ANUBiH: Odbor za sociološke nauke o migracijama

Na Akademiji nauka i umjetnosti BiH održana je proširena sjednica Odbora za sociološke nauke, Odjeljenja društvenih nauka na kojoj je razgovarano o temi “Aktualne europske migracije i balkanski prostor”, saopćeno je iz Akademije nauka i umjetnosti BiH .

Proširenoj sjednici prisustvovali su članovi Odbora: akademik Ivan Cvitković, prof. emeritus Hidajet Repovac, prof. dr. Dino Abazović, prof. dr. Srđan Vukadinović i prof. dr. Braco Kovačević.

Sjednici su prisustvovali i gosti: doc. dr. Amila Ždralović, doc. dr. Mirza Emirhafizović, prof. dr. Nijaz Musabegović, doc. dr. Pavle Mijović, doc. dr. Valida Repovac Nikšić i doc. dr. Lejla Mušić.

Uvodno izlaganje o aktualnim europskim migracijama i balkanski prostor podnio je Srđan Vukadinović nakon čega je otvorena diskusija o aktualnim europskim migracijama i balkanskom prostoru.

U uvodnom izlaganju je istaknuto da su ekonomske i ratne okolnosti uvjetovale intenzivnije migracije u XX. i početku XXI. stoljeća. Pravac migracionog kretanja stanovništva se mijenjao. Početkom XX. stoljeća najviše se migriralo u prekomorske zemlje (samo su SAD, prije Prvog svjetskog rata, primile više od milion imigranata), da bi početkom ovog stoljeća to bile zemlje Europske unije. Samo u 2015. godini oko dva miliona imigranata boravilo je u zemljama Europske unije. Smjer migracija je uglavnom: Njemačka i zemlje Skandinavije što je i razumljivo s obzirom na ekonomsku moć i potrebu za radnom snagom u Njemačkoj i razvijenu tzv. „socijalnu državu“ u skandinavskim zemljama.

Te zemlje u migracijama vide šansu za svoj brži ekonomski razvoj (zadovoljavaju potrebu za novom radnom snagom). No, izbjeglička kriza u Europi povezana je i s krizom europskog identiteta i nepostojanjem utvrđene migrantske politike (kao što je, na primjer, ima Kanada, mada je upitno koliko je kanadski model primjenljiv u zemljama Europske unije).

Bilo je riječi i o mjestu i ulozi „balkanskih zemalja“, pa i Bosne i Hercegovine u rješavanju migrantskih problema. Bosna i Hercegovina je i sama zemlja iz koje se migrira (prema nekim istraživačkim rezultatima čak oko 80 posto ispitanika u BiH iskazuje želju za odlaskom), ali i zemlja preko koje se kreću migranti prema Europi (za sada, najčešće, ilegalnim putem).

U raspravi ukazano je na više problema vezano za migracije: od dva aspekta gledanja na migrantsku krizu (jedan iz perspektive iseljeničkih, drugi iz perspektive useljeničkih zemalja), do rodnog aspekta migracija (žene sociologinje su počele istraživati tematiku u vezi s migrantkinjama). Migracije izazivaju različitosti, od ekonomskih i političkih do demografskih. Ljudi bježe i iz „kvazi država“, zemalja s represivnim režimima. Pri tom ne postoji mehanizam kojim bi se regulirao migrantski proces. U „normalnim“ okolnostima migranti su, uglavnom, radno aktivno stanovništvo.

U „nenormalnim“ okolnostima među migrantima se javljaju i djeca, povećan broj ženskog stanovništva, osobe u starijoj životnoj dobi, itd. Pojedine zemlje prave selekciju imigranata iz „poželjnih“ (uglavnom europskih) i „nepoželjnih“ zemalja (SAD iz latinoameričkih zemalja, a neke europske zemlje iz muslimanskih, i sl.). I kada se prihvate migranti, otvara se niz pitanja: poznavanje domicilnog jezika kao preduvjet brže integracije u novo društvo, asimilacija i slično, navodi se u saopćenju koje potpisuje predsjednik Odbora, akademik Ivan Cvitković.