Pelet, ogromni i neiskorišteni potencijal BiH
Često se zna reći kako je „drvna industrija perjanica bosanskohercegovačke privrede“, da bi se potom zaključilo kako ovu državu posljednjih godina najviše „napuštaju“ balvani i drvne sirovine, dok se najviše uvoze gotovi proizvodi.
No, ono što bi moglo preuzeti značajan dio „kolača“ bh. privrede, pomoći u reguliranju izvoznog deficita, te poboljšati živote građana ove države (bilo kroz zdraviji okoliš, bilo kroz bolje grijanje) je drveni pelet.
„Bosna i Hercegovina ima ogroman potencijal za pelet koji, nažalost, nije dovoljno iskorišten“, za Al Jazeeru kaže Suad Ećo, predsjednik Asocijacije drvne industrije i šumarstva Vanjskotrgovinske komore BiH (VTKBiH).
Nekada balast, danas izvor prihoda
Iz bh. kompanije Euro Stil, koja se bavi proizvodnjom i prodajom peleta, kažu kako je peletiranje drvnog otpada „proces koji ima svoju perspektivu i donio je mnogo pozitivnih efekata“ kada je u pitanju privreda u BiH.
„Drvnom otpadu, koji je nekada predstavljao balast prerađivačima drveta, na ovaj način dodana je nova vrijednost, investirana su znatna sredstva u opremu, a kroz proizvodnju peleta u BiH zaposlen je značajan broj ljudi. Ipak, nekontrolisana sječa šuma i upotreba takve sirovine za proizvodnju peleta nije nešto na čemu se može graditi oporavak naše ekonomije. Naše je stanovište da je racionalna samo proizvodnja peleta iz drvnog otpada i biomase koja nema drugu, odnosno bolju namjenu u odnosu na peletiranje“, navode iz firme čije je sjedište u Doboju.
Ostaci u proizvodnji namještaja i drugim oblicima proizvodnje u kojima se kao sredstvo koristi drvo odličan su izvor sirovine za proizvodnju peleta. Sa druge strane, potrošnja peleta emituje daleko manje loših čestica u odnosu na korištenje drveta, uglja ili lož-ulja za grijanje domaćinstava.
Drveni peleti su standardizirano oblikovani štapići proizvedeni od presovanog usitnjenog drveta ili piljevine. Prave se pod veoma visokim pritiskom, pod kojim se podiže temperatura drveta i stvara se prirodno „ljepilo“ te peleti uspijevaju zadržati oblik valjka i nakon što se ohlade, bez ikakvih dodatnih vezivnih sredstava.
Imaju vrlo nizak sadržaj vlage (ispod 10 posto) što omogućava vrlo visoku efikasnost sagorijevanja. Koriste se u pećima za grijanje stambenih objekata ili za proizvodnju električne energije kao zamjena za ugalj.
Ekološki materijal
Peleti spadaju u obnovljive izvore energije i kod izgaranja ne proizvode stakleničke plinove kao izvor topline.
Smatra se jednim od rijetkih apsolutno prirodnih, sigurnih i zdravih energenata, za razliku od tradicionalnih energenata koji se troše u bh. domaćinstvima.
„To je ekološki materijal, proizveden iz biomase koja je obnovljiva. Nema štetno djelovanje po zdravlje i pri izgaranju emituje Nox, Sox i CO u količinama manjim od dozvoljenih. Jako je funkcionalno, pakuje se u vreće, ne prlja, malih je dimenzija i pravilnog oblika te ga je lako dozirati. Nadasve pruža ležernost i udobnost, štedljiv je i održiv energent“, kaže Ećo na upit o prednostima ovog energenta.
Kada govorimo o BiH, naš sagovornik ističe kako država još nije prepoznala značaj korištenja ovog energenta.
„Nema nikakve subvencije za peći za domaćinstva, kakav je slučaj u evropskim zemljama, gdje država subvencionira kupovinu peći. Tako npr. Austrija koristi 40 posto drvo i pelet i generalno se okreće ka korištenju drveta u svim sferama: građevinarstvu, industriji namještaja, energetici“, dodaje naš sagovornik.
On kaže kako je proizvodnja peleta u Bosni i Hercegovini u početku bila 100 posto izvozno orijentirana, da bi u zadnje vrijeme počela primjena u državi, tako da „možemo pričati o nekom omjeru 80 posto izvoz i 20 posto domaća primjena“.
„Međutim, dešava se da je na našem tržištu veća potražnja od ponude, tako da bi proizvođači trebali da više proizvode za domaće tržište“, kaže Ećo.
Riječ potrošača
Jedna od mnogih koji su se odlučili svoje domaćinstvo grijati na pelet je Mejrema Jusufspahić, domaćica iz Sarajeva. Ranije je imala plinsko grijanje, ali je prije nekoliko godina plin zamijenila peletom.
