BiH traga za 109 ukradenih umjetnina

Centar protiv krijumčarenja umjetninama (CPKU) iz Tuzle zvanično je objavio Bazu podataka o ukradenim umjetninama u BiH na čijoj se pripremi i prikupljanju podataka radilo protekle dvije godine, a ovim je ona postala dostupna za sve zainteresovane, potvrdio je Feni predsjednik Centra Dženan Jusufović.

Baza je objavljena prije tri dana na web stranici Centra, a rad na njenoj pripremi trajao je dugo jer se radi o vrlo kompleksnoj problematici, a podaci se nisu mogli naći na jednom mjestu zbog komplikovane organizacije Bosne i Hercegovine te nepostojanja profesionalnog tima koji se bavi pitanjem krijumčarenja umjetninama.

Jusufović ističe da u sadašnjoj fazi Baza obuhvata 109 djela iz dviju institucija i privatne kolekcije. Radi se o djelima nestalim iz Međunarodne galerije portreta Tuzla, Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine i privatne kolekcije porodice Mulabdić.

Među djelima za kojim se traga, između ostalog, su i ona “Portret Meše Selimovića” Ismeta Mujezinovića i “Autoportret” Božidara Jakca nestala iz Međunarodne galerije portreta Tuzla, potom “Mjesečina na Ženevskom jezeru” Ferdinanda Hodlera, “Grob sv. Spiridona” grčkog majstora i “Savaot” italijanskog majstora koja su nestala iz Umjetničke galerije BiH, dok se od djela nestalih iz privatne kolekcije Mulabdić mogu izdvojiti “Magdalena” Đoke Mazalića i “Ženski akt” Petra Tiješića.

Izrada Baze podataka urađena je u saradnji s francuskom ambasadom u BiH koja je ujedno i partner projekta. Sadrži osnovne podatke o nestaloj umjetnini – ime autora, naziv djela, dimenzije, materijal i tehnika, godina nastanka, vlasništvo, vrijeme nestanka i datum podnošenja krivične prijave.

Od spomenutih 109 djela iz Baze, iz Umjetničke galerije su obuhvaćena 44 umjetnička djela sa svim podacima potrebnim za bazu. Inače se traga za 51 djelom, ali se u Bazu mogu uvrstiti samo podaci koji su dostupni od institucije. Iz Međunarodne galerije portreta Tuzla u Bazi se nalazi 61 djelo s podacima.

– U izvještaju iz 2011. godine nalazila su se 72 djela, ali se u proteklih pet godina pronašlo njih 11 te se nastavlja potraga za 61 djelom koje je obuhvaćeno u Bazi. Iz privatne kolekcije Mulabdić u Bazi su uvrštena četiri umjetnička djela za koja je podnesena i prijava. Iz drugih institucija kao što je Muzej istočne Bosne ili Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH čekamo da nam se dostave podaci koji su potrebni za Bazu – kazao je.

Jusufović napominje da će Baza biti dopunjavana kako CPKU bude dobijao prijave od institucija, privatnih kolekcionara ili građana. Smatra da je njen najveći značaj što je to prvi put u BiH da su na jednom mjestu objedinjeni podaci o nestalim umjetninama, od kojih veliki broj podliježe zaštiti kulturnog naslijeđa.

– Za sada se na Interpolovoj stranici za Bosnu i Hercegovinu traga samo za 14 umjetnina, a objavljivanjem ove baze imaćemo uvid u potragu za 109 djela. Baza će uveliko koristiti i za naše granične službe – ustvrdio je.

Kao izuzetno plodno tlo za krijumčarenje umjetnina zbog geopolitičkog položaja i politički kompleksne organizacije vlasti, BiH je visoko na listi zemalja jugoistočne Evrope na čijem području se, prema podacima Interpola, na svjetskom nivou realizira 6,3 posto te vrste ilegalne trgovine.

Nakon oružja, narkotika i ljudi, ilegalna trgovina umjetnina najzastupljenija je vrsta krijumčarenja u globalnom okvirima. Ta pošast nije zaobišla ni BiH, njeno je tlo izvorište, tranzit ali i odredište za takve umjetnine.

“Mračni period” za ovu vrstu kulturnih dobara nastaje s ratnim vihorom, ali i prvim godinama nakon rata kada su mnoga od njih, najviše umjetničke slike, nestala iz muzeja, galerija, javnih institucija i privatnih kolekcija. Nikada im nije uđeno u trag, uz pretpostavku da su u najvećem broju završila na crnom tržištu van granica BiH.

Krijumčari do umjetnina ne dolaze tipičnim načinom krađe, iako je zabilježeno i nekoliko takvih slučajeva, već je riječ o tzv. “krađi u bijelim rukavicama”. To, posebno u zemljama zapadne Evrope podrazumijeva da je u krađu uključena cijela struktura, primjera radi, muzeja – od rukovodioca, kustosa, kurira do naručioca “posla” ili diplomatskih predstavnika i slično.

Cijene ukradenih umjetnina su izuzetno visoke, jer mnogobrojni vlasnici kupuju ili naručuju krađe vrijednih umjetničkih predmeta kao zalog za budućnost. Stoga se najčešće selektivno kradu umjetnička djela za koja se zna da će im vremenom materijalna vrijednost porasti.

Istraživanjima CPKU-a utvrđeno je da se za neka umjetnička djela ili grupu djela izdvajali deseci hiljada eura. Nažalost, osim nanošenja štete prilikom krađe u materijalnom smislu, veliki je to gubitak i za bh. kulturno i umjetničko naslijeđe.