Kakvu vojsku EU može poslati na Balkan?
Veliki publicitet danas je dobila ocjena Carla Bildta da bi bilo dobro da se Evropska unija vojno angažuje na Balkanu. U autorskom tekstu objavljenom u internet magazinu Project Sundicate, utjecajni švedski i evropski političar, prvi Visoki predstavnik u BiH (od 1995. do 1997.) piše:
“Istovremeno s ubrzanjem procesa evropskih integracija, kako bi se riješio sve opasniji rizik konflikta na Balkanu, EU treba demonstrirati da posjeduje i volju i metode tako što će u region poslati svoje borbene grupe da izvode vojne vježbe. To bi poslalo moćnu poruku da njene vojne snage nisu tigar od papira, te da, osim riječi, ima još potencijala koje može upotrijebiti.”
Ovu mogućnost prvi put je, prošle godine, pominjao Valentin Inzko. On je, u intervjuu bečkom Kuriru, ocjenjujući da je stanje u BiH lošije no ikad (a kakvo je tek sad?), rekao da bi, ako se prilike ne smire, vojne snage EU mogle ući u Bosnu i Hercegovinu.
Realizacija jedne ovakve ideje, međutim, daleko je od realnosti. Jednostavno – Evropska unija ne raspolaže svojom vojskom, čak ni iole ozbiljnim trupama koje bi mogle krenuti u misiju kakvu zamišljaju Bildt i Inzko.
Sve što EU ima, to su tzv. Borbene grupe. Prva je formirana 2005. godine, ali ideja o njihovom umnožavanju nikad nije u potpunosti realizovana. Procjenjuje se da one danas broje svega 1.500–2.000 vojnika, sa vrlo skromnim naoružanjem. I što je još važnije: za 12 godina svog postojanja one nikad nisu bile u akciji!
Takve snage, ma koliko da na Balkanu “vježbaju”, kako to inicira Bildt, teško da bi ikome poslale “moćnu poruku”. One su, ipak, samo tigar od papira!
Ova ideja za pokušaj smirivanja krize u našem regionu odmah se može odbaciti kao potpuno nerealna. Štaviše, njenom brzopletom realizacijom mogla bi da se ponovi ružna istorija sa snagama Unprofora, pod čijom “zaštitom” je, između ostalog, počinjen i genocid u Srebrenici.
Takvih “moćnih poruka” možemo samo da se plašimo.
