Mladići iz BiH u ISIL-u rizikuju život za crkavicu
ISIL danas kontrolira više teritorija u Iraku i Siriji nego ijedna islamistička skupina dosada i lako bi od al-Qa’ide mogao preoteti poziciju lidera tzv. globalnog džihada. Kako će se eventualni trijumf ISIL-a odraziti na ideologiju al-Qa’ide i šta će za globalnu sigurnost značiti pretvaranje al-Qa’ide iz terorističke organizacije u borbenu formaciju koja pokušava osnovati državu i kontrolirati teritorije na obalama Mediterana i u srcu arapskog svijeta, još uvijek nitko ne zna, upozoravaju Vlado Azinović i Muhamed Jusić, autori najnovije studije “Zov rata u Siriji i bosanskohercegovački kontingent stranih boraca”, objavljene ove sedmice u Sarajevu.
[quote_box_left]Od proljeća do zime te godine utrostručen je broj državljana Zapadne Europe u sukobima u Siriji – od 600 u aprilu do 1900 u decembru 2013. godine[/quote_box_left]
Ekspert za terorizam, vanredni profesor sarajevskog univerziteta Vlado Azinović te islamski teolog i publicist Muhamed Jusić napravili su pregledni rad u kojem rasvjetljavaju fenomen odlaska evropskih državljana na ratišta u Siriju, objašnjavaju što se doista događa u Siriji i koji su korijeni tamošnjeg sukoba, zahvaćajući u povijest islama istodobno s analizom obavještajnih podataka.
Oko 20.000 državljana zapadnih zemalja dosad je otišlo boriti se na stranu terorista u Iraku i Siriji, procjenjuje Međunarodni centar za proučavanje radikalizacije (International Center for the Study of Radicalisation – ICSR). Na temelju uvida u više od 1500 izvora analitičari ICSR-a procijenili su da je do kraja 2013. godine u Siriji bilo do 11.000 osoba iz 74 države, koje su se borile na strani različitih oporbenih frakcija.
Od proljeća do zime te godine utrostručen je broj državljana Zapadne Europe u sukobima u Siriji – od 600 u aprilu do 1900 u decembru 2013. godine.
Do početka 2015. kroz iračka i sirijska ratišta prošlo je više od 20.000 stranih boraca, više nego što ih se borilo u Afganistanu tokom desetogodišnje sovjetske okupacije (1979. – 1989.) kada je stvorena jezgra al-Qa’ide na čelu s Osamom bin Ladenom.
[quote_box_right]Oko 20.000 državljana zapadnih zemalja dosad je otišlo boriti se na stranu terorista u Iraku i Siriji, procjenjuje Međunarodni centar za proučavanje radikalizacije (International Center for the Study of Radicalisation – ICSR). Na temelju uvida u više od 1500 izvora analitičari ICSR-a procijenili su da je do kraja 2013. godine u Siriji bilo do 11.000 osoba iz 74 države, koje su se borile na strani različitih oporbenih frakcija[/quote_box_right]
Tako da sada strani dobrovoljci u Siriji i Iraku dolaze iz gotovo 90 država. Većinu čine oni porijeklom s Bliskog istoka i iz Sjeverne Afrike (11.000), zatim iz zemalja Zapadne Evrope (4000) i bivšeg Sovjetskog Saveza (3000). Od zemalja EU, na prvome je mjestu Francuska iz koje je došlo 1200 boraca, a slijede Njemačka i Velika Britanija s njih po 600. Procjene variraju, neki kažu da se već svaki treći dobrovoljac vratio kući, neki smatraju da je takvih do deset posto. Između pet i deset posto ih je poginulo.
Azinović i Jusić detaljnije su ispitali javne i obavještajne podatke za BiH i zemlje u okruženju i dodali Sloveniju, čijih je deset državljana dosad otišlo u Siriju i Irak, te Crnu Goru iz koje je otišlo 13 osoba. Njihovi podaci govore da je iz Srbije je na ratišta u Siriji i Iraku otišlo oko 100 osoba, isti je broj otišao s Kosova, kažu podaci policijskih izvora, međunarodnih policijskih agencija na Kosovu i specijaliziranih nevladinih agencija.
Iz Makedonije ih je otišlo oko 50, a iz Albanije 70 do 80. Zapravo je nemoguće pouzdano odrediti koliko se osoba nalazi na ratištima u Siriji i Iraku, koliko ih je tačno otišlo tamo i koliko ih uopće aktivno sudjeluje u borbama.
Nakon trogodišnjeg istraživanja Azinović navodi kako je na temelju podataka državnih službi BiH moguće zaključiti da su od proljeća 2012. do kraja 2014. godine u Siriju i Irak otišla 192 odrasla državljanina BiH, muškaraca i žena, i najmanje 25 djece.
