Vuković: Entiteti u BiH spavaju, od regiona možemo učiti kako se privlače investitori

Gradonačelnik Istočnog Sarajeva Nenad Vuković izjavio je u intervjuu za Fokus.ba da je jedna od najvećih kočnica za privlačenje investitora u BiH zapravo poreska politika, odnosno izdvajanje od 66 posto za poreze i doprinose.

“Na platu od 1000 KM, investitor plaća još 660 KM. Kako da on dođe u ovu zemlju? U drugim zemljama je to značajno manje i on ide tamo. Lokalne zajednice to ne mogu riješiti, jer je to poreska politika entiteta”, kazao je Vuković.

On je za Fokus.ba govorio i o pozitivnim iskustvima susjednih zemalja u privlačenju investitora, projektima koji se realizuju na području grada, turističkim potencijalima, te saradnji sa drugim nivoima vlasti.

S obzirom na podijeljene nadležnosti u odnosu na općine na području koje administrativno pokriva Grad Istočno Sarajevo, šta je najviše u fokusu vašeg djelovanja?

Grad Istočno Sarajevo je specifičan po tome što u svom sastavu ima šest općina: Sokolac, Pale, Istočni Stari Grad, Istočno Novo Sarajevo, Istočna Ilidža i Trnovo. Na prostoru tih općina živi oko 64.000 stanovnika, s tim da taj broj je možda i veći uzimajući u obzir da imamo i Univerzitet u Istočnom Sarajevu. Tu studira više od 6.000 studenata.

Zbog ovakve organizacije grada imamo i podijeljene nadležnosti. Grad ima svoje nadležnosti na kojima radi u ime svih općina, npr. brinemo o vatrogasnoj službi, saobraćaju i problemima u toj oblasti. U našoj nadležnosti su sve vrste inspekcija ali i turizam, a brinemo i o materijalnim troškovima srednjoškolskih centara.

Posebna je za nas važna i Razvojna agencija Grada Istočno Sarajevo. To je jedna manja agencija ali ima dobar kapacitet sa aspekta ljudstva. Oni su podrška privredi na području ovog grada. Preko ove Agencije sarađujemo sa Agencijom za mala i srednja preduzeća RS-a, sa FIPA-om na nivou BiH, kao i sa drugim agencijama i međunarodnim institucijama.

Koji su to najznačajniji projekti na kojima radite i koji su planovi za naredni period?

Postoje brojni projekti na kojima radimo i koje želimo započeti. Trenutno nam je najvažnije da riješimo pitanje Bolnice Kasindo što je najteži problem za ovu regiju u proteklih 20 godina. Skupština Grada je godinama vršila pritisak na Vladu RS da konačno donese odluku da se izgradi ta bolnica. Ono što trenutno imamo je nedostojno ljudi u 21. vijeku. Na ovu bolnicu se ne oslanjaju samo stanovnici ovog grada nego i kompletne regije, što je oko 100.000 stanovnika. Taj Klinički centar se gradi i srećom ima pomaka. Oblast zdravstva nije u našoj nadležnosti, ali mi smo imali finansijske intervencije u okolnu infrastrukturu bolnice i nabavku uređaja što doprinosi boljoj zdravstvenoj zaštiti.

Ovdje je prije rata bila iznimno jaka metalska i drvna industrija. Radile su hiljade i hiljade ljudi. Stariji ljudi se bolje sjećaju da su autobusi iz Sarajeva dolazili na Pale i dovozili radnike. Ali industrija je na koljenima u proteklih 10-15 godina. Imamo neodgovoran pristup entitetskih vlasti prema tom problemu. Stečaji traju po 10 godina, a nema rješenja. Nije lako riješiti te probleme, ali sa pravim pristupom i većom energijom i voljom, sve se može riješiti. Radnici se mogu prekvalifikovati i mogu se pronaći partneri u svijetu koji bi podigli posrnula preduzeća. Ova preduzeća nisu u našoj nadležnosti, ali mi na neki način vršimo pritisak na entitetsku vlast. Tražimo da se ozbiljnije uhvate u koštac s ovim problemima.

Naš najvažniji projekat za naredni period jeste olimpijada za mlade 2019. godine (EYOF). To će biti najpozitivniji događaj na turističkom i sportskom planu na ovim prostorima, a bit će organizovan u režiji Istočnog Sarajeva i Sarajeva. Trošimo veliku energiju da pokušamo organizovati te igre na zavidnom nivou.

Koliko su iskorišteni turistički potencijali na ovom prostoru i mogu li se očekivati neki novi projekti?

