Virusni hepatitis osmi najveći svjetski ubica
Svjetski dan hepatitisa obilježava se u cijelom svijetu 28. jula.
Datum je određen na dan rođenja američkog naučnika Barucha Samuela Blumberga (28.7.1925.- 5.4.2011.), dobitnika Nobelove nagrade za medicinu iz 1976. godine, zaslužnog za otkrivanje hepatitis B virusa i razvoj vakcine protiv njega, navodi se u saopćenju Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.
Ovogodišnji moto i ključne poruke Svjetske zdravstvene organizacije povodom Svjetskog dana hepatitisa odvija se kroz kampanju „Eliminiraj hepatitis – pokaži svoje lice“.
Aktivnosti koje pridonose eliminaciji hepatitisa su podizanje svijesti stanovništva, edukacija i informisanje, testiranje i pravovremeno dijagnosticiranje, liječenje, ciljane prevencije koje se odnose na rutinsko vakcinisanje protiv hepatitisa B, osiguranje kvalitete krvi i krvnih derivata u sistemu zdravstvene zaštite, te prevencija rizičnog korištenja droga.
Virusni hepatitis je osmi najveći svjetski ubica, jer svake godine 1,4 miliona ljudi širom svijeta umire od njegovih posljedica, više nego što ih umre od HIV/AIDS-a, tuberkuloze ili malarije.
Hepatitis je virusna upala jetre koja dovodi do oštećenja ili uništenja njenih ćelija (hepatocita). Do sada je otkriveno nekoliko različitih virusa hepatitisa, koji se razlikuju po načinima prijenosa, dužini inkubacije, težini bolesti, mogućnosti prelaska u hroničnu upalu – hronični hepatitis i razvoju teških komplikacija kao što su ciroza jetre i karcinom jetre.
Kako navode iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane (INZ) Zenica, hepatitis A je zarazna bolest koja se prenosi uglavnom putem konzumacije hrane ili pitke vode koja je zatrovana fekalijama zaražene osobe. Poznata je pod imenima „zarazna žutica“ ili „bolest prljavih ruku“. Bolest se spriječava higijenskim mjerama (pranje ruku, osiguravanje zdravstveno ispravne vode, pravilna termička obrada hrane) te vakcinisanjem protiv hepatitisa A.
Hepatitis B i C nazivaju se i “tihim ubicama” – simptomi su vrlo često blagi ili neprepoznatljivi, a bolest može prijeći u hronični oblik s ozbiljnim komplikacijama i razvojem ciroze i karcinoma jetre ukoliko se na vrijeme ne prepozna i ne liječi. Procjenjuje se da svaki dvanaesti stanovnik Zemlje ima hronični hepatitis B ili C.
Vakcina protiv hepatitisa B postoji. Vakcina protiv hepatitisa C ne postoji, ali hepatitis C se može izliječiti.
Hepatitis B se prenosi kontaktom s krvlju ili drugim tjelesnim tekućinama (tj. slina, sperma i vaginalna tekućina) zaražene osobe. Može se prenijeti s majke na dijete tokom poroda. Za sprječavanje zaraze hepatitisom B je važno vakcinisanje te zdravstveno prosvjećivanje opće populacije o sprječavanju spolnog prijenosa (pravilnom upotrebom kondoma), sprječavanju prijenosa virusa zaraženim priborom za intravensko ubrizgavanje droga, korištenju sterilnih instrumenata i jednokratnog sterilnog materijala pri raznim medicinskim zahvatima.
HCV se prvenstveno prenosi direktnim kontaktom sa zaraženom krvlju. U rijetkim slučajevima može se prenijeti spolnim odnosima i tokom poroda. Hepatitis C se ne prenosi uobičajenim socijalnim kontaktima. Obzirom da nema vakcine za hepatitis C potrebno je raditi na zdravstvenom prosvjećivanju (izbjegavanje dijeljenja igala i drugih predmeta, kao što su četkice za zube, žileti ili makazice za nokte sa zaraženom osobom, izbjegavanje tetovaža ili pirsinga u nelicenciranim objektima).
HCV se ne širi ljubljenjem, respiratornim putem (kihanje, kašljanje), hranom, vodom ili socijalnim kontaktom (rukovanjem, grljenjem), stoga osobe koje su HCV pozitivne ne smiju biti isključene iz škole, posla, igre, vrtića i svakodnevnog života.
Hepatitis D se širi kontaktom sa zaraženom krvlju, a nalazi se samo kod osoba koje su već zaražene virusom hepatitisa B. Prevencija se sastoji od vakcinisanja protiv hepatitisa B te zdravstvenog prosvjećivanja.
Na kraju, hepatitis E se uglavnom prenosi fekalno-oralnim putem. Rizik od izlaganja se može smanjiti prakticiranjem ispravne higijene i sanitacije, a izbjegavajući vodu koja je došla iz potencijalno nesigurnog izvora.
Osoba može biti zaražena hepatitisom a da i ne zna. U blagoj formi simptomi su umor, tupa bol ispod desnog rebarnog luka, gubitak apetita, bol u mišićima i tetivama, proljev, povraćanje ili žutica.
Testirati na hepatitis se trebaju osobe koje uzimaju ili su uzimale opojne druge putem injekcije ili „šmrkanjem“, djeca majki zaraženih HCV-om, osobe rizičnog seksualnog ponašanja, osobe na dijalizi, hemofiličari, osobe koje su primale transfuziju ili su liječene krvnim derivatima prije aprila 1993. godine.
Posljedice nečinjenja ili zanemarivanja ove opasnosti su hronični hepatitis, ciroza jetre, rak jetre, zatajenje jetre – transplantacija, smrt.
