“Ako Agrokor propadne, čitav naš grad bi mogao nestati”
Nigdje se u cijeloj Bosni i Hercegovini s više zebnje ne prati situacija oko Agrokora nego u Kiseljaku. Ivica Todorić se namjerio na lokalni simbol i ponos – punionicu nadaleko od poznate mineralne vode “Sarajevski kiseljak” – piše Slobodna Dalmacija.
– Od običnih radnika u plavom kombinezonu, koji su imali udjele od 0,000000001 posto – kaže Tvrtko Milović, novinar i dobar poznavatelj svih prilika u centralnoj Bosni – preko noći je napravio imućne ljude. Ja znam čovjeka koji je do jučer vozio raspadnuti golf dvojku, kada ti ga odjednom u novom autu, obnavlja kuću…
Kažu da je ta Todorićeva želja, ravna onoj u pohodu na Mercator prije nekoliko godina, imala i jedan razlog u porodičnoj mu prošlosti:
– Njegov otac Ante ovdje u punionici radio je od 1958. godine, u doba kada je Kiseljakom vladao Tomo Jurišić. Ostao je par godina – otkriva Ivo Miro Jović, nekadašnji član i predsjedatelj kolektivnog Predsjedništva BiH.
Danas je neka vrsta savjetnika općinskom načelniku Mladenu Mišuriću Ramljaku. Za obojicu nema dileme – Agrokorova kupnja Kiseljaka i sve ono što je uslijedilo priča je isključivo obojena pozitivnim tonovima.
– Šta god neko pričao okolo, to vam je tako. Evo pogledajte s prozora mog ureda pa ćete moći shvatiti. Od Todorićeva ulaska trostruko je povećana površina pogona, broj je zaposlenih skočio sa 100 na 300, a da ne govorimo što je dobilo samo mjesto. Zajedničkim smo snagama uredili ovo korito rijeke Lepenice, napravili novi most, izmjestili kamione da se ne okreću u školskom dvorištu… – stao je nabrajati načelnik koji odrađuje već četvrti mandat.
“I moji rade u Konzumu”
U pomoć mu priskače i Jović: – U Kiseljaku je prije rata zadnji metar nogostupa napravljen još 1957. godine. Općina je na cijeloj svojoj površini imala slovom i brojem 17 rasvjetnih tijela, da bi danas pokrili 104 kilometra. Ili, za cijelog komunizma, tih 45 godina izgrađeno je 270 stanova, od 2004. na ovamo 800. To je zasluga našeg načelnika, ali i ekspanzije poduzeća poput Kiseljaka. Zato mi danas imamo 1100 više zaposlenih nego prije 27 godina i jedna smo od rijetkih hrvatskih općina u BiH koja nije izgubila stanovništvo.
Po svemu ispada da bi Agrokorov slom mogao dovesti gradić nadomak Sarajevu u prilične nevolje. Ali ne – kaže Ramljak.
– Istina je da kada u vrijeme kakva remonta vidiš u radno vrijeme dosta ljudi po ulicama i kafićima, prvi je zaključak: “Šta je, stao Kiseljak!?” Mogli smo učiti i na primjerima Viteza, Visokog ili Zenice kako je to kada je sve nasađeno na jednu nogu, jedan veliki sistem, pa nismo ponovili grešku. Zato o Agrokoru nismo ovisni, ali da jesu gospodarska kičma, jesu – pojašnjava načelnik.
Na ime koncesije, Agrokor Općini godišnje plaća iznos od 150 do 200 hiljada konvertibilnih maraka. Prema slobodnim procjenama, svaka peta do deseta marka što na osnovi toga, što poreza na plaću i ostalih davanja slije se iz koncerna u općinski proračun, težak oko 6,5 miliona KM. Ramljak kaže da im se sve uredno podmiruje i da u ovom trenutku nemaju ni pfeninga nenaplaćenih potraživanja.
Strah od novog vlasnika
Milović raspolaže informacijom kako je Ivica Todorić i vrh Agrokora u jednom trenutku htio založiti kompletnu tvornicu za hipotekarni kredit u jednoj od banaka. – Sva je sreća za nas u Kiseljaku da se kriza ubrzala i nije mu prošao taj plan – veli Milović.
– Ne trebate biti velike pameti kako biste shvatili da bi i manja tvornica od današnje za Kiseljak bila skoro nenadoknadiv gubitak. Samo vam još u kasarni radi podjednak broj ljudi, ali je problem što od tamo sada po NATO-ovim standardima moraju na berzu rada otići svi vojnici stariji od 35 godina. Treći je naš ekonomski stup Sarajevo i zajedničke institucije. U mojoj ulici živi pet pomoćnika ministara, jer se Hercegovcima, pa čak ni Vitežanima ne isplati raditi za manje od 2 hiljade maraka.
Kada su na vidjelo izbile dubioze moćnog zagrebačkog koncerna, usporedo su krenule i priče o novom vlasniku punionice. Kao jedan od mogućih spominje se baš Coca-Cola, koja u obližnjem Blažuju ima svoju tvornicu. Drugi je potencijalni gazda Karlovačka pivara. –
Ipak, daleko je veća bojazan i u gradu i u njegovim strukturama ako bi došli Rusi ili Arapi. Prvi na krilima banaka kod koji se gazda naveliko zadužio, dok potonji kupuju sve živo u sarajevskom prstenu, a vode su im posebno na meti. Zato je šapa koju je hrvatska država preko “lex Todorić” stavila na Agrokor bila poput apaurina za Kiseljak.
– Jest da kapital nema boje, vjere ili nacije, jest da država nije neki Bogom dani poslodavac, ali ćemo Hrvatsku uvijek prije izabrati nego li Ruse ili Arape. Ako ne neko iz Hrvatske, onda neka barem bude iz Evropske unije. Ali bojim se da će se nas malo ili nikako pitati – rekao je na ispraćaju načelnik Mladen Mišurić Ramljak za Slobodnu Dalmaciju.
