Može li Schulz još uopće ugroziti Merkel?

Kako li smo se samo smijali karikaturi u listu Frankfurter Rundschau kratko nakon što su njemački socijaldemokrati (SPD) izvukli svoga zeca iz šešira –  Martina Schulza. “Ajde Schulzi, zastraši me!”, napisao je karikaturist u oblačić iznad karikature kancelarke Merkel koja sa zadovoljstvom promatra halabuku koja se digla oko njezinog konkurenta, piše DW.

Mogli smo se čak dva put nasmijati. SPD ulijeva strah u kosti političkoj konkurenciji. Je li to uopće ikad bio slučaj? A tu je još i neotesani komentar karikature Merkel: “Ajde Schulzi, zastraši me!”. To je potpuna suprotnost realnoj Angeli Merkel.

I prije nego što to sad zaboravimo uzimajući u obzir aktualne rezultate anketa: upravo ono se bilo dogodilo što nitko nije očekivao. „Schulzi” je „Anđu” doista zastrašio – itekako! Ali, opet, samo nakratko.

I što učimo iz toga? Ništa! Parlamentarni izbori u Njemačkoj se održavaju tek za nešto više od četiri mjeseca i u biti se sve još može promijeniti, i to je općepoznata stvar koja uvijek važi. No, ono što ovaj put utječe na raspoloženje birača je jedinstveno i nepredvidivo.

Opet se pojavio – Merkel-faktor

Angela Merkel je 2015. i 2016. bila političko-klinički mrtva. Nekadašnji bestseler, brend Merkel, je degenerirao do bezimenog proizvoda pod izbjegličkom politikom koja je imala samo dobre namjere. Da je Kršćansko-demokratska unija (CDU) bila ona koja je bila još prije Angele Merkel – okupljalište alfa-mužjaka – mogla bi pokupiti svoje stvari iz stranke i iz kancelarskog ureda. Ali, kako je ona kao jedna pametna žena s istoka Njemačke sve te zapadnonjemačke mužjake već odavno otjerala, a ostaci njezinog autoriteta još uvijek bili dovoljno respektabilni kako bi se slabašni SPD na čelu sa Sigmarom Gabrielom držalo i dalje u šaci, ona je danas još uvijek ono što je bila i prije skoro dvanaest godina: jedna iznova neosporna kancelarka.

A to ima veze i s usmjerenjima svjetskih tokova. Njezina izbjeglička politika – koja je imala dobre namjere i u svojoj biti bila ispravna, ali dijelom loše odrađena – odavno nije više jedina stvar prema kojoj birači mjere njezin uspjeh, njezinu kvalitetu.

Valuta kojom dobra i loša politika danas plaća se zove razum i povjerenje. Ono čega se Nijemci u međuvremenu velikim dijelom više plaše od izbjegličke teme, koja se primirila, su Trumpovi današnjeg svijeta, erozija međudržavne suradnje, prezir prema Europskoj uniji, nacionalni egoizam i šovinizam. Bilo da se radi o Orbanu, Putinu, Erdoganu, Trumpu, Brexitu ili novom izolacionizmu SAD-a – sve to diže tlak, zbunjuje i plaši. Pritom pomaže…da, upravo to: mirni položaj ruku Angele Merkel, u medijima na jugoistoku Europe poznat još i kao “romb moći” ili “Merkelin dijamant”. Taj položaj ruku je simbol za “sačuvati mir” i “iskazati stav”.

Drug trend – nepovjerljiv kolega

Sve to i ponešto više se ogleda u najnovijim rezultatima ispitivanja javnog mnijenja. 69 posto ispitanika smatra da je zasluga Angele Merkel što je Njemačkoj tako dobro u jednom tako nemirnom svijetu. Martin Schulz se još ničim ne može pohvaliti. On je jedino profitirao od početne euforije, ali izgubljeno nije još ništa. Jer, on i Merkel se političko-pragmatično ne pobijaju međusobno. Oboje su uvjereni Europljani, osim toga predstavnici su široke političke sredine s kojom se u Njemačkoj još uvijek pobjeđuje na izborima. Što također obrazlaže zašto Zeleni i AfD gube podršku, ljevičari iz stranke Die Linke stagniraju na donjoj razini. Usmjerenje na zaštitnu političku sredinu je tim dvjema velikim njemačkim strankama pomoglo da profitiraju upravo u trenutku kad su kratko prije bili u opasnosti od toga da izgube svoju počasnu titulu narodne stranke.

Međutim, zato što se u današnjoj hektično-digitalnoj komunikaciji u realnom vremenu svakom glasinom, svakim tweetom i lažnom viješću (Fake-news) može manipulirati raspoloženjem među biračima, u aktualnim anketama doista nije još ništa odlučeno. I dobro je da je tako. Pustimo “Schulziju” još da zastrašuje “Anđu” – ili možda i ne. Izbori se održavaju 24. rujna i možda će rezultat tih izbora reći onda nešto više o Trumpu i kompaniji nego o “Anđi” i “Schulziju”.