Vlastimir Mijović
Bosanskom loncu fali rumunski začin
Svjesna trenutne građanske nemoći, vlast ne preduzima ništa ozbiljno na otklanjanju uzroka narodnog nezadovoljstva
Sa stanjem u Rumuniji naša javnost nije dobro upoznata, ali nam je – povodom trodnevnog talasa protesta na kojim se samo u Bukureštu znalo okupiti i po 200 hiljada ljudi – sve jasno. Građanima je došlo do guše, bahatost kriminalizirane vlasti, ogrezle u korupciju, više ne može ćutke da se posmatra.
Rumunija se gotovo ni po čemu ne razlikuje od većine bivših socijalističkih zemalja, u kojim se formalni iskorak u demokratiju pretvorio u strmoglavi skok u otimačinu i bezakonje. Sve razloge za urlik bola i bunta, na rumunski način, imamo i mi u Bosni i Hercegovini. Logično je, stoga, zazvučalo pitanje ambasadora EU u našoj zemlji: A kada će se ovo desiti u BiH?
Lars-Gunnar Wigemark je ovu poruku plasirao na Twitteru. Vlast se na to nijemo zgledala; nije bilo reakcija kakvim su prije 3-4 godine, na nož, dočekivane slične izjave stranih diplomata u BiH.
Ćutke su se zgledali, bar tako trenutno izgleda, i oni kojim je ovo pitanje upućeno – građani. Nema nijedne naznake da bi naša ozlojeđenost korumpiranom i nesposobnom vlašću mogla da rezultira masovnim protestima, iako u narodnom loncu dugo kuha. Hoće li i da prošišti, ne zna se.
Pravo je pitanje, zapravo, kad će to da se dogodi. Svejedno je šta će biti povod za izliv bijesa: da li korupcija, ogromna nezaposlenost, siromaštvo ili skandalozna zdravstvena nezaštićenost. Obično to krene od jednoga, a završi u svemu.
Zasad je, od svih faktora koji proizvode masovno izražavanje nezadovoljstva, u BiH sazrio samo jedan – nezadovoljstvo. Svi ostali su u povojima: od građanske hrabrosti do organizacione uvezanosti.
Svjesna trenutne građanske nemoći, vlast ne preduzima ništa ozbiljno na otklanjanju uzroka narodnog nezadovoljstva. Jaz se samo dalje produbljuje, napredujući ka tački na kojoj će opasni sudar između vlasti i građana ipak postati neminovan.
U tom trenutku nikakav Wigemark neće biti potreban da potiče pobunu. Sazrela i organizaciono uvezana, ona će kao poplava zapljusnuti BiH. S kojim rezultatom, biće neizvjesno, kao što učinak demonstracija još nije predvidiv ni u Rumuniji. Broj demonstranata se iz dana u dan povećava, ali vlada u Bukureštu prkosno brani svoj zakon kojim je izazvala pobunu građana.
Svi novi odgovori su u starim istinama. Niko, nikad i nigdje u novijoj istoriji nije pobijedio pobunjeni narod. I vjerovatno se takav zadugo neće pojaviti. Ne kaže se džaba: Možeš kako hoćeš, ali ne možeš dokad hoćeš!
Vlast u Rumuniji brzo će se suočiti sa tom istinom. Ova naša ima više vremena, ali će i ona, kad-tad, doći u škripac iz kojeg joj neće biti spasa. Biće to u trenutku kad receptu za naš tradicionalni bosanski lonac dodamo bar malo paprenog rumunskog začina.