Jedna kriza svijesti ne znači da osoba ima epilepsiju

Klinika za neurologiju Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo (KCUS) danas je obilježila Svjetski dan podrške oboljelima od epilepsije tradicionalnim druženjem s pacijentima.

Cilj takvog okupljanja je podizanje svijesti cjelokupne javnosti o značaju podrške oboljelima od epilepsije, te o činjenici da se sa standardnim antiepilepticima ta bolest u 75 posto slučajeva uspješno liječi i da oboljeli od te bolesti imaju normalan životni vijek i normalno funkcionišu.

Epilepsija je jedno od najčešćih neuroloških oboljenja i predstavlja poremećaj funkcije mozga koji se očituje epileptičnim napadima – iznenadnim epizodama poremećene motorike, senzibiliteta, ponašanja, percepcije, a u određenom broju slučajeva i svijesti.

Šefica Klinike za neurologiju KCUS-a prof. dr. Jasminka Đelilović – Vranić kaže da kod nas nema tačnih podataka o broju oboljelih od epilepsije, te da ta bolest pogađa i djecu najmlađeg uzrasta, a uzrok mogu biti porođajne traume, metabolički poremećaji ili kod jednog dijela nasljedna komponenta.

Okidač za pojavu epileptičnih manifestacija (kriza svijesti) može biti i u slučaju držanja dijete ili nedovoljno sna, ali to ne znači i epilepsiju. U slučaju ponavljanja napada (dva ili više) vrši se opservacija, čime se ustanovljava uzrok bolesti, nakon čega se određuje terapija uz obavezan higijensko dijetetski režim koji podrazumijeva izbjegavanje dugotrajnog rada za računarom (mobitel, videoigrice…), i uredan način života.

Đelilović – Vranić naglašava da je za osobe s epilepsijom kod nas dostupna široka paleta lijekova koji se nalaze na esencijalnoj listi lijekova.

Direktorica discipline za nauku i nastavu prof. dr. Enra Suljić magistrirala je i doktorirala oblast epilepsije, a iz dugogodišnjeg iskustva zna da je tu bolest moguće držati pod kontrolom ako se redovno uzimaju antiepileptici i pridržava uputa liječnika.

Naglašava da se “Ljubičasti dan” obilježava kao dan podrške oboljelima s obzirom na to da su osobe s epilepsijom izložene stigmatizaciji i predrasudama.

Stoga se mora raditi na edukaciji, ne samo pacijenata i njihovih obitelji, nego i šire društvene zajednice. Osobe s epilepsijom su ravnopravni članovi društva koji mogu izvršavati redovne obaveze, uz određene mjere opreza. Ako se radi o određenim vrstama napada, moraju imati određeni higijensko dijetetski režim života.

Šefica Odjeljenja dijagnostike prim. mr. sc. dr. Nihada Subašić podsjeća da je epilepsija kroz historiju prolazila razne faze. Od babilonskih vremena kad je od 40 ploča, na njih pet zastupljena epilepsija; preko antičkog doba kad se o epilepsiji govori kao o svetoj bolesti; preko toga da se spominje kao demonska bolest u srednjem vijeku.

Upozorila je na značaj pravilnog odnosa obitelji prema djeci s epilepsijom, koji podrazumijeva razgovaranje o tome i izbjegavanje previše zaštitničkog odnosa prema djetetu.

– Neke ankete su pokazale da oko 60 posto adolescenata ne govori svojoj djevojci ili mladiću da imaju epilepsiju nego kažu da imaju nesvjestice. Spremni su o tome govorili kad odluče stupiti u brak ili pri zasnivanju zajedničkog života. Stoga je ponekad potrebna porodična terapija – poručila je.

Statistika pokazuje da čak 40 posto djece s epilepsijom ima probleme u školi zbog nerazumijevanja, a stopa nezaposlenosti među osobama s epilepsijom u Evropi je i dalje visoka. Smatra se da u svijetu više od 50 miliona ljudi boluje od epilepsije, a u Evropi oko šest miliona ljudi.

Na inicijativu devetogodišnje djevojčice Kasidi Megan iz Nove Škotske (Kanada), uz pomoć Nacionalne organizacije za epilepsiju, od 2008. godine obilježava se “Ljubičasti dan” kao dan podrške oboljelima i podizanja svijesti o epilepsiji. Svjetski dan podrške oboljelima od epilepsije “Ljubičasti dan” obilježava se 26. marta.