Stjelja o poeziji Ahmeda Jesevija i magazinu za kulturnu raznolikost

Izdavačka kuća “Utopija” iz Beograda nedavno je objavila prijevod izbora iz čuvenog djela sufijske književnosti “Divân-i Hikmet” (“Knjiga Mudrosti”) turskog pjesnika i sufije Hodže Ahmeda Jesevija (Sajram, 1093. – Turkistan, 1166.), koji je uradila pjesnikinja i prevoditeljica Ana Stjelja.

Ova knjiga pod naslovom “Glas ašika” ima za cilj da kroz izbor od dvadeset pjesama predstavi poetsko stvaralaštvo Ahmeda Jesevija koji se smatra jednim od prvih turskih pjesnika, ali i začetnikom jednog od prvih organiziranijih derviških redova, odnosno tarikata, čije se pristalice po njemu nazivaju jesevije.

Prijevod koji je uradila Ana Stjelja je raritet jer Jesevi dosad nije bio prevođen na bosanski/hrvatski/srpski jezik.

Stjelja u razgovoru za Fenu kaže da poezija Ahmeda Jesevija spada u istinske bisere sufijske književnosti, te da se taj autor smatra jednim od prvih turskih pjesnika a njegovo djelo “Divân-i Hikmet” odnosno “Knjiga Mudrosti” predstavlja jedno od prvih poetskih djela pisanih na turskom jeziku.

– Hodža Ahmed Jesevi najčešće se navodi kao poetski uzor mnogih turskih (turkijskih, srednjoazijskih) pjesnika poput velikog sufijskog pjesnika Junusa Emrea u čijim se stihovima može naći trag Jesevijevog poetskog izraza. Ahmed Jesevi je pisao poeziju kakva se do tada nije pisala na turskom jeziku. U njegovoj poetici, sasvim opravdano, dominira islamski utjecaj, veliko poštovanje proroka Muhameda ali i klasične sufijske ideje i poruke o ljubavi prema Bogu (Uzvišenom Alahu) i poniznosti pred njim. Izbor iz djela “Divân-i Hikmet” pod naslovom “Glas ašika”, jedan je od pokušaja da se poetsko stvaralaštvo Ahmeda Jesevija predstavi čitaocima u Srbiji i regionu – navela je.

Stjelja podsjeća da naučni istraživači iz oblasti sufizma navode da je upravo Jesevi bio taj koji je utro put sufizmu u Turskoj te da je od Anadolije načinio stjecište brojnih derviških redova koji su se u kasnijim vijekovima razvijali na ovom prostoru.

– Pojavom Ahmeda Jesevija sufizam u Turskoj dobija svoje utemeljenje. Derviški red ili tarikat pod nazivom jesevije jedan je od prvih organizovanijih tarikata stvorenih na temelju učenja Ahmeda Jesevija. Time ovaj derviški red postaje prvi autohtoni turski tarikat čiji će se uticaj proširiti na cijeli turkofoni svijet, ali i na tarikate potekle s arapskog podneblja – ističe ona.

Pojašnjava da su jesevije prateći svog osnivača i duhovnog učitelja nastojale da se drže određenog sufijskog učenja (melameta) tako što su prije svega iskazivale prezir prema licemerju, držeći se isključivo ispravnog Božijeg puta oličenog u lijepom vaspitanju, ponašanju i činjenju dobrih djela, a naročito brigom o siročadi i siromašnima. Osnivač tarikata Ahmed Jesevi živio je skromno, kao pobožni i posvećeni musliman, tome u prilog govori i podatak da je u 63. godini u svojoj kući iskopao podrum u kome je živio do kraja života. Smatrao je da je sramno hodati zemljom nakon godina života koje je prorok Muhamed imao kada je umro.

Ana Stjelja je i osnivačica i urednica regionalnog magazina za kulturnu raznolikost “Alia Mundi”.

Kako kaže, ideja da se pokrene regionalni magazin koji će promovirati kulturnu raznolikost rodila se iz svojevrsnog bunta ali i snažne želje da se progovori o raznolikosti i tako uspostavi kulturni most, prije svega s narodima u regionu, ali i svijeta.

– U vremenu kada se štampani časopisi masovno gase, kada se sve manje progovara o kulturi a posebno o kulturnoj baštini i njenom očuvanju, te u vremenu kada raste nivo netolerancije i ksenofobije, bilo je neophodno napraviti neki korak i promijeniti ugao gledanja – kazala je.

Naglašava da je, kao neko ko se čitav svoj život susretao s različitim narodima i kulturama, imajući priliku da s nekima od njih razvije prijateljstvo i da ih bliže upozna, te kao neko ko je učio strane jezike i dosta putovao, osjećala ličnu odgovornost da makar pokuša dati skromni doprinos u promoviranju ideja o kulturnoj raznolikosti.

– Željela sam pokušati skrenuti pažnju na svu ljepotu kultura koje postoje na ovom svijetu te da ta činjenica nipošto ne treba da se zanemari i zapostavi – ustvrdila je Stjelja.

Kad je riječ o kulturnoj sceni u regionu u koju i kroz uređivanje magazina ima uvid, Ana Stjelja kaže da koncepcija magazina omogućava predstavljanje raznih umjetnika i kulturnih uposlenika (i institucija) koji su se bar u jednom dijelu svog rada dotakli teme kulturne raznolikosti, odnosno drugih i drugačijih.

– Magazin će nastojati, između ostalog, da predstavi i književnu scenu regiona koja u potpunosti oslikava nas, narode s prostora bivše Jugoslavije i Balkana. Mi posjedujemo nešto što drugi narodi nemaju, a to je veoma izražen stvaralački dar, uz izraženu potrebu da taj dar i iskažemo, ma koliko to u datom trenutku bilo teško ili nailazili na poteškoće – istaknula je.

Smatra da je književna scena Srbije i regiona veoma sadržajna pa da pulsira nevjerovatnom stvaralačkom energijom.

– U potpunosti je raznolika žanrovski i tematski, te i sama šalje poruku o kulturnoj raznolikosti, kao uostalom i magazin “Alia Mundi” koji sam pokrenula – podvukla je Stjelja.

Ana Stjelja rođena je 1982. godine u Beogradu. Diplomirala je na Filološkom fakultetu u Beogradu na Katedri za orijentalistiku – Grupa za turski jezik i književnost. Magistrirala je 2009. na Filološkom fakultetu u Beogradu – smjer Nauka o književnosti, a doktorirala 2012. na Filološkom fakultetu u Beogradu.

Bavi se pisanjem poezije i haiku poezije, kao i prevođenjem poezije i proze s engleskog, španskog, portugalskog i turskog jezika. Piše i kratku prozu i putopisne eseje, bavi se likovnim stvaralaštvom i dizajnom knjiga. Dobitnica je nekoliko nagrada iz oblasti poezije i esejistike.