„Ideju sam dobila od zeta jer i on koristi pelet i prezadovoljna sam. Zaista bih svima preporučila pelet. Istina, košta da se uvede, ali je kasnije milina. Plin troši, ali ne ugrije ni blizu kao pelet“, govori ova Sarajka.
Na upit o troškovima grijanja, kaže kako je, za grijanje 140 kvadrata, na plin mjesečno izdvajala između 500 i 600 maraka, odnosno 250 i 300 eura.
„Peleta kupim šest tona za čitavu sezonu, a plaćam po 270 KM (približno 135 eura) tonu. Plin, bar meni, nije mogao da ugrije koliko god trošila. Prednosti peleta je što se ugrijete. Što bi narod rekao – drva su drva i jedino se tad možemo ugrijati“, ističe Jusufspahić.
Historijat energenta
U BiH se svakodnevno instalira veliki broj novih sistema za grijanje na pelet, tako da bh. tržište konstantno raste, navode iz Euro Stila, te dodaju kako je nekoliko posljednjih blagih zima i otežan pristup izvoznim tržištima, doveo do stvaranja velikih zaliha peleta kod proizvođača i distributera u BiH.
„U takvim okolnostima povećane ponude u odnosu na tražnju, drveni pelet je bio veoma pristupačan energent za grijanje, što je, povezano sa nizom prednosti (komfor za korisnika, ekološka prihvatljivost, niže cijene kotlova), i što je dovelo do ekspanzije ovog energenta. Danas imamo obrnutu situaciju da se, uslijed povećane tražnje za peletom izvana, ali i unutar BiH, uz uvjete proizvodnje peleta u iznimno teškim vremenskim prilikama, susrećemo sa nestašicom ovog energenta na tržištu.“
Kada se počeo uopće koristiti ovaj energent?
„Pelet se počeo koristiti u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama za vrijeme naftne krize 70-ih godina prošlog stoljeća. Peleti su pružili jeftinu i kvalitetnu zamjenu lož ulju za vrijeme trajanja krize“, kaže Ećo.
„Popularnost su stekli ponovo 1990-tih kada su zemlje počele poticati upotrebu obnovljivih izvora energije. I naša zemlja bi trebala da se orijentiše sve više na ovaj energent, jer na putu ka EU-u će morati zadovoljiti niz standarda koji se zasnivaju na energetskoj efikasnosti.“
Pola za BiH, pola za EU
Prije devet godina, kompanija FIS Vitez je počela sa proizvodnjom peleta, a godišnje proizvode 17.000 peleta.
„Pelet smo i počeli proizvoditi kako bi se iskoristili ostaci iz proizvodnje namještaja od masivnog drveta, a rezultat je vrlo ekonomičan i ekološki prihvatljiv proizvod. Pelet sigurno nije naš strateški proizvod, ali jako lijepo zaokružuje kompletan proizvodni proces u tvornici namještaja Ambyenta“, naveli su iz FIS-a na upit Al Jazeere.
Kažu kako potražnja za ovim energentom uveliko premašuje njihove trenutne proizvodne kapacitete.
„Pelet kojeg mi proizvodimo je visokokaloričan i kvalitetan, te kao takav ima siguran plasman na tržištu. Moramo napomenuti da kod proizvodnje peleta zadovoljavamo visoke eko standarde, u čemu se ogleda naša sveprisutna briga za prirodu i okoliš. Sirovina od koje se pelet proizvodi je isključivo piljevina i strugotina bukovog i jelovog drveta, bez dodavanja ikakvih vezivnih sredstava“, dodaju oni.
Njihovo tržište obuhvata BiH i države EU-a, a omjer plasmana peleta na domaćem i stranom tržištu trenutno je 50:50.
„Naš dugoročni cilj je da udio izvoza bude i veći. U skladu sa našim planovima za proširenje proizvodnih kapaciteta tvornice namještaja Ambyenta, vjerojatno će doći i do povećanja proizvodnje peleta, jer se ti procesi nadovezuju jedni na druge“.
„Svaki proizvod koji se proizvede u našoj zemlji doprinosi jačanju ekonomije u BiH, osobito ako postoji mogućnost njegovog plasmana na ino-tržištu.“
Neke činjenice o peletu
– Energetska vrijednost peleta iznosi 18 MJ/kg (5 kWh/kg)
– Dva kg peleta = litar ulja za loženje
– 1,65 kg peleta = kubni metar zemnog plina
– Jedan kg peleta = pet kWh toplotne energije
– 650 kg peleta zauzima jedan kubni metar prostora
– Tokom 2015. proizvedeno je 28 miliona tona drvenog peleta, od čega 15 miliona za grijanje, a 13 miliona za industriju.
– Do 2020. svijetu će trebati 29 miliona tona peleta.
