Otac ex-yu košarke bio je vojnik Draže Mihailovića

Tvorac ex-jugoslovenske škole košarke Aleksandar Nikolić tokom Drugog svjetskog rata bio član štaba 501. Jugoslovenske ravnogorske omladine (JURAO), tvrdi u izjavi za „Blic” Boško Grojić iz Ivanjice, pristalica četničkog Ravnogorskog pokreta.

Iako ovaj detalj iz biografije jednog od najslavnijih evropskih košarkaških trenera objelodanio još prije tri godine književnik i publicista Miloslav Samardžić, Grojić je otkrio više detalja o ovom dijelu života popularnog Profesora – Aleksandra Nikolića.

– Njegov pseudonim je bio Saša Bundeva – priča Grojić.

Nikolić je, otkrio je Samardžić, bio član štaba 501 JURAO-a. Ni Samardžić, a ni Grojić, nemaju podatak kada je tačno Nikolić pristupio JURAO. Procjena je da je to bilo ili 1943. ili 1944. godine.

– Njegovo zaduženje, i saboraca omladinaca u Dražinoj vojsci, bilo je podizanje borbenog morala – tvrdi Grojić.

Aleksandar Nikolić za života nikad nije prozborio o pripadnosti četnicima Draže Mihajlovića.

– Moguće je da je između njega i komunističke vlasti bio dogovor da ga ne diraju, da ga puste da se bavi košarkom, svi znamo kako je to radio, a da on, zauzvrat, ne govori o učešću u Ravnogorskoj omladini – objašnjava Grojić.

Po završetku rata, Aleksandar Nikolić imao je 21 godinu. Mobilisan je, kaže sagovornik Blica, u vojsku i izbjegao je progon komunista. Košarka je tada, trebalo bi znati, bila sport isključivo gradske omladine, a Nikolić je završio u KK Partizan te 1946. godine…

Njegov zet Miroslav Rakočević usprotivio se, u izjavi medijima tvrdnjama da je Nikolić ikada bio član Ravnogorskog pokreta.

– Nikolić nije bio ni simpatizer, kamoli član Ravnogorskog pokreta. Naprotiv, poslije studentskih dana je postao član komunističke partije. I OZNA ga je angažovala – rekao je Rakočević.

Aleksandar Nikolić, otac jugoslovenske košarke, umro je 12. marta 2000. u Beogradu, u 76. godini.

Orden FIBA i dvije Kuće slavnih

FIBA je 1995. dodijelila Orden časti Aleksandru Nikoliću. Tri godine kasnije je izabran u košarkašku Kuću slavnih u Springfildu (SAD), a 2007, posthumno, u Kuću slavnih FIBA u Alkobendasu (Španija). Kao igrač, osvojio je tri titule državnog prvaka sa beogradskom Crvenom zvezdom. Pod Nikolićevim vođstvom, Jugoslavija je osvojila srebrne medalje na evropskim prvenstvima 1961. i 1965, kao i bronzu 1963. Na Svjetskom prvenstvu 1963. osvojeno je srebro. Reprezentaciju je ponovo vodio poslije povratka iz Italije i na Evropskom prvenstvu 1977. i Svjetskom prvenstvu 1978. osvaja zlato. U Italiji je njegovo ime vezano za zlatni period Injisa iz Varezea. Imao je gotovo nestvaran učinak: U periodu od četiri godine (1969-1973), Injis je osvojio tri nacionalna prvenstva, tri evropske titule, tri italijanska kupa i dva internacionalna kupa (svjetska prvenstva za klubove). Tim Varezea iz 1970. i 1973. je pobijedio u sva četiri takmičenja u kojima je igrao, što prije nikom nije uspjelo.