Kriza vlasti u SAD: Ni predsjednik nije što je nekad bio!?

Otkako je Donald Tramp (Donald Trump) preuzeo ključeve Bijele kuće, sve oči svijeta uprte su u njega. Ništa čudno – naviknuti smo da novi predsjednici u ponečemu koriguju svoje prethodnike, da se politika vodeće planetarne sile manje ili više zaokreće u nekim globalno važnim pitanjima.

Ovaj put je ta pažnja, čini se, mnogostruko uvećana. Tramp je najavio promjene koje, po svojoj širini i dubini, nadmašuju sve dosad viđeno. Razloga za oprez ima maltene svaka država svijeta.

Početak Trampovog mandata, međutim, izbacuje na površinu i jednu veliku novost: krizu američke vlasti, kombinovanu sa elementima društvenih tenzija kakve u modernom vremenu smjena u Bijeloj kući nije proizvodila.

Prethodni predsjednik, na primjer, nikad nije radio ono što danas radi Barak Obama (Barack Obama). Stiče se utisak da on želi da postane lider opozicije novom šefu američke države te da se nametne kao vođa svojevrsnog pokreta koji sanja o tome da što prije prekine Trampov mandat.

U tom svojevrsnom pokretu, koji je već proveo na stotine velikih protestnih okupljanja i izrodio na desetine peticija, bitnu ulogu imaju i organi vlasti, odnosno tzv. pravna država. A ona je od prvih Trampovih predsjedničkih dana ušla u krupne razmirice i otvorene duele sa novom administracijom.

Svijet se duboko uznemirio nad Trampovom ekspresno donešenom odlukom da ulazak u SAD onemogući građanima sedam država sa dominantno muslimanskim stanovništvom. Amerika se, međutim, zamislila i nad očiglednom sklonošću svog novog lidera da krupne odluke donosi bez poštovanja procedura, ali i slova važećih zakona. Predsjednik u SAD ima ogromna ovlaštenja; no, da li i tolika kakva sebi nastoji da prigrabi Tramp?

Sud u Sijetlu u petak je donio odluku kojom se obustavlja važenje pomenute Trampove zabrane. Aviokompanijama je poručeno da se nastavi raditi kao da Trampova odluka ne postoji.

Izjašnjenje Ministarstva pravde SAD, koje je saopštilo da neće tražiti hitno stopiranje ove presude, uprkos sugestiji Bijele kuće da to učini, na svoj način potvrđuje da je sudac Džejms Robart pravilno protumačio zakonske odredbe.

Teško je prognozirati šta će dalje da se dešava, jer Tramp od svoje nakane ne misli odustati. Njegov kabinet tvrdi da je dotična predsjednikova zabrana “zakonita i adekvatna”.

Tako je Donald Tramp, umjesto prve velike pobjede, u svojoj zemlji doživio prvi poraz. A ko zna kakva je sudbina još nekih njegovih dramatičnih političkih inovacija, od ideje sa gradnjom zida na granici sa Meksikom, do ukidanja Obaminog sistema zdravstvene zaštite, na koji se Amerika već navikla, a koji se Trampu ne dopada. Tu su i moguće krupne posljedice ukidanja Obaminog zakona kojim je, prije osam godina, uspostavljen veći državni nadzor nad poslovanjem banaka i nad tržištem novca.

Američki predsjednici uvijek su morali podjednaku pažnju da poklanjaju i međunarodnim i unutrašnjim poslovima. Prilično uhodani kućni red u SAD, bez naročito krupnih nesuglasica, pogotovo ne dramatičnih, šefu Bijele kuće omogućavao je da ležernije upravlja svjetskim poslovima.

Sad je to, međutim, dovedeno u pitanje. Čini se da će u vlastitoj kući Tramp imati ozbiljnih problema da dobije podršku za svoje globalne zamisli, od borbe protiv terorizma (kojom je motivisao podizanje rampe za ulazak muslimana iz sedam država) do korekcije odnosa sa Rusijom, koju je takođe najavio, a koja se kosi sa politikom prethodne predsjedničke administracije. Upitno je da li Tramp uživa i potporu za zatezanje užeta sa susjednim Meksikom, kojem je već zaprijetio i svojevrsnom vojnom intervencijom.

Donald Tramp ne liči na čovjeka koji se lako povlači, bez obzira na otpore koje doživljava. Američke institucije vlasti su, s druge strane, odmah pokazale da zbog pojedinca, makar on bio i predsjednik države, ne misle žrtvovati svoj dugo i mukotrpno građeni ustavni i pravno-politički poredak. Predsjedniku je sve dopušteno, ali uz strogo uvažavanje institucionalnog okvira američke države.

Prvim reakcijama na Trampovu sklonost da se ponaša kao slobodni strijelac sistem je pokazao svoju snagu. Sudeći po medijima, aktivističkim organizacijama tzv. civilnog sektora i brojnim demonstracijama protiv politike koju zagovara novi predsjednik, mnoge Trampove bitke biće vrlo neizvjesne. Posljedično će se narušavati i uhodani kućni mir, po kojem su SAD važile za najstabilniju zemlju svijeta.

Stoga neće biti nikakvo iznenađenje ako Trampov mandat, o kojem se trenutno najviše razmišlja iz ugla posljedica koje će izazvati u svijetu, postane značajniji po unutrašnjim, političkim i društvenim trvenjima u SAD.

Amerika je Trampa izabrala, ali je jako upitno da li će pristati da on, takav kakav jeste, bude – Amerika!