Lanac Izetbegovićevih laži

Obistinile su se najgore slutnje. Na ovom portalu objavio sam 11. februara komentar pod naslovom: “Umjesto nove presude, novi skandal”, izražavajući bojazan da će se neslavno završiti pokušaj iniciranja novog suđenja Srbiji za zlo koje je pod njenom dirigentskom palicom počinjeno u našoj zemlji.

Nažalost, umjesto revizije, zaista smo dobili samo skandal. I to kakav – ogroman!

Ima li, uostalom, u politici i javnom životu išta skandaloznije od spoznaje da ste sudbinu jednog ekstremno važnog posla prepustili u ruke beskrupuloznog lažova, kakav se pokazao Bakir Izetbegović? On, ne samo da je skrivao istinu od javnosti, nego joj je neprestano servirao laži o statusu bivšeg agenta BiH pred Sudom u Hagu, Sakiba Softića. I  političkoj eliti, koju je sazvao u sarajevsku Vijećnicu, rekao je da sa tom formalnošću nema nikakvih problema – da je Softić naš punovažni zastupnik u sudskom procesu protiv Srbije.

Dodatni skandal sastoji se u tome da je Izetbegović u svoje laži upleo još niz ljudi, koji ovih dana treba da se crvene kao nikad u životu. Pitanje je, stoga, čime je Izetbegović “kupio” zavjereničku ćutnju pomenutog Softića, ali i kompletnog pravnog tima, sa četiri stranca, koji su tobože ozbiljno pripremali zahtjev za pokretanje sudske revizije u Hagu?

Zašto su, kad su znali limitirajuću činjenicu o statusu našeg bivšeg agenta, kao zaliveni ćutali i Izetbegovićevi kabinetski savjetnici u Predsjedništvu BiH? Zašto je, tek nakon što smo juče iz Haga dobili “odbijenicu”, progovorio i Refik Hodžić, bivši glasnogovornik Suda u Hagu, koji je znao da je Softić još prošle godine zvanično obaviješten da su njegove punomoći prestale da važe?

Zašto se u kolo laži uplela i Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Majke Srebrenice” te Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida? Sramnu ulogu je odigrala i Fondacija “Pravda za BiH”, preko koje su plaćane usluge Sakiba Softića i članova njegovog, već tada se znalo, nelegalnog tima, u zasad poznatom iznosu od 180.000 konvertibilnih maraka. Koliko li tek iznosi puni ceh?

Ozbiljan pad autoriteta ovim povodom je doživio i profesor Kasim Trnka, naš najugledniji pravni ekspert, koji je javno hvalisao kvalitet aplikacije koju su pripremili Softić i društvo. Na kraju, dio bruke pao je i na sve nas koji smo pružali zdušnu potporu zahtjevu za reviziju, na riječ vjerujući Bakiru Izetbegoviću i njegovim kategoričnim tvrdnjama da sa Softićevim statusom nema nikakvih problema.

Čime je Izetbegović “kupio” zavjereničku ćutnju Sakiba Softića i kompletnog pravnog tima, sa četiri stranca?

Ispalo je da ima. Ispalo je, štaviše, da su to svi pomenuti znali još prošle godine. Njihove laži i grijeh za neviđeni skandal time su dodatno uvećani. Pukla je bruka koja nema nikakve veze sa (ne)priznatom krivicom Srbije za genocid nad Bošnjacima, nego samo sa moralnom strukturom i stručnošću osoba koje su, u ime žrtava, preuzele odgovornost za provođenje čisto pravnih radnji potrebnih da ovaj predmet dospije na Sud.

Sad znamo da smo dva mjeseca bili taoci jedne organizovane grupe lažova. Najmanje što oni, nakon svega, mogu da učine, to je da se duboko izvinu Bošnjacima i kompletnoj javnosti, te da se povuku sa ozbiljnih funkcija koje vrše. Prvi koji to treba da učini je, naravno, Bakir Izetbegović, kolovođa skandaloznih laži i manipulacija.

Bošnjacima je u Predsjedništvu BiH hitno potreban pošteniji, časniji i sposobniji predstavnik, a Stranci demokratske akcije novi predsjednik. Ovaj sadašnji počinio je samoubistvo iz zasjede!

No, čemu su te krupne i naivne laži trebale da posluže? Na to nije lako, pa možda ni moguće, dati uvjerljiv odgovor. Blizu su možda ocjene, koje se već izriču, da je Izetbegović po svaku cijenu išao na produbljivanje ionako velike državne i međunacionalne krize, kako bi time prikrio svoje ogromne neuspjehe. On je i dosad, uostalom, za vlastiti politički ćar obilato zloupotrebljavao tragediju svoga naroda. Valjda je mislio da će mu i ovaj put taj lešinarski posao donijeti političku korist.

Moguć je još jedan Izetbegovićev motiv: da na odbijanju (jer drugačije nije ni moglo biti) Međunarodnog suda da žrtvi pruži još jednu šansu, otvori proces dosad najveće radikalizacije Bošnjaka. U toj funkciji može biti i njegova jučerašnja ocjena da se Bošnjacima “od mene pa nadalje, polako prelijeva čaša”, koja zvuči jako ratoborno i koja na svoj način najavljuje da bi naš najbrojniji narod mogao da se okrene potpuno drugačijoj politici.

Ako bi skandal sa neuspjelim pokretanjem novog sudskog procesa protiv Srbije trebao da prepuni neku čašu, onda je to ona Izetbegovićeva. Stoga bi, ukoliko mu je preostalo imalo časti, sam trebao izvući odgovarajuće zaključke i svoje političke pozicije prepustiti nekome sposobnijem, nekome ko će bošnjačkom narodu i Bosni i Hercegovini služiti s više znanja, truda, čestitosti, spretnosti, iskrenosti…

Nikad i ni u kom poslu jedan političar ovdje nije uživao takvu jednodušnu podršku kakvu je Bakir Izetbegović imao u operaciji “Revizija”. Red je, nakon sramnog fijaska, da pošteno prizna da je to povjerenje jeftino prokockao, i to na krajnje skandalozan, za ozbiljnog čovjeka nedoličan način.