Emir poklanja kuću svakome ko je nema

Prije nešto više od 200 godina ondje je bila samo pustinja, nije bilo nikakve prošlosti, a sada se na tom istom mjestu cijelom svijetu nudi budućnost.

Dubai, najpoznatiji grad Ujedinjenih Arapskih Emirata i sve popularnija turistička destinacija u svijetu, posjetitelje nije mogao privući svojom bogatom istorijom i tako konkurirati nadaleko poznatim drevnim gradovima širom kugle zemaljske. Njegov sadašnji emir Mohammed bin Rashid al-Maktoum zbog toga je rekao će Dubai biti grad budućnosti.

I tako je, primjerice, lani privukao u grad osam miliona turista. Do 2020. godine, kad će se ondje održati svjetska izložba Expo 2020, u tom gradu žele ostvariti 12 miliona posjetitelja. A sve je u Dubaiju krenulo od trgovine kad su beduini koji su se posvađali sa svojim plemenom odlučili nastaniti na tom području 1822, piše Večernji list.

Sve do otkrića nafte Dubai je bio malen i ne baš značajan grad na Bliskom istoku. Nafta je donijela ogromnu zaradu, ali vladari Dubaija procijenili su da zalihe crnog zlata neće biti nepresušne pa su se okrenuli drugim izvorima – trgovini, turizmu i industriji. Danas nafta čini svega šest posto ukupnog BDP-a Dubaija. Rezervi crnog zlata ima još za pet godina.

Glavnina prihoda dolazi od industrije aluminija – oko 70 posto. BDP po glavi stanovnika Dubaija pak iznosi 65.000 dolara. A golema većina stanovnika tog grada su stranci. Samo 11 posto, od ukupno 3,9 miliona stanovnika, ima državljanstvo UEA. Indijci, Pakistanci, Filipinci, Šrilančani… najčešće se sreću po Dubaiju. Teško je reći da se sreću po ulicama Dubaija jer malo ko hoda vani zbog visokih temperatura koje danju u ovo doba godine prelaze 40 Celzijevih stepeni. Za ljetnih mjeseci temperature su još više i uz veliku vlagu od 85 posto pa samo oni koji moraju izlaze van. Kiša je ove godine samo jednom pala u tom gradu. Čekanje autobusa na takvim temperaturama vrlo je opasno pa su stoga i autobuske stanice u Dubaiju klimatizirane.

Bez klime u gradu jednostavno je nemoguće preživjeti. Svi su privatni i javni prostori klimatizirani. No temperature u njima su i više od 20 stepena niže nego vani. Zbog toga se u zatvorenim prostorima, ako nosite kratke rukave i hlače, vrlo brzo smrznete pa vam izlazak na 40 stepeni vani u prvi mah pruži vrlo ugodan osjećaj, no nakon svega nekoliko sekundi prženja ipak se poželite vratiti unutra na smrzavanje.

No unatoč toj vruće-hladnoj atmosferi, sve više turista stiže u Dubai koji im nudi neke od svjetskih najpoznatijih atrakcija, poput najvišeg nebodera na svijetu – Burj Khalifa, otoka u obliku palmi ili Svijeta, najvećeg akvarija ili pak najvećeg šoping-centra na svijetu. U Dubaiju je trenutno 386 hotela s 56.000 soba. Sve su to uglavnom luksuzni hoteli s pet zvjezdica. Dubai se hvali i da jedini na svijetu ima hotel od sedam zvjezdica – Burj Al Arab.

Ipak, prije odlaska u centar, poslovnu četvrt ili neki od turističko-stambenih kompleksa poput Otoka palmi ili Marine, dobro je prvo posjetiti stari dio Dubaija kako bi se bolje stekao dojam iz čega, ili bolje rečeno kako je ni od čega nastala ta šuma nebodera, modernih zgrada u pustinji navodnjenoj desaliniziranom morskom vodom. Gradske vlasti konzervirale su 60 kuća starog Dubaija u kojima se može vidjeti kako su prije izuma klima-uređaja stanovnici preživljavali paklene vrućine, gradeći kule vjetrova kao ventilacijski sistem.

