Istražitelji sigurni da napadač na Mamića nije profesionalac

Na Dinamovog savjetnika Zdravka Mamića, u Vidovićima kraj Tomislavgrada, nije pucao profesionalac. Istražitelji su u to sigurni zbog najmanje dva detalja: izbora oružja te načina na koji je napad izvršen, piše Jutarnji list.

Od izvora vrlo bliskog istrazi saznaju da je na mjestu događaja pronađena čahura kalibra 7,65 mm. Nijedan profesionalac ne bi si dozvolio ostaviti takav trag, no, još prije, ne bi ni pokušao ubiti nekoga s takvom vrstom streljiva na otvorenom prostoru.

Hitac na Zdravka Mamića ispaljen je iz kratkocjevnog vatrenog oružja, koje se još naziva džepni ili kućni pištolj. Najpoznatiji pištolji takva kalibra kod nas su Zastava, Berretta i Walther PPK, no na tržištu se mogu naći češki Vzor, Bernardelli, Browning i drugi.

Takvi mali džepni pištolji slobodnog zatvarača namijenjeni su uglavnom za samoodbranu, odnosno odvraćanje napadača na osobe i imovinu, jeftini su i nisu na nekoj cijeni među ljubiteljima oružja. Funkcionalni su samo na malim daljinama, do desetak metara, dalje je njihova moć slabija, pogotovo kad se nađu u rukama neiskusnog strijelca. Upravo takav mogao bi biti i napadač na Mamića, koji je s tim tipom oružja pucao s dvadesetak metara.

Rodna kuća

Ko god on bio, znao je za Mamićevu naviku da na svaku godišnjicu očeve smrti, 22. avgusta, dolazi u rodni kraj od 2003. godine, kada je Josip Mamić, zvan Čino, kako piše na obilježju u Vidovićima, umro u 73. godini. Pozlilo mu je u berbi lješnjaka i umro je od srčanog udara. Sahranjen je u Zagrebu, ali mu je ovdje obilježeno mjesto smrti.

Vidovići su u potpunosti napušteno selo, i nalaze se pet kilometara od rodne kuće Mamićevih, u selu Zidine, gdje su ostale još četiri porodice koje nose isto prezime kao i Dinamov savjetnik. Njegovo porodično imanje je najveće, tamo je obnovio i nekoliko kuća svojih rođaka iz Bjelovara.

Porodica se na tom mjestu okupila dan prije, njih petnaestak, Mamić, njegova majka, supruga, vozač Robert te rodbina iz Bjelovara, kako bi sutradan, u utorak u 10 sati, stigli na misu zadušnicu u Karmel Svetog Ilije. Tamo im se pridružilo i nekoliko mještana.

Zdravkov je običaj da nakon toga sve prisutne odvede na ručak. Restoran u koji ih je običavao voditi više ne radi pa je ove godine to odlučio učiniti kod svog rođaka Mire Mamića.

– Pripremio sam samo mezu, narezak, okrijepili smo se i pojeli te krenuli za Vidoviće. Zdravko i Robert išli su u prvom vozilu, a ja u četvrtom – priča Miro.

Javio se bratu

Kada je s asfaltirane ceste skrenuo na makadam koji će ga ni sto metara kasnije kroz žbunje odvesti do mjesta događaja, vidio je komešanje.

– Onda sam primijetio da neko leži. Mislio sam da je neko pao, pa onda i da je Zdravkovoj majci pozlilo, a onda sam shvatio da je to on. “Sačekuša”, rekao je, pa onda dodao: “Hvala Bogu da je mene ranilo, a ne nekog drugog”.

Robert je vidio dvojicu kako bježe iza žbunja, no nismo se imali vremena baviti njima, spašavali smo Zdravkov život. Omotali smo mu ranu majicom da spriječimo krvarenje.

Rekao mi je da idem s njima. Robert je vozio njegov BMW 7, a u vozilu je bila još i njegova supruga. Putem sam zvao hitnu i policiju, sreli smo se negdje ne pola puta do Tomislavgrada te su ga oni tamo preuzeli i pružili mu daljnju pomoć – priča Miro.

Dok su jurili zavojitom cestom, Mamić je, priča Miro, uglavnom telefonirao, javljajući bliskim ljudima šta mu se dogodilo. Između ostalog, javio se bratu Zoranu te još nekim poznatima iz svijeta sporta. Zoran Mamić je za RTL komentirao kako je uvjeren da napadači dolaze iz huliganskih krugova, te da je ovo bio pokušaj ubistva i to ne samo Zdravka nego i drugih članova koji su bili tamo jer je ispaljeno više metaka.

Prvi liječnički pregled u Domu zdravlja pokazao je da se radi o prostrjelnoj rani koja je ozlijedila samo mišić, ne i kosti, odnosno vitalne krvne žile, a na vlastiti zahtjev, pacijent je pušten. Miro ga je odvezao na njegovo imanje, gdje je narednih pola sata čekao vozača Roberta i suprugu, koji su se zadržali u policiji, gdje su morali dati izjavu o događaju.

– I tada je bio dobro raspoložen, sve je častio, telefonirao je, a ni u jednom trenutku nije spominjao moguće napadače, kao ni moguće motive. Nije razmišljao uopće o tome ko bi to mogao biti, kao da mu nije bilo važno. A i njegova supruga bila je prilično smirena, kao da se već navikla na sva ta maltretiranja i prijetnje – kaže sagovornik.

Pod pratnjom BiH policajaca, njegov je BMW ispraćen do graničnog prijelaza, gdje su Mamići nastavili prema Zagrebu. Oko 18 sati javio se na hitni prijem zagrebačke bolnice Sveti Duh, gdje je prenoćio. Tamo su potvrdili da se radi o prostrjelnoj rani desne natkoljenice te mu je pružena terapija infuzijom, koju će morati primati najmanje tri dana, kako bi se izbjegla sepsa.

Očevici su rekli kako je Mamić pri dolasku u zagrebačku bolnicu bio jako znojan i vidno iscrpljen. Smješten je na odjel ortopedije, a na izlasku iz bolnice jučer navečer viđeni su povjerenik za sigurnost HNS-a Miroslav Marković te član Uprave Dinama i direktor sigurnosti kluba Krešimir Antolić.

Skrovište

Sve to vrijeme na mjestu događaja policija je provodila intenzivnu istragu koja se vodi kao pokušaj ubistva. Mamić je, doznajemo, izašao iz vozila parkiranog dva metra od spomen-obilježja. Krenuo je desno od njega naprijed, i tada su se začuli hici, najmanje tri, moguće i pet. Jedan je pogodio njega, a jedan u bravu Golfa, koji se također nalazio parkiran. Vozač Robert vidio je dvojicu kako bježe.

Istražitelji su sigurni da su u trenutku pucanja bili u ležećem položaju, posred staze koja od spomenika vodi kroz žbunje na susjedno polje, a dodatno su je zamaskirali granom koju su posjekli.