Sve je puklo kada su narodnjaci počeli da šmrču koku

U arhivi Infobiroa, kojoj Fokus.ba ima pristup, pronašli smo tekst “Sve je puklo kada su narodnjaci počeli da šmrču koku” autora Almira Panjete koji je u magazinu “Start” objavljen u martu 2005. godine.

Tekst, na svojevrstan način, govori o tadašnjem stanju na muzičkoj sceni u BiH i regionu, ali i donosi upozorenja koja su se dvije decenije kasnije, nažalost, i obistinila.

Seks, droga, alkohol osamdesetih je bio moto jugoslovenskih rokera koji su tu modu preuzeli sa Zapada. Narodnjaci su tada pjevali po kafanama a oni napredniji učestvovali na festivalima poput Ilidže ili takmičenjima pjevača amatera.

Uredno obučeni, podšišani i poćešljani. Danas se stvar potpuno okrenula. Folk scena jača je nego ikada, na njoj se okreću pare, rockeri postaju folk pjevači i muzičari u tezga- bendovima a imidž prosječne folk zvijezde može se porediti s imidžom članova Bijelog dugmeta osamdesetih?

Seks, droga i alkohol postao je moto folk scene. Sve je puklo kada su narodnjaci počeli da šmrču koku – kaže za Start Mirko Pavić, estradni menadžer, komentarišući današnje stanje na bosanskohercegovačkoj folk estradi.

– Ja ne znam pjevača koji to nije probao. Maltene, skoro svi su probali neku drogu, s tim da su oni ipak na lakšim drogama, dok se rockeri i dalje više drogiraju – tvrdi izvor Starta blizak bh. folk sceni koji je zbog dugogodišnjeg prijateljstva s mnogima od njih tražio da ga ne imenujemo.

Folk pjevač Abid Sakalaš kaže da se ne drogira te da ne zna nikoga od kolega ko je imao iskustva s drogom:

– To se pitanje povlači ima i deset godina, lično, nikoga nisam vidio, a mahalske priče postoje – kaže Sakalaš, dodajući kako je alkohol na estradi druga stvar.

– Alkohola ima, ali sve u mjeri. Popije se malo nakon uspješnog nastupa, ali nema ljudi koji su ovisni, od naših pjevača brzo su se svi dozvali. Drugo je bilo prije, radio sam nekad s Tomom Zdravkovićem koji je znao piti danima.

Što se droge tiče, i pjevaciča Adelisa, supruga Halida Muslimovica, također kaže da nije nikoga vidjela da se drogira, tako da o tome nije željela razgovarati:

– Mislim da ti niko to ne može odgovoriti – kratko nam je rekla.

Da je manje droge na folk sceni nego među rockerima tvrdi i mlada novinarka tabloida Svijet Mirza Vranj:

– Manje je to kod njih, ali ipak ne mogu reći da se niko od njih ne drogira. Oni su ipak skloniji alkoholu – tvrdi Mirza, a to nam potvrđuje i naš izvor koji se estradom bavi 30-ak godina:

– Svi oni manje-više piju. Halid Bešlić je bio rekorder, ali kako se razbolio, prestao je piti. Mnogi kažu da je bio bolji kao čovjek dok je pio? Smirio se i Enes Begović koji je takoder bio krenuo duboko u alkohol, a od žena je Amela Zuković voljela popiti. Ipak, mislim da su naši narodnjaci zlatni u odnosu na one u Srbiji koji su poznati po skandalima s alkoholom i drogama.

Pjevač Armin Šaković kaže da s drogom ne želi ništa imati.

– Toga ima, sigurno, samo ja za to ne želim da znam. Krećem se sa nekom svojom rajom, u krugu normalnih kolega, i to je to. Znam da ima, ali to ne vidim i zato ne želim o tome ni pričati – kaže Šaković.

Dodaje da danas 95 posto estrade ne valja jer su se u sve umiješale neke kockaste glave, opasni tipovi. Srećom, za moju muziku se oni slabo kače pa ih nema na mojim nastupima gdje bi pravili belaje. Uglavnom to hoda tako da ti opasni tipovi dođu u kafanu gdje moraju biti u prvom planu, čak i bitniji od pjevača, i tu nastaje belaj – pojašnjava nam Šaković.

Za loše stanje na estradi uglavnom krivi tabloide:

– Ako ti svaki drugi broj daš prostor nekoj tamo striptizeti ili kome sve ne, onda tako rušiš i degradiraš estradu. Ja sam imao mnogo problema sa žutom štampom kojoj bi bilo drago da se ja drogiram i pljujem po kolegama, ali to od mene neće dobiti pa me zato i proganjaju.

