, inače sportiste. Kako kaže, nekada mu pomaže i kćerka Rejhana.

Automehaničar, pekar…

Vesla i priča svoju životnu priču. Priča o ljubavi prema Uni, lađama… Ističe da su se u početku, lađe uglavnom radile samo za lađare, a poslije se prešlo i na lađe za ribolov, za turizam…

Bosanskokrupska lađa je karakteristična po tome što je kratka i po tome što ima oštrije crte.

“Moja životna priča je malo i smiješna. Završio sam školu za automehaničara, dugo sam radio kao pekar, a najviše se volim baviti ovim poslom”, ispričao je Himzo za Anadolu Agency.

Njegove lađe se nalaze širom Balkana. Kako kaže, predstavnici EUFOR-a koji su bili u Bihaću, su jednu odvezli i do Londona.

“Imamo nešto lađa na Muri, u Ljubljani, na zapadnoj Moravi. Imamo svoju internet stranicu pa ljudi vide. Međutim, nema uvijek posla, nekad ima, nekad nema. Zimi većinom nema”, ispričao je Himzo.

Tvrdu, „sve je lako kada se voli ono što se radi jer kome ne bi bilo lijepo da živi i radi pored Une“.

Dok razgovaramo sa Himzom u njegovoj lađi oko nas kruži još nekoliko sa veselim Krajišnicima. Ističe da su njegovi sinovi sa još mladih ljudi zainteresovani za ovaj posao tako da on neće izumrijeti nego će i dalje živjeti, a bosanskokrupske lađe će i dalje da plove ljepoticom Unom.

“Drago mi je što se javlja mnogo omladine koja mi pomaže u ovom poslu. Imam dva sina i kćerku koja mi nekada pomogne. Imam i sina od komšije, koji je sportista i koji je vezan za ovaj posao. Vole ovaj posao, možda i više od mene”, istakao je Himzo.

Lađe plove i Veronom

Himzo pravi lađe različitih veličina, zavisno od narudžbe. Najmanja je duga 4,5 metara, a ih je pravio i do deset metara.

“Najmanja lađa koju smo radili je lađa od 4,5 metra. U Bosanskoj Krupi sve su lađe preko pet metara. Radili smo i neke po nekim nacrtima. Na Muru smo poslali jednu poput onih amazonskih, skoro deset metara”, ističe poznati lađar.

Himzo kaže da njegove lađe plove i Veronom te da njom plove zaljubljeni parovi koji posjećuju ovaj grad.

“Šta znači za njih imati nešto ovako, što je čovjek napravio svojim rukama. Ljudi koji dolaze ovamo ne mogu da vjeruju da i danas postoje ovakve lađe”, rekao je Himzo.

Prema njegovim riječima, za izradu lađe je važno kada se drvo usiječe. Himzo pojašnjava da se januar ne zove bez veze siječanj jer tada u drvetu ima najmanje soka i lađa napravljena od tada usječenog drveta kasnije prima najmanje vode.

Ističe da je najkvalitetnije drvo petrovačka smrča ali da je dobra i jela, ali samo ona koja je rasla na zapadnoj strani šume, gdje nije bilo previše sunca i gdje drvo nije raslo prebrzo.

Himzo se prisjeća da je nekada u Bosanskoj Krupi i cijeloj Krajini bilo puno više lađara te da su se oni takmičili ko će napraviti ljepšu lađu.

“Mislim da, što se tiče BiH, nema puno ljudi koji se bave izradom lađa. I na Uni ima još lađara ali možda sam ja taj neko ko prednjači u nekim stvarima”, naglašava Himzo.

Prema njegovim riječima, unska lađa se smatra najljepšom lađom. Lađe pravi samo po narudžbi. Za izradu lađe je potrebno pet do sedam dana zavisno od „kroja“.

“Lađu radimo samo po narudžbi. Lokalno stanovništvo su najbolji kupci. Oni su najlojalniji kupci”, ispričao je Himzo.

Cijena lađe

Cijena lađe se kreće od 600 do 800 konvertibilnih maraka (KM). Bosanska Krupa je već desetljećima domaćin takmičenja unskih lađara, koje je završeno prije desetak dana. Himzo kaže da je nekada na takmičenju, u zlatna vremena unskih lađara, znalo biti i do 40 posada na takmičenju. Međutim, danas ih učestvuje do 20 posada.

Govoreći o značaju lađa Himzo dodaje da su jedno vrijeme bile izgubile na vrijednosti jer su uvedene plastične lađe i druge. Međutim, ponovo se vraća njen značaj.

Himzo je mišljenja da se i treba vratiti tradicija koja postoji već desetljećima te da treba uraditi sve da se sačuva Una i da je “ostavimo onakvu kakvu smo je mi dobili”.

“Ona je lijepa dok je prirodna. Kada mi počnemo mijenjati neke njene performanse neće biti više toliko lijepa”, zaključio je poznati lađar.