“Više volim poljoprivredne poslove, nego raditi u tvornici za 300 KM”

Dvadeset trogodišnja Admira Muratspahić iz naselja Dražev Dolac kod Gornjeg Vakufa-Uskoplja kaže kako je od malih nogu znala da će se baviti poljoprivredom, u mjestu gdje je tradicija proizvodnje kupusa stara desetljećima.

– U poljoprivredu sam se zaljubila još kao djevojčica, u četvrtom razredu, kada sam s tatom prodavala povrće na pijaci. Do podne sam radila za pijačnim štandom, a od podne bila u školskoj klupi – kazala je.

Nije joj, dodaje, bilo teško da se budi ujutro oko pet sati i da, skupa s ostalim ukućanima, obavlja teške poljoprivredne poslove.

Nastavila je školovanje u bugojanskoj gimnaziji, koju je završila 2013., odličnim uspjehom.

Onda se udala, rodila dvoje djece i, na preporuku oca, na jednoj njivi zasadila kupus od čije prodaje je već u prvoj godini zaradila svoj prvi novac.

Priznaje da je to bila „odskočna daska“ da dobije veći motiv i snagu za intenzivnije bavljenje poslom za koji smatra da ima perspektivu na tlu gornjovrbaske regije.

– Imamo dosta dulumaže, tako da sada svi radimo oko kupusa. Naporno je, ali zaboravimo na umor kada vidimo da smo postigli dobar rezultat – govori ova mlada i vrijedna žena.

Više voli, nastavlja, svakodnevno obavljati poljoprivredne poslove, nego “raditi u nekoj tvornici za plaću od 300 KM”.

-S tim primanjem, ne bih mogla ništa ostvariti, a tek sam se počela kućiti. Poljoprivreda je varljiva, jedne godine zaradiš više, jedne manje. Ali, ko zna novac usmjeriti na pravi način, može pristojno živjeti i fino „ušparati“ – naglasila je.

Dodaje da njena porodica kupus proizvodi većinom na iznajmljenim parcelama i da se, bez obzira što za to izdvajaju određena sredstva, isplati obrađivati zemlju.

– Zimi odmaramo, pravimo planove za novu sezonu, družimo se. Veoma je važno i to što se slažemo, i pomažemo jedni druge. U tome je, možda, formula za uspjeh koji postižemo – zaključuje Admira.

Priznaje na kraju da pomalo žali što, zbog nedostatka finansija, nije uspjela upisati fakultet kao neke njene prijateljice.

Vjeruje da će jednog dana zaraditi dovoljno novca da krene u ostvarenje ove svoje neispunjene želje.

Ne kaje se, ipak, što je pokrenula proizvodnju kupusa, iako je svjesna da je odabrala jedan od težih puteva da zaradi za život.

– U potrazi za egzistencijom, mladi ljudi u posljednje vrijeme mahom napuštaju BiH. Nemamo, naravno, svi takvu priliku. Osim toga, ne možemo svi ni otići iz zemlje – poručila je Admira Murastpahić.