Širom BiH obilježen Međunarodni dan nestalih osoba FOTO / VIDEO

U sklopu obilježavanja Međunarodnog dana nestalih, volonteri Crvenog krsta su u Bosni i Hercegovini podijelili hiljade tamnih balona sa natpisom „Gdje je?“, podsjećajući na težak teret neizvjesnosti koji porodice nestalih osoba prati kroz njihovu svakodnevnicu. Noseći balone, građani su imali priliku da izraze solidarnost sa porodicama, simbolično preuzimajući dio njihovog tereta.

U Bosni i Hercegovini se još uvijek traga za oko 7,000 osoba nestalih usljed proteklog rata. Već više od 20 godina, njihove porodice žive u neizvjesnosti, ne znajući za sudbinu svojih najmilijih niti gdje se oni nalaze. „Danas želimo da podsjetimo javnost na njihove potrebe, a vlasti na preuzete obaveze“, rekao je Željko Filipović, šef delegacije Međunarodnog komiteta Crvenog krsta (MKCK) u Sarajevu.

Po međunarodnom i domaćem pravu, porodice imaju pravo da znaju šta se desilo sa njihovim nestalim članovima, a države imaju obavezu da ih podrže i pruže im odgovore.

Međunarodni dan nestalih obilježen je širom zemlje brojnim inicijativama udruženja porodica, a obilježavanje u Sarajevu organizovali su MKCK i Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP). Ovim povodom, MKCK izradio je i animirani film, čiji je glavni motiv tamni oblak sa natpisom „Gdje je?“

Porodice osoba nestalih tokom rata, ali i u miru, iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske na Međunarodni dan nestalih osoba šalju jedinstvenu poruku – “zaustavite šutnju, počnite raditi svoj posao i pomozite nam da pronađemo naše najmilije”.

Milena Kokot kaže da već 25 godina traga za posmrtnim ostacima brata Dragana i oca Gojka, koji su u maju 1992. ubijeni u sarajevskom naselju Aneks.

“Naše komšije su mi rekli da su ubijeni na kućnom pragu, a vojnik koji ih je ubio, kasnije je poginuo na ratištu. Komšije su vidjeli da su ih nakon ubistva strpali u nekakav auto i odvezli u nepoznatom pravcu”, priča Kokot.

Ona ističe da je nezadovoljna radom Državnog tužilaštva i Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH).

“Ništa ne rade, a dobre plate primaju. Nije ni bitno ko je žrtva, bitno je da je to bila osoba koja je imala svoju porodicu, koju neko još uvijek traži. Molim ljude da nam pomognu, da prestanu da šute, da nam kažu gdje su im kosti”, poručuje Kokot.

Isto nezadovoljstvo dijeli i Ferida Nišić, koja traga za bratom te deset rođaka i ukupno 88 građana općine Hadžići koji su nestali tokom ratnog perioda.

“Sve je stalo, ništa se ne pokreće i ne radi. Porodice pitaju zašto se šuti i ne radi”, kaže Nišić, pojašnjavajući da je Udruženje nestalih općine Hadžići u proteklom periodu samo došlo do lokacija četiri masovne grobnice, bez pomoći istražnih organa, i da su prepušteni sami sebi.

Lejla Čengić, glasnogovornica INO-a BiH, kaže da je razumljiv gubitak strpljenja porodica nestalih, kao i njihovo nezadovoljstvo.

“Iako je proces traženja nestalih od mnogih važnih institucija ocijenjen kao veoma uspješan, u našoj zemlji se traga za još velikim brojem osoba i pred nama je težak zadatak, jer kako vrijeme odmiče, smanjuje se broj i pouzdanost informacija o lokacijama pojedinačnih i masovnih grobnica iz proteklog rata”, govori Čengić.

Ona kaže da je BiH država u kojoj je bilo prijavljeno 32.000 nestalih, a još uvijek se traga za oko 7.000 njih. Do sada je više od 23.000 osoba identificirano i predato porodicama.

Prema podacima Međunarodnog instituta za nestale osobe (ICMP) pronađeno je preko 28.000 od ukupno 40.000 osoba koje su se vodile kao nestale na kraju sukoba u bivšoj Jugoslaviji.

U susjednim zemljama, Srbiji i Hrvatskoj, porodice su podjednako ogorčene radom istražnih organa.

Roditelji Nade Bodiroge – Teodor i Danica Samardžija – prema njenim saznanjima, ubijeni su i spaljeni u kući u selu Slavsko Polje (Hrvatska) tokom “Oluje”. Ona navodi da je tokom traganja za njihovim posmrtnim ostacima oboljela i da ih svake noći sanja kako gore.

“Moji roditelji nisu ni mrava zgazili. Boli me nemar hrvatskih vlasti. Ponašaju se kao da oni nisu nikad ni postojali”, govori Bodiroga.

Ona priča kako su joj, nakon ekshumacije kod njene kuće, čak predlagali iz Hrvatske da ukopa kosti od kojih nije mogla da se uradi DNK analiza, a za koje se kasnije ispostavilo da su životinjskog porijekla.

Dragan Pjevač, predsjednik Koordinacije srpskih udruženja porodica nestalih, poginulih i ubijenih lica s prostora bivše Jugoslavije, kaže za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) da je pitanje traganja za nestalim u posljednjih pet godina u zastoju u svim bivšim jugoslovenskim republikama.

U Fondaciji “Tijana Jurić”, koja je pokrenula prvi registar nestalih lica Srbije, smatraju također da se o nestalima ne govori dovoljno u javnosti.

“Međunarodni dan nestalih lica dočekujemo sa stavom da se za nestalim licima ne traga dovoljno dobro. O njima se ne priča svakodnevno, njihove fotografije ni imena nisu zastupljeni u javnosti, i onda je vrlo jasno da šira populacija nije svjesna koliko ljudi u Srbiji u toku jedne godine nestane”, navode iz Fondacije.

Međunarodni dan nestalih osoba obilježava se 30. augusta, kada porodice nestalih širom svijeta pozivaju na rasvjetljavanje sudbine desetina hiljada ljudi koji su nestali usljed oružanih sukoba, prirodnih katastrofa, kriminala, ilegalnih migracija i drugih uzroka.

Brat Gordane Misimović, Dragoljub, nestao je prije dvije godine s posljednjeg časa u gimnaziji u Bosanskoj Gradiški. Bio je dječak za uzor, kako kaže njegova sestra, i nije imao nikakvih problema.

“Policija nas nije godinu dana kontaktirala. Željeli bismo da znamo da li je živ ili mrtav i šta se desilo”, govori Misimović.

Kathryne Bomberger, generalna direktorica ICMP-a, u svom obraćanju medijima u povodu Međunarodnog dana nestalih osoba, osvrnula se na osobe nestale tokom ratnih sukoba i naglasila da je do sada na Zapadnom Balkanu urađen ogroman posao, ali da i dalje poziva na kreiranje efektivnih strategija za pronalazak onih koji do sada nisu pronađeni.

“Na Međunarodni dan nestalih veoma je bitno zapamtiti da na Zapadnom Balkanu ima 12.000 porodica koje još uvijek ne znaju ništa o sudbini dragih osoba”, rekla je Bomberger i dodala da “prosto se nije moguće pretvarati da se društvo vratilo u normalu kada toliko mnogo građana još uvijek živi u bolu i nepravdi”.