Imamo Turističku organizaciju čiji smo osnivači i zadužena je da promoviše sve potencijale u ovoj oblasti. Turizam je u vrhu naših prioriteta. Jahorina kao centralna destinacija kompletnog istoka RS-a, naša je zapravo najvažnija destinacija. Ali tu su i brojne druge značajne destinacije kao što je Ravna planina na kojoj se gradi gondola za povezivanja Pala i Jahorine, zatim Trebević koji ima ubrzan razvoj i koji je veza između Istočnog Sarajeva i Sarajeva, kao i Romanija koja ima kapacitet za planiranje, sportski tutizam, zdravstveni turizam itd. Tu su i druge takoreći mikrodestinacije kao pećina Orlovača, Kazani u Trnovu itd.

Strani posjetioci i članovi delegacija koji posjećuju ove krajeve dive se svemu onome što mi imamo. Ali samo dio potencijala je iskorišten danas. To je nešto što spaja sve nivoe vlasti u BiH. Svi moramo nešto da uradimo da razvoj u turizmu bude ubrzaniji.

Moram naglasiti da mi ipak imamo pozitivne pomake, recimo na Jahorini, gdje imamo ogromna ulaganja privatnog sektora u hotelijerstvo. Trebević kao izletište također doživljava procvat. Investitori koji su uložili novac tamo dali su signal vlastima da vrijedi ulagati. Drago mi je što su kolege iz Sarajeva pronašli način i da ožive Trebevićku žičaru. Ovih dana sam se lično uvjerio da će ona zaista biti završena. To više nije samo priča i obećanje kao prije. To je projekat koji treba i Istočnom Sarajevu.

Moram pohvaliti i projekat koji se realizuje na našem prostoru, a to je gondola koja ide od Pala preko Ravne planine. To je privatni projekat firme Majnex, što posebno podvlačim. Praviti gondolu a znati da Sarajevo ne može 15 godina da dovrši žičaru, to je zaista veliki poduhvat. To su dva projekta koja maksimalno podržavamo.

Dodatnom razvoju turizma na našim prostorima sigurno bi doprinio i regionalni pristup. Konkurenciju na Balkanu možemo pretvoriti u prednost. Radimo na tome. Nedavno smo ugostili i ljude sa Zlatibora i njihove turističke organizacije. Stvaramo kontakte ne računajući da smo prijetnja jedni drugima, nego da sutra možda možemo praviti i zajedničku ponudu. U turizmu 100-200 kilometara razdaljine nije mnogo za jedan turistički pohod.

Iseljavanje stanovništva je jedan od najvećih problema u BiH trenutno? Da li je i u kojoj mjeri taj problem prisutan u Istočnom Sarajevu?

Mi imamo veliki potencijal u mladima, jer imamo i univerzitet koji je stub ostanka, opstanka i razvoja grada. Zbog postojanja univerziteta mi smo najpoželjnije mjesto za život na području istoka RS-a, od Bijeljine do Trebinja. Postali smo mjesto u koje se dolazi i iz kojeg se ne odlazi. Ljudi se ovdje zadržavaju i vide tu svoju budućnost.

Možemo reći da mi imamo stabilan broj stanovnika. Ne mogu reći da se broj stanovnika povećao u posljednjih 5-6 godina, ali nije ni opao. To je veliki uspjeh u vremenu kada pada ukupan broj stanovnika BiH, RS-a i brojnih gradova i općina.

Unutar grada imamo određene specifičnosti. Na nekim mjestima raste broj stanovnika, na nekima stagnira, a na nekima opada. Ali generalno mislim da je stanje zadovoljavajuće.

Grad ima perspektivu sa svojim univerzitetom, turizmom, industrijskim kapacitetima kojima malo treba da ih podignemo i mladim ljudima koji su uvijek šansa za razvoj. Mi nastojimo uvezati univerzitet, privredu i razvojnu agenciju. Mislimo da u čitavom tom poslu može da dođe do dobrih rezultata.

Kako privući investitore u lokalne zajednice?

Ima stvari koje direktno zavise od lokalnih zajednica. Ali taj dio posla nikako nije opredjeljujući za investitora. Šta mogu uraditi općine i gradovi? Mogu da naprave industrijske zone, dovedu komunalnu i ostalu infrastrukturu u te zone, da obezbjede povoljne uslove za zemljište, niske dažbine itd. Ali to daju svi. Ne možete reći to daje jedna općina, a druga ne daje. Nijanse su u pitanju i sve općine su kvalifikovane za investicije.

