Mačevalački klub Banjaluka: Džentlmenski sport za strpljive

Strpljenje, pažnja i koncentracija najvažnije su za uspješno bavljenje mačevanjem, smatra Senja Jakšić, voditelj Mačevalačkog kluba Banjaluka.

Strpljenje je najvažnije jer je ovaj džentlmenski sport sličan šahu: morate čekati protivnika da pogriješi, zbog čega će se, prema riječima Jakšića, nervozne osobe teško pronaći u ovom sportu.

Mačevalački klub Banjaluka osnovao je 2011. godine Italijan Giacomo Fanizza, a prije tri godine on je zbog nemogućnosti da napravi klub samoodrživim otišao u Zagreb. Članovi kluba našli su se pred dilemom da li da odustanu ili da se pokušaju organizovati i nastave trenirati. Tada je vođstvo klubom preuzeo Senja Jakšić, iako nikada prije toga nije uzeo mač u ruke. Od tada se mačevanjem bavi rekreativno i ponosan je na činjenicu da tokom tri godine nije ima nijednu sportsku povredu.

“Pravog trenera, certificiranog, nemamo, baš zbog toga što mačevanje u Bosni i Hercegovini nije pretjerano popularan sport i nema neku veliku tradiciju. Imamo dobru saradnju sa klubovima iz okruženja, uglavnom iz Hrvatske, pa nas, s vremena na vrijeme, posjete njihovi treneri ili mi odemo tamo. Odradimo prave treninge sa trenerima i onda vježbamo sami ovdje”, ispričao je Senja Jakšić.

Ekipa Anadolu Agency (AA) prisustvovala je jednom od treninga mačevalačkog kluba Banjaluka u jednoj od sala u gradu na Vrbasu.

Aktivnih članova kluba trenutno ima 12, a na treninge koji se održavaju petkom i subotom ih, u prosjeku, dolazi po sedam. Većinom su u pitanju srednjoškolci, učenici banjalučke Gimnazije.

Jakšić smatra da bi članova bilo i više da se većina zainteresovanih ne plaši cijena opreme potrebne za ovaj sport. Prvo pitanje prilikom interesovanja za mačevanje uvijek je: “Da li je skupo?”

“Mnogi imaju osjećaj da je u pitanju ekskluzivan i skup sport, što baš i nije tako”, rekao je Jakšić.

Objasnio je da njegov mlađi sin trenira fudbal, za koji se smatra da je relativno jeftin, a da na opremu potroši godišnje između 150 i 200 KM.

“Za 300 KM kupite opremu za mečavanje koju možete nostiti pet, šest godina”, rekao je Jakšić.

Kada je u pitanju oprema, osim mača, najosnovniji dio je maska koja štiti lice, zatim “plastron” koji, ukoliko ste dešnjak, pokriva desno rame, prsa i leđa. Preko plastrona nosi se jakna, a u opremu se ubrajaju i hlače i čarape.

“Bitno kod te opreme je što sva oprema mora biti certificirana, budući da je borilački sport u pitanju, odnosno imate komad metala s kojim se mlatite. Jakna i plastron služe tome da spriječe probijanje ako se mač slomi, odnosno nema više tip na vrhu ili zatupljenje nego postaje jako oštar”, rekao je Jakšić i dodao da su jakne napravljene od balističkog platna.

U sportskom mačevanju postoje tri discipline: mač, floret i sablja. U banjalučkoj školi omiljena je prva disciplina – mač gdje se boduje ubod u bilo koji dio tijela, dok se udarac mačem smatra nesportskim i može biti kažnjen sa žutim kartonom. Manji broj članova kluba prakticira i floret u kojem se koristi tanki, mekani, elastični mač, a meta je torzo protivnika.

“Za mač je oprema najpristupačnija, najdinamičnije je i relativno su jednostava pravila”, kazao je Jakšić.

Članovi kluba Banjaluka redovno treniraju s kompletnom opremom, kako ne bi došlo do povreda. Kažu da je u opremi vruće, ali da jakna i plastron nisu preteški.

Na pitanje koliko je važna fizička spremnost, objasnili su da je ona neophodna te da je potpuno drugačija od one potrebne za košarku ili fudbal.

Banjalučki mačevaoci za ovaj sport odlučili su se zato što je drugačiji, zato što je u pitanju dinamična borilačka vještina, a, prema riječima Jakšića, i zbog “šminke” koju ovaj sport nosi sa sobom.

Senjinog sina Marka koji ima 16 godina prije šest godina privuklo je upravo to što je mačevanje drugačije od drugih sportova.

“Ovaj sport je savršen spoj taktike, razmišljanja te same elegantnosti i brzine pokreta”, priča Marko Jakšić.

Drugi sportovi ga nisu pretjerano privlačili, a u mačevanju prije svake akcije mora se razmišljati šta se tačno želi postići, ponekad i tri-četiri poena unaprijed.

U Bosni i Hercegovini trenutno postoje tri mačevalačka kluba. Osim banjalučkog postoji i klub “Valter” u Sarajevu, a nedavno je osnovan i klub “Romanija” u Istočnom Sarajevu.

Nažalost, klubova je premalo da bi napravili Savez i da bi se, prema pravilima Svjetske mačevalačke federacije, mogli takmičiti na turnirima koji se boduju.

Bez obzira na to, bh. klubovi početkom ljeta organizovaće turnir, kako bi, između ostalog, pokušali riješiti pitanje izlaska na međunarodnu scenu.

Marko Jakšić jedan je od rijetkih bh. mačevalaca koji se takmiče. Pošto ima i državljanstvo Hrvatske registrovan je u klubu “Lokomotiva” iz Zagreba s kojim je osvojio bronzu na državnom prvenstvu Hrvatske u kategoriji kadeta u disciplini mač ekipno.

Na pitanje da li može očekivati da se problem odlaska na takmičenja uskoro riješi, Senja Jakšić je objasnio da je gotovo nemoguće da se desi da se osnuju još tri kluba u BiH u skorije vrijeme, ali da postoji mogućnost da mačevalački savezi iz zemalja regiona lobiraju da se BiH dozvoli da napravi grupaciju kao što je bio slučaj sa dva kluba u Makedoniji.