Priča o djeci s invaliditetom viđena očima Vesne Marich

Bosanskohercegovačka redateljica Vesna Marich živi i radi u Londonu, a u gotovo svaki svoj projekt uključuje kolege iz BiH. Trenutno snima dokumentarni film “Gledati istini u oči” o životu djece s invaliditetom i poteškoćama u razvoju, koja žive u Sarajevu. Taj film producira BHT 1 i namjeravaju ga slati na domaće i svjetske festivale.

Radi se o filmu koji prati priče obitelji Hajrić i Šunjić koje pružaju punu podršku svojoj djeci, ali i treće obitelji s potpuno drugačijom pričom.

– Otac u toj obitelji od početka je odbio da “gleda istini u oči” i prihvati bolest svoje kćerke. Čak je govorio “da je ona kriva”, “da je lijena”, te je svojim ponašanjem naveo i sina da se jednako ružno ponaša prema sestri. Nije, zato, čudno što se taj brak raspao. Majka priča o tome, ali je željela ostati anonimna te je u filmu snimljena u sjeni – priča za Fenu redateljica, koja je u tom filmu iskoristila iskustva što ih je stekla u radu sa takvom djecom u Engleskoj.

U okviru tog projekta glumica Asja Pavlović uradila je pantomimu, zajedno sa troje djece koja imaju Down sindrom. Bijele maske na licima i pokreti pantomime dali su redateljici Marich ideju da članovi ekipe i obitelji te djece fotografiraju tok snimanja. Te fotografija izložene su u oktobru u galeriji “Zvono” u Sarajevu, a plan je da izložba bude postavljena i u zgradi RTV doma u martu naredne godine kad film bude završen.

Marich kaže da će potom sve te fotografije podijeliti sudionicima, roditeljima i djeci koji su na fotografijama. Sakupljaju i novac za kosu platformu za invalide koju bi koristila Senka Hajrić, jedna od junakinja dokumentarnog filma “Gledati istini u oči”.

Redateljica ističe da joj je u pripremi za snimanje tog filma mnogo pomogla direktorica NGO “Dajte nam šansu” iz Sarajeva Ines Kavalec, a bila je mnogo iznenađena podacima do kojih je došla o stanju u KS.

– Šokirao nas je podatak da se raspada oko 80 posto brakova u kojima su djeca s invaliditetom, uglavnom je otac taj koji ne može da podnese situaciju i odlazi. Saznali smo i da je u porastu broj djece rođene s invaliditetom i poteškoćama u razvoju. Tužan podatak je i da je 67 posto djece s poteškoćama u razvoju smješteno u ustanove koje se brinu o njima. Pitanje je kakva je sudbina te djece. U Kantonu Sarajevo ima 1.004 djece s posebnim potrebama i to je “alarm za državu”. Navodno, u Sarajevu je još i dobro kakvo je stanje u drugim kantonima – kaže ona.

Veliki problem za te osobe je, kaže ona, i prestanak školovanja nakon što navrše 18 godina, kao i papirologija (nalazi i potvrde) koje moraju pribaviti da bi ostvarili određena prava, ali i arhitektonske barijere.

– Zima je za njih posebno teška. Jedna od junakinja našeg filma Senka Hajrić kao i mnogi drugi sa kojima smo razgovarali, zimi teško mogu izaći iz kuće – priča Marich.

U pokušaju da riješe probleme te osobe često čuju frazu da se to “sistemski mora riješiti”, a Ines Kavalec, kako priča Marich, na to kaže “Sistema nema, sve radite sa svoje dvije ruke i sa inatom”.

Marich misli da ima malih pomaka u odnosu na prije tri godine kad je počela snimanje dokumentarca, ali kad opisuje život sarajevskih obitelji koje imaju dijete s poteškoćama u razvoju citira oca jednog od te djece koji kaže “To je roman, toliko bi velika ta knjiga bila”.

Vesna Marich dosad je u Londonu uradila tri filma o ljudima s invaliditetom i poteškoćama u razvoju. Od toga je s dva filma (“Hanin ples” i “Nepodnošljiva bjelina postojanja”) bila na festivalima i dobila nekoliko nagrada.

– Mislim da sam prilično upućena u život tih ljudi, ovdje u Engleskoj. Bila sam impresionirana onim što je ova država davala takvim ljudima, sve dok konzervativci nisu došli na vlast. Oni se trude da život takvim ljudima učine težim, teško je shvatiti zašto to rade. Ali, dok je još sve izgledalo dobro (ovdje u Londonu) pomislila sam da, kad već toliko znam o njima, napravim dokumentarni film o životu naše djece s invaliditetom i poteškoćama u razvoju koja žive u Sarajevu – objasnila je Marich.

Redateljica Vesna Marich završila je studij komparativne književnosti s teatrologijom, a od 1979. radila je na TV Sarajevo kao asistentica režije, potom kao redateljica. Sjećanje na taj period u njoj probudi snažne emocije, posebno vrijeme kad su u Sarajevu održane Zimske olimpijske igre.

Režirala je dokumentarce od kojih je najveće pohvale dobila serija “Ljudi od mramora” kao i “Vrijeme prošlo, vrijeme sadašnje”. Pisala je i scenarije i režirala dječije i obrazovne programe, a posljednjih godina rada na TV Sarajevo režirala je popularni magazin program “Nedjeljom zajedno”. Za vrijeme studija i kasnije pisala je filmske kritike i članke o temi filma, tv i videoindustrije.

Za radio program radila je seriju “Djeca cvijeća”, a za pozorište putujuću novogodišnju predstavu “Gospodin Gdjemijebrada”. Za Muzej Sarajeva, zajedno s kostimografkinjom Amelom Vilić, Marich je kreirala multimedijalnu modnu reviju “Jednog dana pokloniću ti kamen”. Početkom rata u BiH Vesna Marich odselila je u London gdje radi kao slobodni filmski radnik.