Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Slikarski izraz fra Mirka Ćosića određivalo vrijeme u kojem je živio

fra mirko

Za fra Mirka Ćosića, prvog diplomiranog slikara franjevca iz Bosne i Hercegovine, priređivač njegove monografije (Široki Brijeg – Mostar, 2004) fra Vendelin Karačić kaže da pripada skupini profesora koji su u svakom pogledu bili nosioci kriterija izvrsnosti te da su on i njegove kolege Franjevačku gimnaziju podigli na najviši nivo.

Povod za ovu izjavu fra Vendelina za Fenu je izložba djela fra Mirka Ćosića koja će, u saradnji s Franjevačkom galerijom Široki Brijeg, biti otvorena 16. novembra u Umjetničkoj galeriji BiH u Sarajevu pod nazivom “Slikarstvo mira i težnje za dostizanjem stvarnoga”.

Izložba, na kojoj će biti predstavljeno 61 djelo ovog izuzetnog hercegovačkog franjevca i slikara, pripremljena je povodom 50. godišnjice njegove smrti.

– Nažalost, ne baštinimo mnogo njegovih radova, jer je 1945. godina pomela sve ono što je fra Mirko prije značio, u intelektualnom i duhovnom smislu – kaže on te dodaje da danas baštine samo oko 80 njegovih slika.

Ispričao je da su gotovo svi predratni radovi ovog prvog akademskog slikara zapadno od rijeke Neretve uništeni te da je fra Mirko u poslijeratnom periodu oskudijevao u mnogo čemu, zdravlje mu je bilo narušeno, a između ostalog, proveo je i skoro sedam godina u zatvoru u Zenici, gdje je ipak ponešto slikao nekoliko godina.

Govoreći o slikarskom izrazu fra Mirka Ćosića, fra Vendelin pojašnjava da ga je određivalo vrijeme u kojem je živio te da je imao realističku tendenciju, ali isto tako i prepoznatljiv lirsko-ekspresivni ton.

Vrlo uspješno je radio portrete, krajolike i prirodu, u različitim tehnikama kao što su ulje na platnu, dosta često ulje na lesonitu, također i akvarel gdje se, dodaje fra Vendelin, dobro i iskazao. Kako je rekao, okušao se i u pastelu, mada nije sačuvano mnogo takvih njegovih radova.

Fra Mirko Ćosić rođen je 1903. godine u Buhovu. Diplomirao je u Zagrebu u klasi prof. Vladimira Becića. Jedan od znamenitijih kolega mu je slikar Gabrijel Stupica. Predavao je crtanje i povijest umjetnosti u gimnaziji u Širokom Brijegu od 1935. do 1945. Partizani su uništili gotovo sve njegove slike. Naslikao je oltarne pale u Rasnu i na Čerinu te dvije zidne slike u staroj crkvi u Gorici. Preminuo je 1967. godine u Širokom Brijegu, gdje je i proveo svoj radni vijek.