Problem je na drugom mjestu. Investitori se odlučuju na osnovu prirodnih pretpostavki. Ne možete reći da je isto interesantan neko u Čajniču, koji uz sve uvažavanje te općine nije ni na jednom značajnom putu, u odnosu na nekoga ko je na Istočnoj Ilidži ili Ilidži, ko je u blizini aerodroma ili autoputa.

Treća stvar, koja je najvažnija, šta rade viši nivoi vlasti da investitor dođe u neku općinu? Dok se ne probudi svijest entiteta, da se počnu baviti privlačenjem investitora, svaki načelnik će malo postići. On bez entiteta ne može dovesti ozbiljnog investitora.

Pogledajte Srbiju koja je klasičan primjer onoga o čemu ja govorim. Da li vi mislite da je načelnik općine u Kragujevcu doveo multinacionalnu kompaniju kao što je Fiat u taj grad. Bezbroj je takvih primjera kao što su Benetton, IKEA itd. Tamo su ljudi sa državnog nivoa sjeli i rekli: ljudi, mi imamo problem i moramo privući investitore na područja od juga do sjevera Srbije. Država je stala iza toga. Lokalne zajednice i njihovi čelnici ne mogu ići po svijetu i tražiti investitore.

Kako da mi pratimo subvenciju za radno mjesto koje daje Srbija? Kako da mi nekom investitoru kažemo da smo u ponudi bolji od Srbije i Hrvatske za nekog ko želi otvoriti firmu sa 50 radnika? Posebno je problem što mi imamo jedno od najskupljih radnih mjesta u regionu. Porezi i doprinosi su 66 posto. Na platu od 1000 KM, investitor plaća još 660 KM. Kako da on dođe u ovu zemlju? U drugim zemljama je to značajno manje i on ide tamo. Lokalne zajednice to ne mogu riješiti jer je to poreska politika entiteta.

Viši niovi vlasti spavaju i gotovo da ništa ne rade po pitanju privlačenja investitora. Neka mi neko navede primjer šta su entitetske vlasti evo konkretno kod nas uradile da se dovede neki investitor? Ako sam ja pogriješio, evo neka mi neko saopšti. Odgovornost se prebacuje na lokalni nivo, a tu ne stanuju rješenja.

Niste zadovoljni njihovim radom na privlačenju investicija. Kako biste općenito ocijenili saradnju sa drugim nivoima vlasti u BiH?

Generalno mi nismo zadovoljni odnosom Vlade RS-a prema istoku RS-a, a u okviru te regije ni prema Istočnom Sarajevu. Ti argumenti su vrlo jasni. Imamo termoelektrane, hidroelektrane, turističke potencijale, šume, rudnike itd. Je li moguće da od ovoga ne može da živi oko 400.000 ljudi?

Entitetski zakoni doprinose tome da se mi osjećamo da naša prirodna bogatstva nisu naša nego da se ona crpe na jedan drugi način. Mi dovoljno ne osjetimo dobit za općine i gradove u kojima se ta prirodna bogatstva nalaze.

Apelujemo na jedan potpuno drugačiji odnos, sa više uključivanja lokalnih zajednica, sa većom dobiti za lokalne zajednice. Mi smo uvijek na repu događaja kada su u pitanju glavne odluke u RS-u. Kada će istok RS-a biti zastupljen sa aspekta povezivanja autoputem? Nas nema u planovima i strategijama.

Ne kažemo da ništa nije uloženo, ali mi ne prihvatamo kvalifikaciju da je nama neko nešto dao. Narod istočnog dijela RS-a doprinosi ukupnom budžetu RS-a. Ne pravi se Bolnica Kasindo sredstvima iz Banja Luke, već sredstvima građana Istočnog Sarajeva.

Kakvo je trenutno stanje u budžetu u Istočnom Sarajevu?

Imamo razloga da se pohvalimo i istaknemo podatak da je Grad Istočno Sarajevo finansijski stabilna institucija. Odgovornim finansijskim upravljanjem sredstvima građana u kontinuitetu imamo pozitivno poslovanje, a nerijetko i višak prihoda nad rashodima.

To je rijetka pojava u BiH, kad su u pitanju entiteti, općine, gradovi i javne ustanove. Mi smo navikli da su svi u finansijskim dubiozama i kreditima, ali naš sistem U Istočnom Sarajevu je stabilan. Za to nisam zaslužan samo ja i moji saradnici, već i moji prethodnici. Naš posljednji izvještaj je pokazao suficit u budžetu.