Najveće serijske ubice imale su jednu zajedničku stvar

Puno prije CSI-ja, postojao je James Marsh. 1830-ih godina ovaj je engleski hemičar razvio precizan test za otkrivanje arsena, koji je unio revoluciju u borbu protiv kriminala i pružio uvid u mnogo uznemirujućih slučajeva.

“Kad je Marsh objavio detalje ovog izrazito osjetljivog testa, svi su bili oduševljeni i objavljeni su tekstovi o tome kako će mrtvi sad postati svjedoci kojih će se trovači morati bojati”, napisala je Val McDermid koja je upravo objavila novu knjigu ‘Forensics’.

Prije ovog otkrića, naime, za osobe koje su umrle zbog trovanja arsenom najčešće se govorilo da su umrli prirodnom smrću, ali Marshov test pokazao se posebno značajnim u desetljećima koja su uslijedila jer je trovanje bilo izrazito popularno diljem svijeta. Samo u Engleskoj i Walesu između 1840. i 1850. godine zabilježeno je 98 suđenja zbog trovanja.

S druge strane Atlantika, 1899. godine, ‘New York World’ dnevne novine objavile su tekst u kojem su naveli da je epidemija trovanja preuzela cijelu zemlju.

Jedan od najpoznatijih slučajeva bio je pak onaj koji je uključivao Mary Ann Cotton, Engleskinju rođenu 1832. godine, koja je ostala trudna s 19.

S maloljetnim suprugom je putovala po zemlji u potrazi za poslom, a tokom tog nomadskog razdoblja rodila je petero djece, s tim da ih je četvero umrlo.

Rađala pa ubijala, sve zbog novca

Par se napokon primirio kad je Cotton imala 24 godine. Dobili su još troje djece, a iako su svi umrli od ‘proljeva’, ‘tuga je nije spriječila da podigne životno osiguranje koje je uplatila za svako od njih’.

Suprug joj je stradao u rudarskoj nezgodi, a dok se oporavljao kod kuće dijagnosticirana mu je ‘želučana groznica’ i umro je.

Cotton je nedugo prije toga natjerala supruga da uplati policu osiguranja, pa je još jednom bila zbrinuta, jer je nakon njegove smrti dobila 30 funti od osiguravajuće kuće.

Svi oko nje smatrali su da je riječ o najtužnijem ljudskom stvorenju kojeg život nikako nije mazio, budući da je tokom 15 godina izgubila supruga i sedmero djece, ali Cotton je bila na najboljem putu da postane najplodnija ženski serijski ubica u britanskoj istoriji.

Iako nikad nećemo znati koliko je ukupno ljudi ona otrovala arsenom, najvjerovatnije je ubila majku, trojicu od četvorice svojih supruga (posljednji se nije želio osigurati), ljubavnika, osmero od ukupno 12 djece i sedmero usvojene djece. Tačnije, 20-ak ljudi.

Njena sreća se preokrenula zbog još jednog muškarca. Naime, potencijalni suprug ju je odbijao zbog usvojenog sedmogodišnjeg sina Charlesa Cottona. Zato ga se pokušala riješiti, a kad nije uspjela izjavila je da bi mogao završiti kao i ostali Cottonsi – mrtav.

Kad je uskoro umro, napravljena je biopsija kojoj je utvrđeno da je dječak imao visoku razinu arsena u crijevima i želucu. Uslijedila su iskopavanja još nekih nedavno preminulih članova porodice, pri čemu je otkriveno da su svi otrovani.

Cotton je završila na sudu gdje je osuđena na smrt.

No čak i danas, uz sofisticiranu forenziku, neki zatvorenici mogu godinama izbjegavati da ih ulove.

Harold Shipman bio je cijenjeni britanski liječnik koji je imao mnogo starijih pacijenata kojima je redovito odlazio u kućne posjete i za koje je brinuo do posljednjih trenutaka. Kako se kasnije ispostavilo, posljednji trenuci često su bili namjerno izazvani.

Iako je Shipman bio poznat kao dobar, porodični čovjek, nitko nije znao da je on od 1970-ih do kasnih 1990-ih godina potiho ubijao pacijente, i to otprilike jednog mjesečno, pa se vjeruje da je ubio ukupno 250 ljudi.

“Obično bi posjetio stariju ženu kod kuće, ubrizgao joj smrtonosnu dozu morfija i zatim je ostavio posjednutu, pojačavajući grijanje na najjače”, napisala je McDermid.

“Vratio bi se sljedećeg dana, objavio njenu smrt i procijenio da je do smrti došlo nakon njihovog posljednjeg posjeta.”

Izvlačio se godinama pojačavanjem grijanja, jer bi tako održao dokaze o vremenu smrti koje mu je išlo u prilog. Možda bi i dalje ubijao da mu jedna starica nije ostavila sve nakon smrti (njeno imanje bilo je procijenjeno na 380.000 funti), što je šokiralo njenu kći. Kći je zatražila ekshumaciju, pri čemu je obdukcijom otkriveno da je starica umrla od visoke doze morfija.

Nakon toga su otkriveni ostali smrtni slučajevi, te je Shipman dobio doživotnu kaznu zatvora, iako se objesio 2004. godine.

Istraga o njegovim zločinima zatvorena je 2005. godine, kad je zaključeno da je Shipman ubio 210 svojih pacijenata, s tim da je ostala otvorena mogućnost da je kriv za još 45 smrti.

Zbog toga je proglašen najplodonosnijim serijskim ubicom koji je ikad osuđen, piše New York Post.