EU kritikuje Trumpa, a podiže zidove srama na svojim granicama

Zvaničnici Evropske unije oštro kritikuju antiimigrantsku politiku američkog predsjednika Donalda Trumpa i njegovu najavu izgradnje zida na granici sa Meksikom, a istodobno se u toj Evropskoj uniji već nalazi 12 zidova podignutih bodljikavom žicom na granicama kako bi se Evropa “zaštitila“ od dolaska izbjeglica koje bježe od ratova, siromaštva i nasilja koja su zahvatili njihove domovine.

Trumpova najava izgradnje zida na granici sa Meksikom i odluka o privremenoj zabrani ulaska u SAD za državljane sedam većinski muslimanskih država naišla je na oštre kritike u SAD-u i cijeloj međunarodnoj zajednici.

Oštre kritike upućuje i zvanični Brisel iz kojeg je evropska komesarka za vanjsku politiku i sigurnost Federica Mogherini poručila da se nikome ne smiju oduzimati prava i slobode zbog njegovog mjesta rođenja, niti po vjerskom, etničkom ili bilo kojem drugom porijeklu.

“Svi smo mi ljudi i to je naš identitet. Mi smo oni koji slave kada se ruše zidovi razdvajanja“, kazala je ranije Mogherini i američkom predsjedniku Trumpu poručila da će izgradnjom zida na granici sa Meksikom svoju zemlju pretvoriti u “zatvor“.

Evropski parlament je održao posebnu sjednicu na kojoj je raspravljano o Trumpovim kontraverznim odlukama, a lideri političkih grupa su tom prilikom Trumpa otro kritikovali i nazivali “diskriminatorom“ i “razdvajačem“.

Bez obzira na kritike koje na račun Trumpove politike upućuju sve institucije Evropske unije, ta ista Unija već provodi politiku koja se ne razlikuje od onoga što Trump najavljuje. Iako komesarka Mogherini tvrdi da je EU protiv i da ne gradi zidove razdvajanja, EU je podigla zidove bodljikavom žicom i to je javnosti poznato. Tri takva zida se nalaze u Mađarskoj, dva u Španiji i po jedan u Bugarskoj, Grčkoj, Francuskoj, Austriji, Sloveniji, Estoniji i nečlanici Unije Makedoniji.

Svi ti zidovi na granicama podignuti su s ciljem zaštite Evrope od dolaska migranata iz zemalja zahvaćenih ratom, siromaštvom i nasiljem.

Prvi zid na granici podigla je Španija još 1993. godine i njime ogradila svoju teritoriju Septe na afričkom kontinentu. Prvobitno se radilo o 8,4 kilometra bodljikave ograde koja je bila visoka 3 metra, a koji je 2005. godine povećan na 11 kilometara ograde visoke šest metara.

Izgradnju tog zida u punom iznosu od 33 miliona eura platila je Evropska unija, a na ogradu su instalirani i specijalni sistemi nadzornih kamera. Veliki broj afričkih migranata povrijeđen je pri pokušaju prelaska preko ili provlačenja kroz tu ogradu.

EU je potom podigla sličan zid i na granici u mjestu Melilla, a sa druge strane tu ogradu čuvaju marokanske snage sigurnosti. I taj zid ima namjenu da zaustavi migrante iz siromašne subafričke regije na putu ka Evropi.
Grčka i Bugarska na isti način od 2012.godine podižu bodljikavu žicu na granici sa Turskom. Takav zid je izgrađen duž 146 kilometara bugarsko-turske granice.

S ciljem zaustavljanja migranata na takozvanoj “balkanskoj ruti“ bodljikave ograde su podignute i u Makedoniji i to na granici sa Grčkom, na kojoj su uz to angažirane i makedonske snage sigurnosti.

Kao jedan od najglasnijih protivnika dolaska izbjeglica u Evropu, Mađarska je na svoju granicu sa Srbijom i Hrvatskom počela podizati ograde prije dvije godine. Mađarska je prvo zatvorila 175 kilometara dugu granicu sa Srbijom postavljajući tri metra visoku ogradu, a kada su migranti krenuli ka Hrvatskoj, to je učinila i duž 120 kilometara granice sa tim susjedom. Glavni savjetnik mađarskog premijera Gyorgy Bakondi je krajem prošlog mjeseca najavio da će mađarska granica biti dodatno “osigurana“ nadzornim sistemima i podizanjem “još viših i još dužih ograda“.

Slovenija i Austrija, još dvije zemlje na ruti kojom migranti pokušavaju doći do zapadnoevropskih metropola, su također podigle žičane ograde kako bi zatvorile tu rutu koja se u javnosti naziva “putem nade“.

Francuska je takvu ogradu podigla na granici sa Velikom Britanijom, a Estonija je to učinila kako bi spriječila dolazak migranata iz pravca Rusije.

Pored nabrojanih fizičkih zidova i barijera na granicama, Evropska unija je podigla i mnoge simbolične zidova u vidu sporazuma sa susjednim zemljama o zajedničkoj borbi u zaustavljanju migrantskog vala. Tako je zvanični Brisel po hitnom postupku odlučio “oživiti“ proces priključivanja Turske koji je bio faktični zamrznut prije migrantske krize.

Potpisivanjem sporazuma sa Afganistanom, EU planira u tu, još uvijek kriznu i sukobima zahvaćenu zemlju, vratiti 80.000 migranata. Od kraja prošle godine, EU je takve sporazume počela krojiti sa afričkim zemljama. Tako će uz finansijsku podršku vladama vraćati migrante u Nigeriju, a odnedavno i Libiju.

Ista ona Evropa koja oštro kritikuje Trumpa za “obespravljivanje“ imigranata i izbjeglica, istodobno to čini nehumanim odnosom prema tim ljudima u kampovima na njenom tlu.

Holandski premijer je samo jedan od primjera političara koji slove da vode umjerenu i liberalnu politiku, a podsjećamo da je tokom predizborne kampanje poručio muslimanima, koji se zbog vjerskih razloga ne rukuju sa ženama, da se “ponašaju normalno ili idu iz Holandije“. I takvih nevidljivih zidova za imigrante u Evropi je pregršt.
Javnost je upoznata i sa nehumanim uvjetima u kojima su bili migranti u francuskom kampu u Calaisu i koji je nazvan “džunglom“. Policija je uklonila taj kamp, a po toj formuli uklanja brojne kampove i oko Pariza.

Prije dva dana je čelništvo Evropske unije donijelo odluku da se pojačane kontrole granica nastave i naredna tri mjeseca.

Podizanje granica na vlastitim, a kritikovanje Trumpa zbog najava takvog čina se može okarakterizirati jedino kao dvolična politika Evropske unije.

Uprkos ponovljenim upitima, komesarka Mogherini nije odgovorila na upite novinara AA o postojanju bilo kakve inicijative za uklanjanje zidova na evropskim granicama.