Mafija iza bine

Mirza Vranj kaže da zna kako Šakovića ne voli jedan tabloid, ne želeći ga imenovati. Ona nam je također potvrdila postojanje opasnih tipova na estradi.

– Nije to neka mafija, ali mnogi pjevači ih vežu uz sebe kao neku vrstu zaštite – kaže Mirza.

Njoj je za samo godinu dana rada u tabloidu Svijet upućeno pet ozbiljnih i deset, kako ona kaže, manje ozbiljnih prijetnji.

– Dok pišeš dobro o njima i promovišeš ih onda si dobar, ali kada napišeš nešto što im se ne sviđa onda prijete ili daju novac nekom od opasnih tipova da priprijete umjesto njih – pojašnjava, iznoseći primjer jedne od ozbiljnijih prijetnji:

– Jednog estradnog menadžera fotografisala sam s ljubavnicom u Aquai i to objavila. Poslije toga je on zvao u redakciju i prijetio da će me prebiti jer je zbog mog imena u potpisu mislio da sam muško. Poslije sam ja njega nazvala, predstavila se i onda mi je prijetio, pominjao imena nekih opasnih tipova a indirektno sam dobila prijetnje čak i od ljubavnice.
Nakon što se srela s ljubavnicom ovog menadžera spor se izgladio, ali kaže da na estradi i dalje ima mnogih koji je ne vole i koji joj prijete raznim imenima. Zbog toga ona na sve svoje novinarske zadatke vodi svog brata.

– Pitala me ljubavnica zašto sam to objavila. Objasnila sam joj da je on javna ličnost, stariji od nje 25 godina i ima dijete s poznatom pjevačicom i kao takav je interesantan mojim čitaocima. Ja samo radim svoj posao – pojašnjava nam Mirza.

Što se opasnih tipova ili mafije tiče, naš izvor sa estrade tvrdi da toga ima, ali ne u tolikoj mjeri, obzirom da većina mjesta u kojima nastupaju folk pjevači imaju osiguranje kao i pjevači sami. Bio je nedavno slučaj da je neki Sandžaklija u Njemackoj uzimao reket određenim pjevačima, ali to se brzo regulisalo – kaže naš izvor.

Osim droge, opasnih tipova i alkohola, na današnjoj estradi su prisutni i razni menadžeri, ali i mešetari te brojni lažni menadžeri koji love u mutnom. Takvih je trenutno najviše.

Sebi prikače titulu menadžera, idu po manjim mjestima i k’o fol traže talente. Uglavnom se radi o ljudima iz Sarajeva koji dođu u manje mjesto i obećavaju djevojkama kule i gradove – kaže Mirza Vranj pojašnjavajući nam princip rada:

– Nađu djevojku i obećaju joj blistavu karijeru. Dovedu je u Sarajevo, nađu joj stan, traže od nje da se skine, slikaju je i kad vide tijelo i iskoriste je uglavnom se ispale. Ona se njima prepusti ali na kraju dobije ništa ili vrlo malo od onoga što su joj obećali – pojašnjava, ne želeći pominjati nikoga od onih koji su tako uspjeli.

Što se muških pjevača tiče, kaže, njih iskoriste na druge načine, a to je da im izvuku pare kako bi sredili da novine o njima pišu i da ih proguraju u javnost.

Kaže da se svašta dešava i po restoranima…

– Mi smo u manjku pjevačica, ali recimo u Srbiji, tamo ima svega. Nedavno ja Aca Lukas izjavio da pola vlasnika restorana spava s pjevačicama. Mislim da i kod nas ima toga, ali u mnogo manjoj mjeri, možda zahvaljujući i tome što nemamo mnogo pjevačica ili zbog nečeg drugog – kaže Mirza Vranj.

Slično nam je ispričao i pjevač Armin Šaković:

– Ima svega danas. Uhvati neko nekoga pa ga izrabljuje, a i ove manje disko-kuće okupe oko sebe ergelu svakojakih pjevača pa ih šalju kojekuda po tezgama – kaže Šaković.

Rajka Nimfomanka

Što se tiče seksualnog iskorištavanja, kaže da i toga ima:

– U muškom svijetu koliko-toliko postoji kvalitet, dok ga u ženskom nema skoro nikako. Njihov uspjeh se nekada vezuje za izgled, nekada za pare a nekada i za prikrivenu prostituciju.

