Glavaš: Promoviranje BiH nije bilo jednostavno, ali je vrijedilo truda

Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine trenutno se nalazi na 28. mjestu FIFA-ine rang liste i jedna je od najboljih u regiji, ali put razvoja nacionalne bh. selekcije bio je težak s puno uspona i padova, radosti i razočarenja.

Nakon što je BiH proglasila nezavisnost 1992. godine, u ratom zahvaćenoj zemlji javila se potreba za organiziranjem samostalnog nogometnog saveza BiH, prije svega da bi se zaboravile ratne poteškoće i nastavio put dalje.

Akteri tog vremena, u ratom unesrećenoj državi, a nakon toga i u mirnodopskom vremenu u razgovoru za Fenu evocirali su uspomene u kratkim crtama o prvim koracima, na koji je način BiH uspjela da postane ozbiljna reprezentacija s mnogo poštovanja u Evropi i svijetu.

Prve utakmice u jeku rata su BiH bile humanitarnog karaktera koje su se igrale u inozemstvu, a igrači koji su bili ‘rasuti’ po Evropi su se rado odazvali, kako bi zaigrali za tada ‘novu’ reprezentaciju. U to vrijeme bilo je bitno odigrati bilo kakvu utakmicu radi promocije Bosne i Hercegovine.

U to vrijeme su za BiH nastupali između ostalih nekadašnji selektori BiH Safet Sušić i Blaž Slišković, kao i Enver Lugušić, Merdan Ibrahimović, Anto Jakovljević, Mirsad Baljić, Refik Šabanadžović, Suad Katana, Faruk Hadžibegić…

Krajem novembra 1995. nogometna selekcija Bosne i Hercegovine odigrala je prvu zvaničnu, međunarodnu utakmicu protiv Albanije u Tirani na stadionu Qemal Stafa, a domaćini su bili bolji rezultatom 2:0. U aprilu naredne godine, dvije iste selekcije odmjerile su snage na Bilinom polju u Zenici, što je bila prva zvanična na domaćem terenu bh. tima, a rezultat je bio 0:0.

Pod zastavom Bosne i Hercegovine igrali su Ismir Pintol, Vedin Musić, Ibrahim Duro, Muhamed Konjić, Senad Begić, Nedžad Fazlagić (Said Fazlagić), Esmir Džafić, Enes Demirović, Husref Musemić (Amir Osmanović), Asim Hrnjac, Almir Turković, dok je selektor bio Fuad Muzurović.

Prvi i dugogodišnji predsjednik NSBiH Jusuf Pušina kazao je da je Savez nastavio kontinuitet rada u 1992. godini nakon agresije na BiH.

– Međutim, to nije bilo međunarodno verificirano, što znači da nije imalo legitimitet. Sa svojim sam saradnicima nakon toga radio na pravnim aktima i verifikaciji. U tome mi je mnogo pomagala moja sekretarica Sedika Moco – prisjeća se Pušina.

Dodaje da se u tom periodu radilo na volonterskoj bazi, istakavši da je komunikacija bila loša, i da su se koristili satelitski telefoni, kojih je bilo malo, ali da se ipak uspio uspostaviti kontakt s FIFA-om, dok manje s UEFA-om. Nogometni savez BiH u FIFA-u primljen je 1996. godine, a dvije godine poslije i u UEFA-u, kada BiH postaje punopravni član te organizacije, kako stoji na zvaničnoj stranici Saveza.

– Mi smo već tada došli u poziciju da napravimo pravilnik jer tada u ratnom stanju svi igrači su bili slobodni, tada smo pokrenuli sve te aktivnosti jer smo 1994. bili posmatrači na kongresu FIFA-e u Chicagu, kada se igralo Svjetsko prvenstvo u SAD-u – kaže Pušina.

Poslije toga, dodaje, organiziralo se prvenstvo BiH, koje je bilo u Zenici i to je bio jedan od preduvjeta da se dobije legitimitet. Održane su skupštine u Zenici i Mostaru i napravljeni akti da bi aplikacija imala puni kapacitet i već 1995. godine su imali nekoliko prijateljskih utakmica.

– Utakmica protiv Albanije nam je otvorila sve puteve u FIFA-u i UEFA-u. Kada smo skupljali igrače bilo je odgovora: ‘zar da igram za zemlju koje nema i slično’, ali se nismo obazirali na to nego utirali put koji je doveo do kvalifikacija za svjetsko prvenstvo što je je izvanredno dostignuće – govori Pušina.

Dodaje da je NSBiH bio probosanski i zahvaljući tome je pobrao sve simpatije evropske i svjetske javnosti.

Sjeća se prijateljske utakmice protiv Italije u novembru 1996. kada je bh. selekcija slavila protiv tadašnjih viceprvaka svijeta s 2:1, nakon što je u prvoj zvaničnoj kvalfikacijskoj utakmici u Kalamati izgubila od Grčke 3:0, a potom u Bologni od Hrvatske 4:1 u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 1998. godine.

Poslije Italije, BiH je odigrala i prijateljsku utakmicu protiv tadašnjih aktuelnih prvaka svijeta Brazila u Manausu, gdje je izgubila s 1:0, golom Ronalda.

– Italija je otvorila Sarajevski aerodrom, to je prvi civilni let, a s aspekta sigurnosti to je bilo prilično opasno, ali oni su tada došli sa zvijezdama. Ali da vam kažem nešto, mi nismo na utakmici s Albanijom imali svoje dresove, nego smo ih kupovali u Zagrebu, nismo imali štucne, ja sam kupio dvije lopte. Albanci su nam dali štucne. To su bile dječije bolesti koje kroz koje smo mi tada prolazili – prisjetio se Pušina.

