Emmanuel Macron – “Francuski odgovor” na Donalda Trumpa
Zamislite. Neko ko nikada do sada nije bio kandidat na nekim izborima mogao bi biti sljedeći predsjednik Francuske.
Emmanuel Macron trenutno se nalazi na trećem mjestu kada su favoriti za budućeg Francuskog predsjednika u pitanju. Prema anketama, Macron ima ogromnih 20 posto glasova, dok bi za Marine Le Pen u ovom trenutku glasalo 26, a za Francoisa Fillona 25 posto glasača. A, izbori su u aprilu.
Mogućnost da praktično politički anonimus Macron stigne u Jelisejsku palaču itekako je zamisliva. Donald Trump je frišak dokaz, piše The Independent.
Za razliku od Macrona, Trump je bio TV zvijezda kada je objavio svoju odluku o kandidaturi. Macron je nepoznat za 90 posto francuskih birača.
No, obojica imaju nešto zajedničko što je vrlo bitno – sposobnost da privuku mase na svojim istupima.
Kada je Macron objavio kandidaturu u novembru prošle godine, oko 15.000 ljudi došlo je čuti njegov govor na Porte de Versailles u Parizu. U ljevičarskom gradu Lille okupio je 4.000 ljudi. Ranije ovog mjeseca, 2.000 ljudi došlo ga je slušati u dvoranu u Clermont-Ferrandu, dok je 500 ostalo ispred dvorane jer nije bilo mjesta.
Tri dana kasnije, jedan od kandidata Socijalističke stranke, Manuel Valls, bivši premijer Francuske, stigao je u isti dvoranu, i govorio pred jedva 300 prisutnih pristalica!
Koju stranka Macron predstavlja? Nijednu. On je stvorio vlastitu stranku, “En Marche!”. Gdje je u političkom spektru? Nigdje. Macron poručuje nije “ni desno ni lijevo”. To može biti manjkavost. No, i Trump je imao istu “manu”. Prije ulaska u kampanju dao je novac i Republikanacima i Demokratama. Službeno je bio republikanski kandidat, ali je to bila samo stvar praktičnosti.
Još je jedna upečatljiva karakteristika Macronove kandidaturu. On se predstavlja kao kandidat protiv sistema, ali kada je u pitanju obrazovanje i karijera on je savršen primjer francuske elite. On podsjeća na vojvodu koji kritikuje aristokratiju.
Pohađao je visoko cijenjenu Lycee Henri-IV školu u Parizu. Studirao na Sciences Po u istom gradu, čiji je recimo britanski ekvivalent London School of Economics. Na kraju je uzeo kurs na Ecole nationale d’administration (Nacionalna škola za upravu), što je završna škola za francuske vladajuće klase. Među svojim polaznicima ta škola je iznjedrila tri francuska predsjednika, Giscard d'Estaing, Jacques Chirac i Francois Hollande, te šest premijera.
Nakon takvog školovanja, naravno, završio je ravno u Ministarstvu ekonomije i finansija. Zaposlio se u Rothschild banku, a zatim se pridružio osoblju predsjednika Hollandea u Jelisejskoj palati. Konačno je bio imenovan za ministra ekonomije, industrije i digitalnih podataka u avgustu 2014. A, onda je dao ostavku u avgustu 2016. i osnovao vlastitu stranku prije nego je objavio kandidaturu za predsjednika.
Aktuelni američki predsjednik je također bio član elite prije nego je objavio kandidaturu, a potom i pobijedio na izborima.
Međutim, razlika u političkim stavovima između njih dvojice je vrlo velika. Dok je Trumpov inauguracijski govor bio usmjeren na “građenje zidova”, Macron je usmjeren ka skidanju svih barijera. On poziva na “demokratsku revoluciju” i obećava “deblokiranje Francuske”.
Macron bi ukinio 35-satnu radnu sedmicu za mlađe radnike, dok bi istovremeno olakšao kompanijama da otpuštaju radnike. A, s druge strane tu reformu bi uravnotežio uspostavom kvalitetnije naknade za nezaposlene. Smatra da bi stariji radnici trebali biti u mogućnosti raditi manje sati. On također želi povećati državnu potrošnju kada je školovanje u pitanju, kao i u područjima gdje postoji veliki broj migranata. Sve u svemu, on je odlučan da promijeni Francuski poslijeratni model, koji je, kako je nedavno izjavio, “stvorio duboke nejednakosti davanjem prednosti starosjediocima, a sve druge je ostavio po strani”.
Trump je uspio; Macron je sljedeći koji će pokušati.