– Imali smo nekada kvalitetnih pjevačica poput Ane Bekute i Hanke Paldum, ali one su danas pored ovih u tangama nezamjetljive i borba je neravnopravna – pojašnjava Šaković, dodajući kako više ništa na estradi i nije tabu tema:

– Pojavljuje se svašta i svakakva imena. Evo, gledam neki dan u novinama ima neka Rajka Nimfomanka, pa neka Crna Ruža pa vako-nako, i sve se to sada broji kao estrada!

Menadžer Faruk Drina tvrdi kako estrada ustvari nikako i ne postoji u nekom obliku u kakvom je bila prije rata.

– U bivšem sistemu smo imali estradu prihvašenu od države i tada je postojala kontrola kvaliteta i šund komisija. Danas radi ko šta hoće – tvrdi Drina dodajući kako je danas u BiH veliki broj talenata devalviran na račun turbofolka.

– Poznato je da se struktura gradova promijenila i kakvi su ljudi danas došli. Autori, nažalost, prilago|avaju muziku tržištu. Naš teritorij je sada pod uticajem medija koji su zasigurno u funkciji specijalnog rata protiv BiH, a prije svega mislim na TV Pink i Kalman
radio koji forsiraju turbofolk i toliko ubiše tom muzikom da je ljudi sve više prihvataju – pojašnjava Drina dodajući da su metode tog specijalnog rata za sada, nažalost, efikasne:

– Imate jedan show kakav je Pile i Maca koji se ne emituje na beogradskom već samo na bh. Pinku? Ljudi to najprije gledaju da bi se smijali njihovoj gluposti a poslije im se to počne sviđati! Ja u kući ne dam da se to gleda. Slično je i s tim turbo-folkom čiji pjevači nažalost postaju idoli našoj omladini, unose malograđanštinu, prati ih poseban stil oblačenja, skupi automobili, ponašanje…

Drina tvrdi da je najteži primjer devalvacije u bh. folk muzici, koja se prije temeljila na sevdalinci, primjer Hanke Paldum čiji je zadnji album urađen u turbo-folk maniru:

– S ovim je umrla i zadnja nada da će se nešto promijeniti. Imamo još i Halida Bešlića koji se lagano vraća na taj pravac sevdalinke i koji je odrastao na sevdalinci… Pa, recimo, Enesu Begoviću koji je vrstan pjevač naprave pjesmu “da se napijem, sve da razbijem…” i totalno ga devalviraju i ismiju. Ima još takvih primjera, tako da ukoliko uskoro nešto ne uradimo i ne pokušamo ponovo s kvalitetnim festivalima, teško da ćemo se izvući iz toga – upozorava Drina.

Dodaje da je danas situacija što se tiče diskografije potpuno izmijenjena:

– Prije su jake disko-kuće kvalitetnom pjevaču davali avans da snimi ploču, a sada pjevači nose u Grand produkciju po 40.000 maraka kako bi im ovi snimili ploču. U svemu na kraju profitiraju pirati, pjevači zarade na tezgama po restoranima a tekstopisci i autori muzike su najviše oštečeni – kaže.

Pojašnjava da tekstopisci danas nemaju procent već prodaju pjesmu za fiksnu cifru:

– Dino Muharemović je, recimo, prodao pjesmu Prvi poljubac Halidu Bešliću za nekih tri hiljade maraka i to je to… A da je prijašnja situacija, Dino bi, obzirom na to da je Halidu pjesma odlično prošla, sada bio bogat čovjek i voz’o mercedesa.

Ipak, tvrdi Drina, folk publika se u posljednjih nekoliko godina reducirala, pa sada djeca nemaju više novca da idu na folk svirke:

– Sve se svelo na nekih hiljadu ljudi koji obilaze nekoliko kafića. Zabava je postala privilegija onih koji imaju novca.

Dodaje kako ipak vjeruje da se turbo-folk može pobijediti:

– Ne treba braniti turbo-folk, već afirmisati kvalitet. Tragedija je da danas jednu Selmu Bajrami nazivaju folk divom oni koji ne znaju ni šta riječ diva znači! Treba se boriti da se tržište prilagodi kvalitetnoj muzici, a ne obrnuto, kao što je sad slučaj – zaključuje Drina.

INFOBIRO Digitalni Arhiv možete pretraživati na internet adresi www.infobiro.ba. Za korištenje ove usluge i kupovinu tekstova, potrebno je da posjedujete neku od mogućih vremenskih opcija pretplate na INFOBIRO sa odgovarajućim brojem kredita za download textova.

Riječ je o izdanju Mediacentra Sarajevo koji podržava razvoj nezavisnog i profesionalnog novinarstva u BiH.