Pogodnosti za porodice
Do početka 2015. godine iz Sirije i Iraka vratili su se 48 muškaraca i tri žene, a 83 muškarca i 32 žene i dalje su tamo. Utvrđeno je da je 26 državljana BiH (25 muškaraca i jedna žena) poginulo u Siriji i Iraku.
[quote_box_left]strani dobrovoljci u Siriji i Iraku dolaze iz gotovo 90 država. Većinu čine oni porijeklom s Bliskog istoka i iz Sjeverne Afrike (11.000), zatim iz zemalja Zapadne Evrope (4000) i bivšeg Sovjetskog Saveza (3000). Od zemalja EU, na prvome je mjestu Francuska iz koje je došlo 1200 boraca, a slijede Njemačka i Velika Britanija s njih po 600. Procjene variraju, neki kažu da se već svaki treći dobrovoljac vratio kući, neki smatraju da je takvih do deset posto. Između pet i deset posto ih je poginulo[/quote_box_left]
U odnosu na procjenu ICSR-a o smrtno stradalim stranim borcima (5 do 10 posto), smrtnost među bosanskohercegovačkim državljanima (16 posto) znatno je veća. Pet ih je poginulo tokom 2013. godine, dok je 21 osoba (20 muškaraca i jedna žena) poginula u 2014., većinom u unutarfrakcijskim borbama između Fronta al-Nusra (Džabhat al-Nusra) i ISIL-a početkom godine te nešto kasnije u zračnim udarima koalicijskih snaga na položaje ISIL-a i u sukobima s kurdskim snagama.U prve dvije godine dobrovoljci iz BiH su slobodno putovali u oba pravca i više puta, no nakon što su kontrole pojačane, fluktuacija se smanjila. U razdoblju od proljeća do rane jeseni 2013. često su se vraćali iz Sirije te nakon nekoliko sedmica ponovno odlazili, ali sa ženama i djecom.
Dio njih je bio oženjen ranije, dok ih se dio oženio tokom kratkog odmora u BiH. To se tumači pogodnostima koje su u Siriji nuđene stranim borcima koji su dolazili s porodicama i useljavani su u napuštene kuće Sirijaca koji su pobjegli iz svojih domova. Osim što je služila kao ekonomski poticaj za dolazeće strane borce, ta je mjera posredno uklonila tradicionalnu otuđenost stranaca od sukoba u kojem se bore, navode Azinović i Jusić u studiji.
– Ti se ljudi nisu više borili samo za ispunjenje nečega što su vidjeli kao svoju misiju ili Božji nalog u dalekoj zemlji, nego su kroz fizičku prisutnost svojih porodica u teatru ratnih operacija postali dodatno motivirani da se bore i za zaštitu svojih najbližih – pišu autori.
41 na milion
Ako se računa po stanovniku, BiH ima jedan od najvećih evropskih prosjeka stranih boraca – više od 41 na milion stanovnika ako se računaju samo muškarci, navode Azinović i Jusić.
[quote_right]Ti se ljudi nisu više borili samo za ispunjenje nečega što su vidjeli kao svoju misiju ili Božji nalog u dalekoj zemlji, nego su kroz fizičku prisutnost svojih porodica u teatru ratnih operacija postali dodatno motivirani da se bore i za zaštitu svojih najbližih – pišu autori[/quote_right]
Prvi državljani BiH odlazili su 2012. gotovo isključivo kao humanitarci, a nakon njih su počele dolaziti osobe koje su držale vjersku poduku pripadnicima različitih vojnih formacija koje su se borile unutar tada još široke koalicije protiv režima Bašara al-Asada. Među državljanima BiH koji su tada stizali u Siriju bilo je i osoba s ratnim iskustvom, a posebno su traženi bili veterani koji su znali rukovati protuoklopnim oružjem. Na temelju više razgovora s osobama koje su tražile da im se ne objavi identitet, autori studije navode da su se u početnoj fazi sukoba državljani BiH priključivali formaciji al-Faruk koja se ubrzo transformirala i uključila u sastav drugih, većih jedinica.
Prijetnja kaznenim progonom navela je dio “putnika” da vlastima prijave navodni gubitak putnih isprava, da promijene vanjski izgled, najčešće tako što obriju bradu, pa i da promijene ime i prezime kako bi izbjegli da kod sljedećeg putovanja budu otkriveni. Povratnici opisuju da pobunjeničke skupine u Siriji nisu imale čvrstu zapovjednu strukturu. Borci su sami nabavljali oružje, streljivo, agregate za struju i flaširanu vodu. Privikavanje na klimu i hranu bilo je teško, a borci su često patili od kroničnih infekcija zbog trovanja hranom i vodom, navodi se u studiji.
Krađe, šverc, prevare
Autori ovog istraživanja došli su do više svjedočenja u kojima se govori o krađama, švercu, prevarama, predaji položaja bez borbe te o prelascima na stranu dojučerašnjih protivnika u zamjenu za novac.
