Kako je HDZ početkom devedesetih htio Velež preimenovati u Zrinjski
Ludilo koje i danas na neki način živi u Mostaru, u gradu na Neretvi započelo je u proljeće 1993, s tim što su se sivi oblaci nad gradom počeli nadvijati i godinu, dvije ranije. Do tih dana prosperitetan grad u kojemu su se primjerice proizvodili avioni i u kojemu je svako drugi stanovnik bio zaposlen, imao je dva simbola – Stari most i Velež.
Dolazak demokartije i višepartijskog sistema donijeli su mnoštvo noviteta, te duboku podijeljenost kojoj je u velikoj mjeri kumovao i nesretni hrvatsko-bošnjački sukob iz 1993. U nezavisnoj Bosni i Hercegovini svoj rad obnovio je i Zrinjski, koji već dvije decenije svoje utakmice igra tamo gdje je do tad igrao spominjani Velež.
I dok se navijači trenutnog lidera na tabeli Premijer lige diče činjenicom da je njihov klub osnovan još 1905, uračunljivi svjedoci s početka devedesetih pamte i inicijativu da se FK Velež preimenuje u NK Zrinjski. Veležov hroničar, dugogodišnji klupski sekretar Enes Vuković sačuvao je novinski tekst u kojemu se između ostalog govori o tomu.
Tekst objavljen 1991. govori o ideji stranaka da Velež promijeni ime, boju dresa i grb, što je dovelo do protestnog mitinga navijača na stadionu Pod Bijelim brijegom.
“Velež ne može postati ni Zrinjski, ni Đerzelez, ni Obilić. Ko želi neka formira klubove pod tim imenima, ali neka naš Velež ne diraju“, pisalo je u pismu navijača koje je pročitano Upravi te večeri Pod Bijelim brijegom.
Na skupu su govorili narodni heroj Meha Trbonja, novinar i književnik Alija Kebo, predstavnik navijača Tahir Delić, dok se također pismom obratio Sula Rebac koji zbog bolesti nije bio u mogućnosti prisustvovati sastanku.
