Otok strave na Jadranu: Bolesni su tu sami čekali smrt

Ovaj maleni otok izuzetno burne i jezive historije smješten između Venecije i Lida u Venecijanskoj laguni već desetljećima privlači pažnju lovaca na duhove i slične paranormalne pojave, a zanimljiv je i svima onima jakog želuca sa zanimanjem za zanemarene krajeve svijeta.

Poveglia je nekoć bila dom više od 160 hiljada zaraženih ljudi, koji su ostavljeni i osuđeni na čekanje smrti na izolovanom otoku. Toliko je dugo služio kao karantena da postoje brojne glasine kako preko 50 posto tla samog otoka čine ljudski ostaci – a one su dokazane nedavno.

Naime, arheolozi su tamo otkrili masovnu grobnicu kolosalnih proporcija na obližnjim otocima Lazzareto Vecchio i Lazaretto Nuovo. U njoj su pronađeni ostaci ljudskih žrtava zaraženih kugom.

Sam se otok Poveglia prvi put spominje u hronikama 421., kad su ljudi iz Padue i Estea na njemu pronašli utočište pred barbarskim invazijama. U 9. st, je populacija otoka počela rasti, kao i njegova važnost. Kad je 1379.

Veneciju napala Genovska flota, ljudi s otoka su preseljeni na Giudeccu, a otok je ostao nenaseljen.

Dužd je 1527. ponudio otok Kamaldolijancima, ali oni su ga odbili. Od 1645. pa nadalje venecijanska je vlada sagradila pet oktogonalnih utvrda za zaštitu i kontrolu ulaza u lagunu, a oktogon na Povegliji je jedan od njih četiri koji postoji i danas.

Otok je 1776. došao pod jurisdikciju Ureda za javno zdravstvo (Magistrato alla Sanita) te je postao kontrolna tačka za sve ljude i robu koja dolazi i odlazi iz Venecije brodom.

Bilo je nekoliko slučajeva kuge na dva broda 1793., pa je od tada otok pretvoren u karantenu za oboljele od kuge, odnosno u privremenu izolacijsku stanicu za bolesne.

Ta je uloga postala stalna 1805. s proglasom Napoleona Bonapartea, a bolnica je zatvorena 1814.

Ali, otok je za karantenu ponovno u funkciji u 20 stoljeće, ali 1922. postojeće su zgrade pretvorene u azil za mentalno bolesne i one kojima je potrebna dugoročna njega. Postoje brojne glasine kako su se tamo obavljali pokusi lobotomijom na pacijentima.

Doktori koji ih je obavljao kasnije su navodno progonili duhovi pacijenata čije je živote uništio, a postoje zapisi o trome kako je počinio samoubojstvo bacivši se s bolničkog tornja. Bolnica je napokon zatvorena 1968, a otok potpuno napušten.

Otok je nekoliko puta bio istraživan u emisijama koje se bave paranormalnim pojavama, a postao je i radnja mračne poljske novele pod imenom “Jesi li živ” u kojima djevojčica i dječak oboljeli od kuge pokušavaju pobjeći s njega.