Uoči sarajevske izložbe: Kako su se mirile Poljska i Njemačka

“Poljaci i Nijemci. Historija dijaloga”, naziv je izložbe koju Ambasada Republike Poljske i ambasador Andrzej Krawczyk otvaraju u utorak, 24. januara u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci u Kampusu Univerziteta u Sarajevu. Tema izložbe vezana je za ovogodišnji jubilej, 25 godina Poljsko-njemačkog Sporazuma o dobrosusjedskim odnosima i uzajamnoj saradnji.

– Evropsko jedinstvo doživjelo je napredak poboljšanjem poljsko-njemačkih odnosa. Bez tog napretka nema ujedinjenja kontinenta – govorio je ministar vanjskih poslova Poljske Krzysztof Skubiszewski u vrijeme potpisivanja Sporazuma. Njemački kancelar Helmut Kohl, slično je poručio: “Uprkos prošlosti punoj patnje, ovim sporazumom uvodimo Poljsku i Njemačku na put zajedničke budućnosti u Evropi mira, slobode i vladavine prava, dobrosusjedskih odnosa i dobre, partnerske saradnje.

Godina 1989. donijela je velike promjene u Evropi, Poljska je dobila slobodu a Njemačka jedinstvo. “Misa pomirenja” održana 12. novembra 1989. u selu Krzyżowa, uz učešće prvog nekomunističkog poljskog premijera Tadeusza Mazowieckog te kancelara ujedinjene Njemačke Helmuta Kohla, otvorila je put konstruktivnom dijalogu Poljske i Njemačke. Otvoren je i put ka potpisivanju sporazuma o granici koji je potpisan 14. novembra 1990. Time je zatvoreno najteže otvoreno pitanje između Poljske i Njemačke nakon Drugog svjetskog rata. Sporazum o dobrosusjedskim odnosima i uzajamnoj saradnji potpisan 17. juna 1991. otvorio je novu fazu poljsko-njemačkih odnosa. Sporazum je definirao ciljeve i oblasti saradnje, od sigurnosti, politike i ekonomije do zaštite okoliša i povezivanja mladih. Pored toga, svjedočio je o poljsko-njemačkoj zajednici vrijednosti te podudaranju interesa uprkos teretu historije i različitim političkim i ekonomskim potencijalima.

Poljski biskupi su još 1965. uputili pismo njemačkim biskupima pišući o neophodnosti pomirenja. Napisano u duhu kršćanskog pomirenja ali i političke dalekovidnosti “Opraštamo i molimo za oprost”, pismo je postalo meta napada komunističkih vlasti i označeno kao nacionalna izdaja. Sadržaj pisma kosio se sa zvaničnim stavom poljskih komunističkih vlasti koji su tadašnju Zapadnu Njemačku predstavljali kao opasnost za Poljsku. Odgovor njemačkih biskupa za poljsku stranu bio je ipak razočaravajući jer u svom uzvratnom pismu nisu podržali granicu na Odri i Nisi. Bilo kako bilo, pismo poljskih biskupa otvorilo je proces poljsko-njemačkog pomirenja.

Nekoliko sedmica prije pisma poljskih biskupa, 1. oktobra 1965. Evangelistička crkva objavila je “Istočni memorandum”. Ovaj dokument je na suštinski način otvarao tabu zapadnonjemačkog društva o granici na Odri i Nisi. Istaknuta je neophodnost priznanja krivice i Nijemaca i Poljaka kao i neophodnost mirnog rješenja pitanja granice. Jedan od pokretača “Istočnog memoranduma” bio je Richard von Weizsäcker, vojnik Wermachta koji je učestvovao u borbama protiv Poljske. Weizsäcker će od 1984. do 1994. obnašati dužnost predsjednika Njemačke. U tom svojstvu, na 40. godišnjicu završetka Drugog svjetskog rata, 1985. održao je slavni govor u kojem je osudio njemačke ratne zločine a 8. maj proglasio Danom oslobođenja Njemačke.

Opštenjemačka društvena inicijativa nastala 1958. godine pod pokoviteljstvom Evangelističke crkve s ciljem pomirenja sa zemljama koje su bile žrtve njemačkih zločina. Djelovanje Akcije Znakova pokajanja u Istočnoj Njemačkoj otvorilo je proces poljsko-njemačkog dijaloga i imalo je ulogu opozicije komunističkom režimu. U okviru Akcije Günter Särchen je 1965. godine organizovao pokajnička hodočašća i kampove za mlade Nijemce u Poljskoj, a u samoj Istočnoj Njemačkoj je vodio seminare posvećene Poljskoj.

