Ovako je izgledao Put smrti Srebreničana 1995.
Svake godine 11. juli budi bolna sjećanja ljudi koji su preživjeli genocid u Srebrenici i Put smrti. Takvi prizori nikada ne blijede i samo budu potisnuti, a ovaj datum ih uvijek prizove.
Ahmet Bajrić, prijeratni saradnik beogradske Politike i Oslobođenja, danas dopisnik više bh. medija, je u julu 1995. godine bio jedini fotoreporter u Sapni, kada su na slobodnu teritoriju stizali Srebreničani koji su preživjeli Put smrti.
U Sapni je bilo sjedište press centra u kojem je radio Bajrić, a u julu 1995. godine, kada je Drugi korpus Armije RBiH blokirao put prema Sapni, strani fotoreporteri i novinari nisu mogli proći. Tako se, kao jedini fotoreporter, zadesio na mjestu na koje su dolazili ljudi sa Puta smrti. Fotografije je ustupio stranim kolegama koji su ih poslali u svijet.
“Čekao sam ljude koji su dolazili i probijali se, gdje im je stanovništvo pružalo prvu pomoć i čekalo ih. Tog momenta bilo je zaista teško. Bilo je žalosno gledati te ljude, iznemogle, iscrpljene. Kad bi došli, nisu prvo tražili ni hranu ni vodu, već su pitali za nekoga, ko je prešao, očevi su tražili sinove, djeca očeve. Većina je plakala”, govori Bajrić.
Bajrić je sve ove, kao i mnoge druge ovjekovječio uotomonografiji “Srebrenički put pakla 1995-2015.” koja će biti promovisana nakon obilježavanja 20. godišnjice genocida u Srebrenici.