[quote_left]Prvi državljani BiH odlazili su 2012. gotovo isključivo kao humanitarci, a nakon njih su počele dolaziti osobe koje su držale vjersku poduku pripadnicima različitih vojnih formacija koje su se borile unutar tada još široke koalicije protiv režima Bašara al-Asada[/quote_left]
U većini slučajeva strani borci morali su se sami snalaziti i nabaviti oružje. Primali su mjesečne “boračke nadoknade” od 50 do 100 dolara, a dodatno su zarađivali od prodaje oružja i streljiva zaplijenjenih u borbi. Najčešće nisu imali sanitet pa su neki ranjenici umirali i od ozljeda koje ne bi trebale biti smrtonosne, na primjer od nezaustavljenog krvarenja.
Prosječna starost muškarca iz Bosne i Hercegovine u Siriji je oko 32 godine, a žena 27 godina. U vrijeme dolaska najmlađi muškarac imao je 18 godina, a najstariji 74. U odnosu na strane borce iz drugih zemalja, državljani BiH nešto su stariji. Prosječan raspon godina među ostalima borcima u Siriji i Iraku je od 18 do 29, dok je svojevremeno u Afganistanu (1979. – 1989.) taj raspon bio od 25 do 35 godina.
Iz BiH su otišle dvije različite generacije: osobe u četrdesetim godinama, često s iskustvom rata od 1992. do 1995., te mladići tinejdžerske ili tek nešto starije dobi.
Tokom 2013. otišle su 24 žene, a 2014. njih deset. U nekoliko su slučajeva žene otišle u Siriju bez pratnje muževa, braće ili očeva, što im je stvaralo probleme jer su bile izložene pritisku da im se dodijeli skrbnik ili da ih se uda bez njihove volje.
[quote_box_right]U većini slučajeva strani borci morali su se sami snalaziti i nabaviti oružje. Primali su mjesečne “boračke nadoknade” od 50 do 100 dolara, a dodatno su zarađivali od prodaje oružja i streljiva zaplijenjenih u borbi. Najčešće nisu imali sanitet pa su neki ranjenici umirali i od ozljeda koje ne bi trebale biti smrtonosne, na primjer od nezaustavljenog krvarenja[/quote_box_right]
Udio žena u ukupnom kontingentu iz Bosne i Hercegovine, koji je tokom tri godine boravio u Siriji i Iraku, gotovo je dvostruko veći od prosjeka među stranim borcima iz drugih država i dostiže 20 posto.
Taj udio žena još je veći među onima koji su u martu ove godine bili u Siriji odnosno Iraku i približava se jednoj trećini.
Žene se većinom brinu o porodici a samo u jednom slučaju utvrđeno je da je žena iz BiH stalno naoružana kao pripadnica policijske formacije ISIL-a te da je, prema vlastitom svjedočenju i fotografijama na jednoj od društvenih mreža, sudjelovala u pogubljenju druge pripadnice iste formacije koja je optužena za špijunažu i potom strijeljana.
Dvoje rođene djece
S roditeljima je u Siriju odvedeno najmanje 25 djece u dobi od pet mjeseci do 17 godina. Najmanje još dvoje djece rođeno je u Siriji tokom ili nakon 2013. godine. Barem u nekoliko slučajeva su još uvijek maloljetni mladići postajali ratnici, dok su maloljetne djevojke udavane, najčešće za muškarce iz Bosne i Hercegovine.
[pull_quote_left]Udio žena u ukupnom kontingentu iz Bosne i Hercegovine, koji je tokom tri godine boravio u Siriji i Iraku, gotovo je dvostruko veći od prosjeka među stranim borcima iz drugih država i dostiže 20 posto[/pull_quote_left]
Autorima ove studije Vladi Azinoviću i Muhamedu Jusiću, kako pišu, poznat je slučaj četverogodišnjeg dječaka kojega je otac, bez suglasnosti majke, odveo sa sobom iz Italije u Siriju krajem 2013. i poginuo odmah na početku 2014. godine.
Dječaka je zatim udomila porodica očeva suborca, ali je i taj borac zatim poginuo početkom 2015. godine što je dovelo u pitanje skrbi nad dječakom o kojem se zna vrlo malo.
Traumama su izložena i djeca ostavljena u Bosni i Hercegovini bez skrbi jednog ili oba roditelja koji su odlučili pridružiti se borbama na strani ISIL-a. Jedan otac petero djece otišao je u Siriju 2013. i ubrzo poginuo, a djeca su ostala s nezaposlenom majkom u jednom naselju nedaleko od Zenice. Poznat je i slučaj majke dvoje djece u dobi od deset i 13 godina, koja je napustila njih i supruga te otišla u Siriju gdje se vjenčala s pripadnikom ISIL-a iz Bosne i Hercegovine.