Tokom opsade Sarajeva ubijeno 1.601 dijete: Laž je da vrijeme liječi rane (FOTO)

Vjerovatno ne postoji veća kazna za ljudsko biće od toga da sopstveno dijete mora ispratiti na posljednji počinak. Takvih kazni tokom opsade Sarajeva od 1992. do 1996. godine, koja je trajala 1.425 dana, Vojska Republike Srpske pod komandom haškog optuženika Ratka Mladića “ispisala“ je na stotine.

Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, jedan je od onih koji ne bježi od toga da javno priča o tome kako je njegova 11-godišnja kćerka Irma ubijena gelerom od granate ispred zgrade dok se igrala. Bilo je to 20. marta 1993. godine.

“Vrlo teško je govoriti o tom danu. Bio je sunčan dan, tada, kao i u ranijim nekim prilikama, nije bilo borbenih dejstava. I kada bi bilo tako, mi roditelji obično bi pustili djecu da nakon dugotrajnih boravaka u podrumima na trenutak izađu da se druže i da se na neki način rasterete boravka u skloništima. Međutim, zločinci su koristili takve prilike i u neposrednoj blizini gdje je moja kćerka bila sa drugim djevojčicama pala je granata i nju je ubio geler. To je na neki način bilo pravilo zločinaca, koji su sa okolnih brda terorisali i ubijali građane Sarajeva, da kada nastane zatišje koriste te momente da ubiju što više nevinih građana“, priča Grabovica za Anadolu Agency (AA).

-Vrijeme ne liječi rane –

Iako je prošlo više od 24 godine, Grabovica veli da izreka koja kaže da “vrijeme liječi sve“, uopšte nije istinita, te da što vrijeme više prolazi to je Irmin odlazak sve teži za njega i njegovu porodicu.

“Kada se radi o najvećem gubitku koji može doživjeti neka osoba, a to je gubitak najdražeg bića, ne postoji ništa na ovom svijetu što može te rane izliječiti. Međutim, postoje neke stvari koje na neki način mogu da olakšaju da te rane zacijele, ali izliječiti nikada. Kako vrijeme prolazi, nama roditeljima to sve teže i teže pada, jer smo svjesni da bi naša djeca danas bila odrasle osobe, imali bi svoje porodice, da bismo mi imali unučad“, kroz suze govori Fikret.

Naglašava da roditelje ubijene djece opkoljenog Sarajeva posebno boli saznanje da još niko nije odgovarao za ubijanje njihove djece, osim po komandnoj odgovornosti Dragomir Milošević i Stanislav Galić.

“Zaista ne razumijemo i nevjerovatno je da nakon 20 godina pravosudne institucije naše države nisu našle za potrebu da kazne one koji su počinili tako stravične zločine. Za zločine koji su se dogodili tokom opsade Sarajeva nema tajni, sve se zna koje su to bile brigade, komandanti brigada, bataljona, artiljerijskih baterija, pa i snajperista koji su ubili veliki broj građana iz snajpera. Naši podaci govore da je svako deseto dijete ubijeno iz snajpera, a znamo da onaj koji ispaljuje smrtonosni hitac tačno zna u koga ga ispaljuje“, kaže Grabovica.

Navodi da je prije godinu i po dana dobio obećanje od Gordane Tadić, tadašnje zamjenice glavnog tužioca u BiH, da će biti prioritet kažnjavanje zločina nad djecom tokom opsade Sarajeva, ali to se još uvijek nije desilo.

– Maksimalna kazna za Mladića –

Haški sud će 22. novembra izreći prvostepenu presudu bivšem komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću, optuženom za genocid tokom rata u BiH, ali i za držanje u opsadi, terorisanje, snajpersko djelovanje i granatiranje civila u Sarajevu. Grabovica se nada da će Mladić dobiti maksimalnu kaznu.

“S obzirom na to da je Ratko Mladić najodgovorniji za sve što se ovdje dešavalo i da je čovjek koji je unesrećio toliko porodica, pa može se kazati da je unesrećio dobrom mjerom i svoj narod, očekujem da sve ono što mu se stavlja na teret u optužnici bude potvrđeno i da dobije maksimalnu kaznu“, zaključio je Grabovica.

Sličnu tragediju tokom opsade Sarajeva doživjela je Barbara Jurenić, kojoj je 22. januara 1994. godine zločinačka granata ubila desetogodišnjeg sina Danijela, dok se sankao sa drugovima.

