Zašto je sve manje kineskih radnji u Sarajevu?

Poslije rata u Bosnu i Hercegovinu pristigle su stotine imigranata iz Kine. Na svakom koraku otvarali su radnje, koje su u jednom trenutku postale dio svakodnevnog života. U Sarajevu, između Rajlovca i Buća Potoka, imala ih je svaka druga kuća.

– Bilo je nevjerovatno. Kinezi su bili svuda. Danas svi napuštaju Bosnu”, ispričao je taksista novinarima Balkandiskursa.

Danas je gotovo nezamislivo da je sedam kilometara duga ulica Safeta Zajke u opštini Novi Grad prije 15 godina bila “nezvanična Kineska četvrt” Sarajeva. Danas se tu nalaze automehaničarske radnje, prodavnice namještaja…

Uprkos tome što danas u ulici Safeta Zajke postoji samo šačica kineskih radnji, u Bosni ima mnogo Kineza koji tu i dalje žive. Za njih ona odavno više nije mjesto za sticanje profita, već je postala njihov dom: tu su riješili da žive, zasnuju porodicu, pa čak i da umru.

Najviše trajnih viza izdato Kinezima

Broj kineskih doseljenika smanjio se između 2015. i 2016. godine, ali je Kina i dalje jedna od zemalja iz koje je stiglo najviše imigranata u BiH. Prema podacima Ministarstva za civilne poslove za 2016. godinu, najviše trajnih viza izdato je kineskim podnosiocima zahtjeva, koji čine više od 20 odsto ukupnog broja izdatih trajnih viza.

– Mnogi od nas dolaze iz provincije Zhejiang. Svakih nekoliko mjeseci putujem u Kinu da donesem robu za mene i ostale – kaže muškarac tridesetih godina iz Wenzhoua.

Nije namjeravao da živi u Bosni sve dok se nije oženio djevojkom, čija je porodica otvorila radnju u Sarajevu početkom novog milenija. Od tazbine je naslijedio prodavnicu, koju vodi već šest godina.

– Mnogi Kinezi napuštaju Bosnu. Vraćaju se kući u Kinu ili su prešli na Tržnicu Arizona u Disriktu Brčko – objašnjava on.

Zbog loše ekonomske situacije i slabog poslovanja, Sjaohui je zabrinut za budućnost. Iako mu je supruga naturalizovana Bosanka, dogovorili su se da će djecu podizati u Kini, a ne u Bosni.

Ne razumiju poreske propise

Djevojka iz Guangdžoua, 20-godišnja sinovica drugog vlasnika kineske radnje, kaže da su nagomilani dugovi prema državi jedan od razloga što su se mnogi Kinezi doslovno “spakovali i otišli”.

– Mnogi od nas nisu upoznati s ovdašnjim poreskim propisima. Vlada ne kaže ništa. Ambasada ne kaže ništa. Niko nam ništa ne objašnjava, a postoji i jezička barijera – kaže ona.

Činjenica da nisu dobro obaviješteni o poreskoj politici i o tome na šta će taj novac biti potrošen doprinijela je masovnom egzodusu kineskih radnji iz Sarajeva. Mnogi su otišli da bi izbjegli odgovornost zbog ogromnih dugova.

– Ovdje je tako mirno, ali ovdje sam samo da bih radila za strica. Kada zaradim dovoljno novca, vratiću se u Kinu i zasnovaću porodicu – kaže ona.

Velike korporacije “zatvaraju” kineske radnje

Nestanak kineskih radnji i kineskih migranata iz Bosne ima dvije strane. Mnogi potrošači izgubili su pristup jeftinoj robi, pri čemu se netransparentnost poreske politike i birokratija smatraju osnovnim činiocima koji su rastjerali Kineze. Međutim, postoji i druga strana medalje. Kako sazrijeva bosanska ekonomija, velike korporacije počinju da prepoznaju investicione potencijale.

Baka iz Rui’ana živi u Bosni već 15 godina, gdje je s mužem otvorila diskont obuće u ulici Safeta Zajke. Ona kaže da je otvaranje privatnih šoping molova odgovorno za zatvaranje velikog broja kineskih radnji. Zbog manje stope poreza na uvoz velike količine robe velike korporacije u prednosti su u odnosu na mala, porodična preduzeća.

– Svi moji prijatelji su otišli, ali ja neću – kaže ona i dodaje:

– Putujem u Kinu za praznike, ali se uvijek vraćam u Sarajevo. Tu je moj dom i dom moje porodice.