Na tržnicama pak Iranci nude sve moguće začine, a Indijci goleme količine zlata. Cjenkanje je tradicija na tržnicama, a početna cijena može se spustiti za 20 do 25 posto. Kako se u Dubaiju vole hvaliti da imaju puno toga najvećeg na svijetu, tako se na tržnici zlata hvale da imaju najteži zlatni prsten na svijetu. Prsten Star of Taiba sačinjen od 58 kilograma zlata i 5,17 kilograma dragog kamenja ima i certifikat Guinnessove knjige rekorda.

Poslovna četvrt nastala je prije 15 godina, a obilježavaju je brojni neboderi sagrađeni jedan do drugog. Mnogi stanovnici Dubaija znaju nazvati taj dio grada starim s obzirom na brzinu kojom se grad širi i po njemu sve više i više gradi. Centar, koji obilježava Burj Khalifa, nastao je pak prije šest godina, a to je kompleks poslovno-stambenih zgrada i nebodera, šoping-centara. Burj Kalifa visok je 828 metara i najviši je neboder na svijetu. Koliko tačno spratova ima, nikad niko nije službeno rekao jer se taj podatak krije kao poslovna tajna kako se konkurenciji ne bi pomoglo da izgradi još viši neboder. Vidikovac je na 124. spratu tog nebodera, a na njega se stiže liftom za 60 sekundi. Gradnja tog nebodera počela je 2004., a otvoren je 2010. godine. Po tri dana graditeljima je trebalo da izgrade jedan sprat Burj Khalife, a na vrhuncu gradnje na njemu je radilo čak 35.000 ljudi.

Do najvećeg nebodera na svijetu izgrađen je, kako to već treba biti, najveći šoping-centar na svijetu – The Dubai Mall koji se prostire na 502.000 kvadratnih metara i ima 1200 trgovina. Tu su svi mogući dizajnerski dućani, a svaki od njih i s posebnim trgovinama za djecu. U samom centru nalazi se pak umjetno jezero s velikom fontanom koja uz muziku svakih pola sata “zapleše”. No emir Mohammed bin Rashid al-Maktoum ne želi stati na tim “veličinama” pa će Dubai dobiti još veći šoping-centar i još viši neboder. U luksuznom kompleksu koji se gradi za Expo 2020.

– Dubai Creek Harbor niknut će tako toranj visok gotovo jedan kilometar. Mohammed bin Rashid al-Maktoum je, za razliku od ostalih bliskoistočnih šeika, dosta otvoren prema narodu. Njegova palača u Dubaiju se tako može fotografisati, običnom stanovništvu dopušteno je prići joj, doduše na pristojnoj udaljenosti. No često se dogodi da emir u svom Mercedesu dođe do posjetitelja i pozdravi ih. Isto tako nije rijetko da vladar Dubaija bude viđen u šoping-centru bez tjelohranitelja. U Dubaiju glavnu riječ uz emirovu vodi još pet porodica, a taj emirat nije toliko strog u provođenju šerijatskih zakona. Alkohol se poslužuje u restoranima i barovima, žene su dosta emancipirane, rade, voze automobile, ne insistira se na njihovoj strogoj odvojenosti od muškaraca na svim javnim mjestima.

Tako, primjerice, u metrou u Dubaiju, koji zasad ima dvije linije, postoje posebni vagoni za žene i djecu. No ne inzistira se da žene idu u te vagone, nego je to stvar njihove volje.

A sukladno raskoši koju pruža Dubai, i metro tako nudi mogućnost luksuznijeg javnog prijevoza za one koji žele platiti više pa tako ima “gold klasu”, u kojoj su sjedala znatno udobnija. Karta u običnom vagonu za jednu zonu košta 1,5 KM, a u “zlatnom” 3 KM. Gorivo je pak izrazito jeftino pa tako litra benzina košta manje od jedne KM. Osim tih blagodati jeftinog prijevoza, koje mogu koristiti svi stanovnici Dubaija, za autohtono stanovništvo pak vlasti se brinu još više pa tako svaki stanovnik-državljanin Dubaija koji si to ne može priuštiti dobije od emira besplatno kuću. Režije, naravno, ne plaćaju.