Selektor BiH koji je bio na klupi reprezentacije BiH na utakmici protiv Albanije Fuad Muzurović ističe da je situacija prije i u pripremi tog meča bila teška, ali je bio vrlo bitan za odlazak na kvalifikacije za SP u Francuskoj 1998. godine. Također je bilo mnogo problema doći do Tirane.

– Moglo se komunicirati samo putem satelitskih telefona. Pokušao sam na taj način nešto da uradim, ali igrači su se odazvali a nisu bili obavezni da dođu jer nije bilo termina za njih koji su po Evropi igrali. Tako da smo pokušali s igračima koje smo imali u Bosni. Kada smo došli u Zagreb bilo nas je devet. Tada su bili predsjednik NSBiH Jusuf Pušina i Stjepan Kljuić – govori Muzurović.

Međutim, ističe, prvobitna želja je da se utakmica igra protiv Hrvatske.

– Mi smo otputovali u Zagreb, ali bilo je problema u vezi s amblemima, himnom, dresovima… Postavljeni su neki uslovi, a nismo udovoljili tim zahtjevima, tako da je to propalo. Međutim, naši prijatelji iz Albanije su nas itekako prihvatilili i mogu reći da im dugujemo veliku zahvalnost da će naša reprezentacija nakon toga biti u grupi s Grčkom, Hrvatskom, Danskom i Slovenijom – precizirao je Muzurović.

Dodaje da igrači, koji su uz silne napore došli i odigrali tu utakmicu, a koja je bila historijska za BiH, zaslužuju apsolutno poštovanje, što su uspjeli doći do glavnog grada Albanije.

– Podsjetit ću vas na jedan momenat kada sam Husrefa Musemića sreo u Zagrebu i pitam ga: ‘znam da nećeš više da igraš ali održavaš na neki način kondiciju trebao bi jedno poluvrijeme odigrati. Odgovara mi: ‘slažem se ako budem da mogao izdržim’. Odigrao je jedno poluvrijeme izvanredno – sjeća se tadašnji bh. selektor.

Nekadašnji reprezentativac Vlatko Glavaš kaže da svaki put kada s kolegama razgovara u vezi s početnim koracima reprezentacije BiH, sjete koliko je zapravo bilo komplikovano u tom periodu, jer su mnogi igrali u klubovima u inozemstvu.

Smatra da promoviranje BiH nije bilo jednostavno, ali ipak vrijedno truda.

– Da bismo došli u priliku da odigramo neku utakmicu trebali smo se jako potruditi pa doći na te neke destinacije. Meni to nije bio problem, ali mogu reći da kada smo se trebali ponovo skupiti da igramo za BiH, jer mi tada nismo bili u zemlji, ta želja je bila još veća – kaže Glavaš.

Optimist je kada je u pitanju budućnost nacionalne selekcije, istakavši da se mnogo napredovalo.

– Razlika sada sigurno postoji, jer smo otišli na veliko takmičenje i ona su neophodna za našu državu, kada pričamo o reprezentativnom nivou. Godine 1994. nismo imali ni garniture dresova, sada imamo jednog Edina Džeku, imali smo Sergeja Barbareza, Hasana Salihamidžića, sad imamo Miralema Pjanića, imamo mnoge igrače koje vrijede mnogo, ali tada je to bilo amaterski jer se tražio put postojanja naše države BiH – pojašnjava Glavaš.

Dodaje da mu je drago da je Nogometni savez BiH napravio jedan iskorak, ističući da u BiH i van nje ima mnogo mladića koji će biti nove Džeke, Pjanići, Barbarezi…

Aktuelni selektor najbolje nogometne selekcije BiH Mehmed Baždarević bio je kapiten na prvoj kvalifikacijskoj utakmici protiv Grčke u Kalamati. Smatra da su mnoge osobe i igrači koji su učestvovali u stvaranju današnje reprezentacije zaboravljeni i da zaslužuju više pažnje i poštovanja.

– To su bile jake stvari, ne smijemo to zaboraviti, a poslije toga je došao kvalifikacioni ciklus koji je rekao bih dosta amaterski, jer nismo mogli odigrati svoju prvu na svom terenu, a nismo imali dovoljno uslova, sponzora i dosta toga, ali mislim da se reprezentacija čak mogla i plasirati – pojašnjava Baždarević.

U tom momentu, kaže, nije se mnogo mislilo na rezultate nego na promociju države Bosne i Hercegovine i da su svi momci bili izuzetni s ponašanjem, igranjem i zalaganjem.

– To su stvari gdje ima puno emocija i simbolike za sve nas koji smo učestvovali u tom periodu. Bio sam počašćen da budem kapiten. Sretan sam da sam zbog toga. Grčka je naša sudbina, moramo ih shvatiti ozbiljno, pošto igramo na istim prostorima da ćemo se sretati, vidjet ćemo da li ćemo imati sreće u tim prvim nije bilo – zaključio je selektor reprezentacije BiH.

Nogometna reprezentacija BiH najveći uspjeh ostvarila je plasmanom na Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine. Od svojih samih početaka reprezentaciju i NSBiH je pratio surov put u ratom zahvaćenoj zemlji, ali nakon više od dvije decenije od nastanka, kada igrači nisu imali osnovne uvjete za igru, selekcija BiH respektabilan je protivnik svakom nacionalnom timu, kako na Starom kontinentu, tako i u svijetu. To je u nekoliko navrata i dokazala. To najbolje znaju velikani poput Belgije, Portugala, Španije, Francuske, Grčke i Italije.