Više od 23 godine nakon tragičnog događaja, koji se desio stotinjak metara od stana u kojem živi u sarajevskom naselju Alipašino Polje, sjećanja ne blijede, a tuga je sve veća.

“Nikada se neće izbrisati sjećanja. To je bilo nešto strašno, užas jedan. I što je najgore, svaki dan ja to proživljavam. Nije meni lako gledati momke, njegove vršnjake, kako rastu i imaju porodice, a njega nema. Nije mi lako. Dugo vremena sam poslije toga među djecom, koja igraju lopte, njega tražila, ali šta mogu. Živjeti se mora, ne mogu živa i grob. Sreća u nesreći je pa imam kćerku i malu unuku, pa mi ona daje snage za život da se borim dalje. Strašno je šta se dešavalo, onoliko naše djece da izgine i strada u ratu, to je užas jedan“, priča Jurenić i dodaje:

“Nema ni sto metara od ulaza do mjesta gdje se to dogodilo. Djeca su taj dan izašla, jer bilo je snijega vani i sunčano vrijeme. Oni su svi izašli, to je masa djece bila ovdje.“

– Jurenić slučajno spasila život kćerki –

Htjeli su da se idu sankati, što im je Barbara dozvolila, ali da se ne udaljavaju previše od zgrade. Dodaje da je sasvim slučajno uspjela spasiti život kćerki Ivani, koja se skvasila i došla kući da se presvuče. Srećom nije joj dala da se vrati napolje. Rekla joj je da je dosta bila vani i da ide zvati Danijela.

“U tom momentu je počelo pucati, ja sam u sekundi izašla vani, a oni su već poredani bili, ležali na asfaltu. To je strašno bilo. Ona nije bila ni svjesna toga. Tek kada sam ušla u kuću, pitala me gdje je Danijel, rekla sam joj da ga nema više. To je nešto što se ne može zaboraviti“, rekla je Jurenić u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

Kada je riječ o presudi Ratku Mladiću, kaže da njoj to ništa ne znači, jer šta god da Haški sud odluči, njenog Danijela nema i ništa ga ne može vratiti.

“Ko više u to vjeruje, niko od nas više nema nikakve koristi od toga. Da mi sad dovedete pred mene i kažete: on je pucao, šta ja imam koristi od toga. Mog djeteta nema. A, ako ima imalo savjesti, pa valjda mu je dovoljno da živi sa tom savjesti. Ali, ako ima, a sumnjam da takve osobe uopće imaju savjest. Jer, da iko od njih ima imalo savjesti, ne bi tako nešto radio. Polazim od sebe, pa nadalje. Drugom zlo nanijeti i biti kako treba ne može, pogotovo kada je dijete u pitanju, bilo čije. Sad sam strašno na djecu slaba, kada čujem nešto o maltretiranju, to me strašno pogodi. Sve mi može dirati, ali djecu neka mi ne dira niko“, kazala je Jurenić.

Istog dana, stotinjak metara dalje u granatiranju ubijeno je još petero djece. Stradale su sestre Jasmina (4) i Indira (11) Brković, Mirza Derdović (8), Admir Subašić (9) i Nermib Rizvanbegović (11).

Jurenić veli da joj donekle tugu ublaži obilježavanje godišnjice stradanja djece u nekadašnjoj Cetinskoj, danas Geteovoj ulici, jer to pokazuje da Grad Sarajevo nije zaboravio na žrtve tokom svirepe opsade.

Haški optuženik Ratko Mladić, bivši komandant Vojske RS, tereti se u 11 tačaka optužnice za genocid, zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja.

Poseban dio optužnice odnosi se na opsadu Sarajeva, na granatiranje grada i snajpersku vatru na civilno stanovništvo. Mladić je optužen za granatiranje ulica, stambenih zgrada, institucija i bolnica, u kojima je poginulo ili ranjeno preko deset hiljada građana, među kojima veliki broj djece i žena.

Tokom opsade Sarajeva koja je trajala 1.425 dana, na grad je u prosjeku svaki dan padalo 329 granata od kojih je stradalo 11.541 civila, od čega 1.601 dijete, a povrijeđeno je najmanje 50.000 ljudi, podaci su Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo.

Čitanje presude u predmetu Mladić održaće se 22. novembra 2017. u sudnici I Međunarodnog suda pravde u Hagu. Suđenje je počelo 16. maja 2012. godine. Optužnica protiv Mladića podignuta je 1995. godine, a on se nekoliko godina skrivao, izbjegavajući tako hapšenje i izručenje Haškom tribunalu.