Čović “zapišava” svoju teritoriju

Iz prikrajka u kojem decenijama djeluje manje-više skrovito, maskirajući svoje prave namjere, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) konačno je otvorila svoje ključne karte. Učinila je to upućujući u hitnu parlamentarnu proceduru svoj prijedlog izmjena Izbornog zakona BiH, koji je odmah naišao na burne proteste bošnjačkih političkih partija, ali i ono malo objektivnog javnog mnjenja koje još djeluje u Bosni i Hercegovini.

Danas je i blokirana dalja parlamentarna procedura, pa će se, po zahtjevu bošnjačkih delegata iz Doma naroda, koji su se pozvali na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, ona privremeno preseliti u Ustavni sud BiH.

Sadržina prijedloga koji je Dragan Čović dugo najavljivao pokazala je, uz ostalo, i razloge zbog kojih posljednjih mjeseci ćute zagovornici separatizma u RS, a posebno Milorad Dodik. Posao razbijanja “mrske” BiH sad je očigledno premješten u ruke Čovića i HDZ-a, pa srpski separatisti očekuju da Hrvati za njih obave dobar dio separatističkog posla.

To što su u parlamentarnu proceduru uputili Čović i HDZ to je, zapravo, sknadalozni prijedlog pokretanja novog vala etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini. Koju drugu poruku, uostalom, osim one da treba da se “čiste” sa svojih sadašnjih staništa, mogu iz toga da iščitaju Hrvati u Republici Srpskoj te u tri federalna kantona (Unsko-sanskom, Sarajevskom i Bosansko-podrinjskom), kad im “njihova” stožerna stranka pokušava oduzeti pravo glasa, odnosno političkog predstavljanja u višim državnim organima. U njihovo ime bi to, po Čovićevoj zamisli, trebali da rade Hrvati iz “ljutih” hrvatskih krajeva (Zapadne Hercegovine, Srednjebosanskog kantona i Posavine).

Jedini zaključak koji mogu da izvuku Hrvati iz tri kantona sa bošnjačkom etničkom većinom je da brzo kupe svoje prnje i presele u neki od čisto hrvatskih kantona. Ukoliko neće to da urade – tim gore po njih, Čović će ih ostaviti “na milost i nemilost” Bošnjaka.

Nema HDZ ništa protiv ni istoga procesa u krilu druge nacije. Pošto oni predlažu da Bošnjaci u Dom naroda FBiH ne bi bili uopće birani iz većinski hrvatskih kantona (Posavskog, Zapadnohercegovačkog i Livanjskog), jasno je da iza toga stoji poruka da se ti Bošnjaci “samopočiste” iz tih krajeva, jer u njima ne bi imali ravnopravan građanski status.

Tako bi se, nakon novog vala etničkog čišćenja, potaknutog političkim, a ne ratnim sredstvima – kao prije 25 godina – postigao isti rezultat. Ionako dramatično osiromašena multietničnost tradicionalnog BH ćilima potpuno bi nestala. A kad je već ne bi bilo, koji bi onda bio razlog da iko voli i priželjkuje jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu?

Kad bi HDZ-ov prijedlog došao do realizacije, BiH bi doživjela svoju konačnu smrt. Raspad bi bio neminovan, ma koliko dugo trebalo da se on formalizuje.

Ovim prijedlogom, kojim Čović i HDZ pokušavaju da “zapišaju” čistu hrvatsku teritoriju, utire se, u najmanjem, put stvaranja trećeg entiteta. Štaviše, izvode se predradnje za formiranje paradržave, čak i države ili teritorije koja bi se “voljom hrvatskog naroda” preselila u sastav Republike Hrvatske.

S takvom Republikom Srpskom, kakva je ona otpočetka, a u kojoj su Bošnjaci i Hrvati uljezi osuđeni na odumiranje ili dobrovoljno etničko samočišćenje, proces razvaljivanja Bosne i Hercegovine dospio bi u svoju završnu fazu. Trijumf seperatizma i prljave politike skupa bi podijelili Dodik i Čović, upravo onako kako su njihovi prethodnici činili u ključnim trenucima agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Iako ni u jednom trenutku nije uživala dostatnu međunarodnu podršku, BiH je u toj borbi izgubila mnogo stranih pristalica, veoma bitnih za ishod rata, upravo onog časa kad su snage HVO-a pokrenule rat protiv bošnjačke Armije BiH. Tog trenutka u svijet je otišla vijest da u BiH više nema dobrih i loših momaka, da su loši svi, da u BiH ratuju svi protiv svih.

Ista poruka odašilje se i pomenutim HDZ-ovim prijedlogom za izmjenu Izbornog zakona. On je, u stvari, politički prijedlog za ubijanje Bosne i Hercegovine, za pokretanje završnog vala etničkog čišćenja i za konačnu podjelu zemlje.

I pored podrške koju imaju iz Republike Srpske, Čović i HDZ trenutno su bez šansi da naiđu na razumijevanje u bošnjačkom nacionalnom korpusu, među vodećim bošnjačkim strankama. Protiv njih će vjerovatno biti i Ustavni sud BiH, koji bi mogao uslišiti bošnjački zahtjev za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa.

Bošnjačke stranke ovim povodom su odrešito kazale šta neće. Pri tome su, međutim, pokazale i svoju staru boljku: one ne znaju šta hoće! Kad bi znale, onda bi u parlamentarnu proceduru uputile drugačiji prijedlog, onaj kojim bi ponudili izborni, zakonski i ustavni okvir koji bi, iz propadanja, podigao BiH na put unutrašnje harmonizacije i jačanje sada nepostojećeg državnog i nacionalnog jedinstva.

Bošnjačke stranke znaju šta neće, ali ne pokazuju ni šta hoće, u čemu vide potencijal kojim bi se, iz propadanja, BiH podigla na put unutrašnje harmonizacije i jačanja državnog i nacionalnog jedinstva

Nije potrebna neka velika pamet da bi se odmah znalo kako bi jedan takav prijedlog bio na nož dočekan od hrvatskih i srpskih stranaka. A da bi se nešto pomaklo naprijed, potrebno je nacionalno jednoglasje. Za slogu i napredak potrebno je troje: I Srbi i Bošnjaci i Hrvati, naravno i njihove vodeće stranke.

Ako taj trenutak jednom ipak nastupi, on se neće dogoditi u skoroj budućnosti. To će reći da nam slijedi još dugo razdoblje nesloge, sukoba, pa i mržnje, razdoblje u kojem će u rasklimanoj državi i svaki drugi vid života, uz politički, biti nestabilan i nikome prijatan. Nikome osim nacionalnim vođama i njihovim strankama koje svoje zvjezdane trenutke doživljavaju upravo kroz rasplamsavanje kriza, nikako kroz njihovo rješavanje.

Rješavanje kriza proces je koji, upravo obratno, vodi odumiranju stranaka koje žive od nacionalnih zavada. A one to dobro znaju. I, naravno, nisu tako glupe da same sebi režu granu na kojoj sjede udobno i žive unosno.