Kako je kupus iz Hašana pokorio bivšu Jugoslaviju

Đurica Ćuk je najveći poljoprivredni proizvođač u selu Hašani, koje se nalazi u sastavu opštine Krupa na Uni, a u proizvodnju koja se odvija na velikom gazdinstvu uključena su i njegova dva sina sa kompletnim porodicama.

Ćukovi posjeduju šest traktora, pet kamiona, dva kombajna i svu ostalu neophodnu mehanizaciju, te obrađuju više od 180 dunuma zemljišta na kojem siju pšenicu, kukuruz i ostale kulture. Najveći su proizvođači mlijeka u čitavom kraju, a sem krava bave se uzgojem svinja, ovaca i koza. Poljoprivredne proizvode plasiraju na tržištu Bosanske Krupe, Novog Grada i Sanskog Mosta, dok mlijeko koje proizvedu otkupljuje mljekara iz Kozarske Dubice, pišu Nezavisne novine.

“Svi živimo dobro od poljoprivrede, ali se mora vrijedno raditi. To je posao koji zahtijeva aktivnosti od jutra do mraka, ali se na kraju sve uloženo višestruko vrati”, kaže ovaj domaćin. Ističe kako su Hašani, sem kao rodno mjesto velikog književnika Branka Ćopića, također poznati po proizvodnji kupusa, koji izuzetno dobro rađa na ovim prostorima.

“Zanimljivo je da kupus odlično uspijeva na području Hašana, dok već u susjednim selima to nije slučaj. Proizvodimo ga na veliko i prodajemo u okolnim gradovima, gdje je vrlo tražen. Uzgaja se na potpuno prirodan način, što doprinosi njegovom kvalitetu. Uglavnom, radi se o zdravoj hrani sto odsto”, tvrdi Ćuk.

Dodaje kako je malo poznato da se kupus s ovih prostora, zahvaljujući tzv. osmoj ofanzivi, kada su podgrmečki seljaci nakon okončanja Drugog svjetskog rata kolonizovali vojvođanske ravnice, raširio prostorima bivše Jugoslavije.

“Hašanci su tada u Vojvodinu donijeli i svoj čuveni kupus, koji se sada tamo uzgaja. Malo je poznato da čuveni kupus iz Futoga, u stvari, porijeklo vodi baš iz Hašana”, kaže Ćuk.

Uz smijeh nam pokazuje “veseli stroj”, kako odmila naziva kotao za pečenje rakije, ističući kako posjeduje šest takvih primjeraka. Kaže kako proizvodnja rakije također predstavlja značajan izvor prihoda za njegovo domaćinstvo.

“To je tradicija u našem kraju jer voće izuzetno dobro uspijeva. Naša šljivovica je nadaleko poznata i mogu vam reći da sve što proizvedem – prodam na tržištu, najviše na pijacama”, kaže Ćuk.

Na kraju kaže kako mu je žao što mladi napuštaju sela i što ona ostaju pusta jer je uvjeren kako se, uz malo truda i odricanja, u njima može lijepo živjeti, a dokaz tome su njegovi sinovi i njihove porodice.