U Dubaiju će uskoro biti otvoren i Muzej budućnosti, što je sukladno paroli tog grada bez neke značajnije prošlosti. Budućnost koju nudi Dubai pak grade vrijedne ruke uglavnom Indijaca i Pakistanaca. Bauštelci čine jednu četvrtinu populacije tog grada. Oni rade 12 sati dnevno, a mjesečno zarade 300 dolara. Od toga polovinu šalju svojim porodicama u Indiju ili Pakistan. Sa 150 dolara ipak mogu preživjeti u Dubaiju koji ne slovi za baš jeftin grad. U dijelovima grada u kojem žive doseljenici ipak sve je dosta, pa čak i dvostruko jeftinije nego u centru. Usto, kompanije plaćaju tim radnicima smještaj, a za radnog vremena osiguran im je i obrok. Oni bi si teško mogli priuštiti stan od 200 kvadratnih metara, što je standard za taj grad, u novim dijelovima Dubaija.

Bauštelci u Dubaiju dobivaju ugovore na godinu dana i nakon toga s istom kompanijom ne mogu produžiti saradnju. Ako ne nađu posao u drugoj kompaniji, moraju se vratiti kući. Vlasti na taj način pokušavaju kontrolirati useljavanje. A dobivanje državljanstva Emirata za njih je nemoguća misija koliko god dugo živjeli ondje. Došljaci iz Indije, Pakistana i drugih azijskih zemalja, znaju čekati u dugim redovima da ih primi šeik kako bi ga zamolili da im da paosš Emirata. Ako im to odobri, to ne znači da su dobili i državljanstvo. Na pasošu jasno piše da je ta osoba samo njen vlasnik, ali ne i državljanin. I dok su Indijci i Pakistanci uglavnom bauštelci, Filipinci u Dubaiju uglavnom rade u uslužnim djelatnostima. I njihove su plaće oko 300 dolara mjesečno.

Multikulturalnost je jedna odlika Dubaija u koji svi ti ljudi, bili oni turisti, poslovnjaci ili radnici, dolaze uglavnom aviokompanijom Emirates koja pretendira biti najveća na svijetu, kao i tamošnja zračna luka. U Emiratesu, koji od svih svjetskih aviokompanija ima najviše najvećih putničkih aviona A380 – njih 97, letačko osoblje također dolazi sa svih stana svijeta, kao i kuhari koji spremaju hranu u njegovu catering centru koji je, pohvalit će se u Dubaiju – naravno – najveći na svijetu.

U Emirates Cateringu tako menije priprema više od 520 chefova iz 57 zemalja. Oni osmisle godišnje više od 1500 jelovnika godišnje. Ukupno su u tom catering centru pripremi dnevno više od 175.000 jela za sve tri klase – ekonomsku, poslovnu i prvu na ukupno 590 letova.

Tako će u Emiratesu reći da oni imaju najveći svjetski restoran u zraku. Lani su putnicima pripremili 100 miliona obroka. Putnici su u avionima Emiratesa i drugih aviokompanija za koje kuha njihov catering lani pojeli, primjerice, tri miliona jaja, 165 tona fileta lososa, 70 tona jagoda, 58 miliona peciva. Indijac Gaurav Gaur, jedan od izvršnih chefova u Emirates Cateringu, kaže da on i njegove kolege dok dođu do konačnog jela koji će se spremati putnicima isprobaju njih 15.

– Imamo osoblje iz gotovo svake destinacije za koju leti Emirates, pokušavamo putnicima pružiti što autohtonije okuse, a za to su nam potrebni najbolji sastojci pa po njih idemo svuda po svijetu. Ljudi se često žale na avionsku hranu, a mi im kuhamo po istom receptu kao da je domaće jelo – objašnjava Gaur koji u toj kompaniji radi 2,5 godine. Meniji na letovima prilagođavaju se destinacijama jer ljudi žele već u avionu konzumirati lokalnu kuhinju. Tako je jedno od jela s potpisom kad se putuje u Dubai odabir arapskih zalogaja i puding od datulja.