Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Pet pitanja na koja Misimović i Šiljak nisu željeli odgovoriti

siljak_misimovic
Šiljak i Misimović

Bh. fudbal godinama umjesto unaprijed, polako ali sigurno korača unatrag. Iako to svi, od Nogometnog saveza BiH pa do klubova, pokušavaju sakriti, odnosno uvjeriti da je situacija zapravo potpuno drugačija.

Svaki klub u BiH upire iz petnih žila da prati evropske i svjetske trendove, no često to baš i ne ide kako treba. Nerijetko se brkaju i liste prioriteta.

Tako svaki klub u BiH ima PR službu po uzoru na svjetske i evropske velikane valjda, ali zato skoro niti jedan nema skaut službe. Ljudima koji vode bh. klubove teško je objasniti da niti jedna PR služba na planeti ne može nadomjestiti skaut službu. Makar slali dnevno 20 saopćenja i uljepšavali situaciju. Kada počne jedna utakmica, tu PR služba više ne može ništa učiniti. PR služba ne može donijeti trofej i rezultate, niti kompenzirati nedostatak trofeja, ma kakva lijepa i sočna priča iz te službe izlazila.

Vjerovatno će jednog dana i naučiti šta zapravo znači PR služba ili odjel za donose s medijima.

Najbolji primjer toga je PR služba FK Željezničar ili bolje reći ljudi koji vode klub i po čijim instrukcijama funkcionira PR služba kluba. A, ona funkcionira tako da su mediji shvaćeni kao oglasna ploča kluba, i da je komunikacija dvosmjerna samo u slučaju ako mediji pitaju ili pišu ono što se sviđa čelnicima kluba, odnosno ono što se objavi na zvaničnoj stranici kluba.

U suprotnom, nema komunkacije. Uvjerili smo se u to nakon zvanične prozivke i početka priprema FK Željezničar, nakon koje smo na adresu PR službe kluba, a potom (kada nismo dobili nikakvu povratnu informaciju) i na mail predsjednika Nadzornog odbora kluba Senada Misimovića, poslali pet pitanja, na koje smo tražili odgovore, a sve vezano za dešavanja na prozivci, kada su novinari od strane navijača praktično legitimisani u zvaničnom prostoru kluba, dok su članovi stručnog štaba i ekipa bukvalno pobjegli na suprotni kraj pomoćnog terena, kako bi na miru mogli trenirati. I nikome to od prisutnih iz kluba nije smetalo (ni sportskom direktoru Čenanu, ni predsjedniku Skupštine kluba Adisu Hadžiću).

Kažu da šutnja znači odobravanje.

Ni pet dana nakon što smo dostavili pitanja, iz kluba nismo dobili ama baš nikakav odgovor, pa čak ni onaj da oni od kojih se traže odgovori ne žele ili nisu spremni odgovoriti na pitanja. A, pitali smo samo da li ljudi koji vode Želju brinu o klubu kao o nečemu svome, kao o svojoj porodici. Što bi valjda trebali, i u šta se danima zaklinju putem PR službe.

Objavljujemo integralan sadržaj maila koji smo poslali na adresu PR službe kluba, svjesni da bi nas čelnici mogli proglasiti neprijateljima kluba. No, pitanja koja smo postavili, postavili smo isključivo u interesu kluba, i ničega drugog.

“Poštovani, nakon jučerašnje prozivke i zvaničnog početka priprema FK Željezničar, koja je bila sve samo ne događaj koji svake godine uz prisustvo velikog broja novinara svečano označi početak priprema našeg najtrofejnijeg nogometnog kluba, šaljem vam pet pitanja za predsjendika Nadzornog odbora kluba Senada Misimovića i direktora Mirsada Šiljka.

Na pitanja koja šaljem, molim da mi odgovore oba spomenuta čelnika kluba. Ukoliko možda ne budu smatrali da trebaju odgovoriti na ova pitanja, molim da me obavijestite na mail danas do kraja radnog vremena.

1.Kada pozovete novinare u vašu kompaniju na press konferenciju ili neku svečanost vaše kompanije, da li te novinare u prostoru vaše firme legitimišu nepoznati tipovi koji nisu uposlenici vaše kompanije, a koji su spremni išamarati novinara ako im se ne svidi ko je i iz koje redakcije dolazi?

2.Da li radnici u vašoj kompaniji kada dođu na posao, moraju bježati u suprotni ćošak radnog prostora, kako bi mogli na miru raditi, odnosno kako ne bi morali slušati provokacije i upadice tipova koji nisu uposlenici vaše kompanije?

3.Da li smatrate lošom činjenicu da na prozivci našeg najtrofejnijeg i najpopularnijeg nogometnog kluba nije došao niti jedan od 10-tak novinara koji u posljednjih 15 godina konstantno prate taj klub?

4.Jeste li svjesni činjenice da igrači i treneri FK Željezničar na trening dolaze sa spoznajom da ih možda na tom treningu čeka ponižavanje, a u najgorem slučaju i batine?

5.Da li igračima s kojima pregovarate stavite do znanja da potpisom ugovora pristaju i na moguća maltretiranja od strane pojedinca sa tribina u klupskim prostorijama?

S nadom da ćete naći vremena da odgovorite na ova pitanja, želim vam puno sreće u vašem budućem radu na čelu FK Željezničar.

Edin Borovina, novinar portala Fokus.ba”