Sarajevo kroz priče sa taksistima

Urbana proza kao žanr privlačna je, ako ni zbog čega drugog, onda zbog stoprocentnog identificiranja čitatelja sa temama, ali i sa onim ko ih donosi i pripovjeda.

Žurnalista fino brušenog talenta, rijetkog smisla za detalj, Amer Tikveša (Konjic, 1979.) odlučio je svoje, očito brojne (!!!) susrete i iskustva sa sarajevskim taksistima uobličiti u niz odličnih pripovjednih cjelina. Poznato je da u Sarajevu, zbog njihovog stvarno humanističkog angažmana, posebice u vrijeme posljednjeg rata, taksisti uživaju, uglavnom pijetetan odnos kod većine svojih sugrađana, piše “Dnevni list“.

Tikvešin pripovjedački zoom hvata iznimno karakteristične sudbine, dakle i elemente osobnih životopisa taksista, ali autor priče pozicionira kontekstirajući ih u prilike u kojima su prisutne brojne životne, a načinom asociranja i političke teme.

Interesantno je da je ovo jedan od prvih pripovjedačkih radova u bh. suvremenoj književnosti koji je baziran na facebook interakciji.

Zbirka ovih priča nije bez vrlo izraženog specifičnog sarajevskog humora, kojeg autor u pripovjedanju dozira tankoćutno, sa jasno izraženim smislom za mjeru, kako ne bi narušio temeljne gabarite realne pripovjesti. Ovaj humor je na svojevrstan način katarzičan, a Tikveša se upušta i u bizarne situacije da bi ga još osnažio.

Sa finim smislom za jezik sredine autor je pred nas rasprostro potpuno suvremeno orkestriranu depatetizaciju jedne profesije, duboko smislenim suvremenim proznim iskazom.

Ova proza nije velikih pretenzija, ali zato je i značajna! Imaće sigurno uspjeha kod čitateljstva!Ubijeđen sam u to.