Godina 1989. donijela je suštinske geopolitičke promjene u svijetu. Urušava se Sovjetski savez. Planska ekonomija propada, diljem Istočne Evrope ljudi traže promjene, zahtijevaju slobodu. Moskva liberalizira svoj odnos prema satelitskim državama. Proces “Okruglog stola” i izbori 4. juna u Poljskoj otvaraju proces promjena i pada komunizma u zemljama Srednje i Istočne Evrope, uključujući Istočnu Njemačku.

U ljeto 1989. u Istočnoj Njemačkoj nastaje širok opozicioni pokret. Molitve za mir organizirane svakog ponedjeljka u Leipzigu u jesen prelaze u masovne antirežimske demonstracije, čija je kulminacija rušenje Berlinskog zida 9. novembra 1989. Nakon otvaranje mađarsko-austrijske granice u septembru 1989. godine hiljade Nijemaca bježe iz Istočne Njemačke preko ambasada Zapadne Njemačke u Budimpešti, Pragu i Warszawi.

Tri dana nakon pada Berlinskog zida, 12. novembra 1989. u Krzyżowi premijeri Mazowiecki i Kohl pozdravljaju se u znak pomirenja na pomenutoj misi. Danas ovaj pozdrav predstavlja simbol pomirenja Poljaka i Nijemaca. Dva dana kasnije, 14. novembra 1990 u glavnom gradu Poljske ministri vanjskih poslova Poljske i Njemačke, Krzysztof Skubiszewski i Hans-Dietrich Genscher potpisuju Sporazum između Republike Poljske i Savezne Republike Njemačke kojim se potvrđuju granice na Odri i Lužičkoj Nisi. 17. juna 1991 u Bonnu premijeri Jan Krzysztof Bielecki i Helmut Kohl potpisuju poljsko-njemački Sporazum o dobrosusjedskim odnosima i uzajamnoj saradnji. Strane su se sporazumile da će svoje odnose oblikovati u dobrosusjedskom i prijateljskom duhu, da će težiti čvrstoj mirotvornoj i partnerskoj saradnji u svim oblastima. Svijest o evropskoj odgovornosti, pisalo je u Sporazumu otvorit će mogućnost za ostvarenje težnji oba naroda za dugotrajno razumijevanje i pomirenje.

Druga polovina 90-ih godina XX stoljeća otkrila je u poljsko-njemačkim odnosima stanje koje je u Poljskoj bilo nazivano “prazninom nakon pomirenja”, “kičom pomirenja” ili “poljsko-njemačkom zajednicom nesklada”. Koliko je poljsko-njemačka saradnja napredovala, pa i u pogledu integracije Poljske u Evropsku Uniju, toliko su na vidjelo izlazili potencijalni i realni konflikti i napetosti. Napetosti su naročito dolazile do izražaja u kontekstu historijskih rasprava, pitanja odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama što uključuje i rat u Iraku, ili u odnosima sa Rusijom, na primjer u vezi sa izgradnjom gasovoda Sjeverni tok.

Debata na temu sjećanja na “protjerane” – kako se govori u Njemačkoj – odnosno na “prisilno iseljene” – kako se govori u Poljskoj – bila je izraz napetosti između Poljske i Njemačke u historijskim pitanjima, što je uključivalo i pitanje obeštećenja Nijemaca iseljenih iz istočnih dijelova Reicha. Ta pitanja nisu bila riješena Sporazumom i kasnije su prerasla u žarišne tačke brojnih sporenja u poljsko-njemačkom dijalogu.

Sporazum je njemačkoj manjini u Poljskoj i Poljacima u Njemačkoj garantirao podršku za prosvjetne, religijske i kulturne organizacije kao i podršku za učenje maternjeg jezika u zemlji partnera. Iako je Poljska ispunila dio obaveza, među kojima i osnivanje Udruženja Poljaka u Berlinu, ova odredba još uvijek čeka na realizaciju s njemačke strane. Poljska u potpunosti realizira odredbe sporazuma.

O ovim važnim historijskim temama ne samo za Njemačku i Poljsku već i za cijelu Europu posjetitelji izložbe “Poljaci i Nijemci. Historija dijaloga” moći će saznati više od 24. do 31. januara, dokad traje izložba u Nacionalnoj i univerzitetskoj bibiloteci Univerziteta u Sarajevu, Zmaja od Bosne 8b, Univerzitetski kampus.